By Prosječna neto plaća u Zagrebu porasla je na 1.782 eura, no taj podatak ne odražava stvarnu financijsku sliku većine zaposlenih. Medijalna neto plaća, koja pokazuje koliko zarađuje “prosječan” radnik, iznosi 1.495 eura u Zagrebu, dok je na razini Hrvatske 1.319 eura. To znači da čak polovica zaposlenih prima manje od tih iznosa, zbog čega mnogima štednja ostaje nedostižan cilj.
Građani smatraju da službeni prosjek ne pokazuje stvarno stanje na terenu.
“Mislim sad prosječna, prosjek je ono, kupus i meso, daj sarmu, većina radnika je na minimalcu, sa tim se sigurno ne može”, rekla je Danijela iz Zagreba za Dnevnik.hr
S druge strane, Josip iz Zagreba smatra da se dio građana ipak može priuštiti više.
“Vidim da su restorani puni, znači ljudi imaju za restorane”, rekao je.
Štednja je za mnoge postala luksuz.
“Nešto sitno se uspije uštedit, ali se moram odreći nekih drugih stvari da bi se uspjelo uštedit nešto”, rekla je Sandra iz Rijeke.
Kelly iz Rijeke kaže kako ne razmišlja o štednji.
“Ne štedim, ma i da mogu ne bi štedjela, dok živim priuštit ću si onoliko koliko mogu”, poručila je.
Podaci pokazuju da plaće opadaju kako se udaljavamo od Zagreba. U osječkom kraju prosječna primanja gotovo su stotinu eura niža nego u riječkoj regiji, dok ni Split ne stoji puno bolje.
“Teško, teško, to je sve na knap. Zadnje dvije godine ne ostane ništa. Prije toga još nekako, ali zadnje dvije godine imam osjećaj kao da samo radim za hranu”, rekao je Sani iz Splita.
Na samom dnu ljestvice nalazi se Osječko-baranjska županija, gdje je prosječna plaća više od 300 eura niža nego u Zagrebu.
“Mislim da su veće plaće u Zagrebu, ali troškovi su veći”, rekla je Helena iz Osijeka.
“Mislim da nije, da su kod nas radnici malo se gledaju kao nižeg ranga nego Zagrepčani”, smatra Snježana iz Osijeka.
Ekonomski analitičar Petar Vušković upozorava da rast plaća ne znači nužno i bolji životni standard.
“S prosječnom plaćom se vrlo teško može štedjeti. Procjene na temelju rasta depozita govore da prosječni građanin štedi oko 150 eura mjesečno, međutim, i ta brojka je varljiva jer neki štede više, a neki ne uspijevaju uštedjeti ništa”, rekao je Vušković.
Dodaje kako je dodatni problem rast cijena usluga.
“Međutim, posebno je problematično što je u Hrvatskoj rasla cijena uslugama. Na kraju, zapravo nije bogat onaj koji puno zarađuje, nego onaj kome nešto i ostane od plaće”, zaključio je Vušković.
Iako plaće i zaposlenost posljednjih godina rastu, mnogi građani ističu da im nakon podmirivanja osnovnih životnih troškova ostaje sve manje novca, pa je razmišljanje o štednji za velik dio zaposlenih postalo gotovo nemoguće.
