By ‘Graničar‘ je za mnoge omiljena igra iz djetinjstva, ali za Martina Pehara je to životni poziv. Radi kao policijski službenik za graničnu kontrolu na Graničnom prijelazu Karasovići. Plava uniforma dio je ‘obiteljskog nasljeđa‘ pa ne čudi da se i Martin već odmalena odlučio biti u službi sigurnosti i povjerenja. Nakon fakulteta kriminalistike i sigurnosnih studija završio je Policijsku akademiju, kaže da mu je posao zanimljiv, stalno uči i zadovoljan je napretkom na sadašnjem radnom mjestu, prenosimo priču iz Dubrovačkog vjesnika.
Dvije godine je policijski službenik, isprva je u Metkoviću radio na zaštiti državne granice, a kako ga je oduvijek zanimalo raditi na graničnom prijelazu, želja mu je ispunjena. Radi u turnusima – dnevna smjena od 8 do 20 i noćna od 20 do 8 ujutro. Martin je policijski službenik druge linije, što znači da nije u kućici nego da radi dodatne preglede, ako treba pregledati osobu, vozilo, dokumente, utvrditi prekršaj ili kazneno djelo. Na Karasovićima je na vanjskoj granici Europske unije i Schengenskog prostora tako da se susreće s različitim slučajevima.
– Mnogi putnici znaju uvjete ulaska u Schengen, osobito oni koji često putuju iz trećih zemalja, a naš zadatak je provjeriti ispunjavaju li ih. Pritom procjenjujemo okolnosti i ponašanje putnika, što je dio standardne policijske procedure. Govor tijela je pritom najvažniji, gleda li me osoba u oči, kakav je pokret ruku… Ljudima je takve signale jako teško sakriti. Nekima se već prilikom davanja isprava vidno tresu ruke ili gledaju u stranu, što odmah pobuđuje sumnju da je nešto neuobičajeno. Ako se počnu znojiti i zamuckivati ili izbjegavaju pogled, situacija postane još sumnjivija… Prilikom pregleda vozila razgovaram s ljudima i nastojim zadržati opuštenu atmosferu kako ne bi stekli dojam da u nešto sumnjam, već da je riječ o uobičajenoj kontroli. Naravno, ima i onih koji ostanu potpuno mirni, a ipak nešto kriju – najčešće se radi o iskusnim počiniteljima ili osobama pod utjecajem opojnih sredstava, navodi Martin.
Ima i putnika koji se ponašaju neuobičajeno iako ništa nisu skrivili, zato je važno dobro isprofilirati svaku osobu. Dosta vremena oduzima i pregled putničkih vozila – kombija i autobusa – gdje se provodi kontrola putnika i prtljage. Zbog čekanja neki izgube strpljenje pa postanu neugodni.
– Jedna putnica je pitala zašto mora čekati u koloni… U jednom trenutku je bacila putnu ispravu kolegici u lice. Zamolili smo je da prestane s takvim ponašanjem, ali nije poslušala pa je uhićena. Završila je na sudu i dobila kaznu za omalovažavanje policijskog službenika. Svakoga tko stvara probleme najprije pristojno upozorimo na neprimjereno ponašanje, a ako upozorenje ne prihvati, daljnji postupak je propisan i jasan, komentira Martin.
Tijekom sezone je pritisak na njega i kolege posebno izražen. Stranke su manje spremne na suradnju, često su nervozne radi dugotrajnog čekanja, a ispušni ventil za frustracije postaju granični policajci…
– Svi tijekom gužve žele što prije proći, a kad ih zaustavimo kreću pitanja: “Zašto?”, “Kako?”… No, trudimo se ostati profesionalni i smireni… Nekad putnici pokušaju naglasiti osobnu situaciju kako bi ubrzali prelazak. Imao sam jednom slučaj u kojem je majka navela da joj je djetetu loše zbog čekanja pa sam ih propustio u drugu traku. Nakon provjere isprava pokazalo se da je situacija manje hitna nego što je prvo prikazano. Neki, nažalost, koriste različite načine da što prije pređu granicu ili nešto prokrijumčare, otkriva Martin u razgovoru za Dubrovački vjesnik.
Naravno, ljudi skloni kriminalu pokušaju iskoristiti ljetne gužve.
– Nekad koriste tuđu putnu ispravu, ali sve bi im ostalo na pokušaju. Sjećam se jedne putne isprave koja je bila krivotvorena, a uz nju i viza, odnosno dozvola za boravak i rad, ističe sugovornik.
Iskazivanje poštovanja prema policijskim službenicima ovisi od slučaja do slučaja.
– Više nas kao policijske službenike poštuju stariji, mlađi sve manje i manje. Nitko nas ne vrijeđa, ali često kažu da se ‘iživljavamo‘ iako je to osnovna granična kontrola. Uvijek im objasnimo zašto radimo određene provjere. Nekad ni hrvatskim državljanima nije jasno zašto se njihove isprave skeniraju, ali moramo unijeti u sustav da su prešli državnu granicu, riječ je o uobičajenoj proceduri, pojašnjava policijski službenik.
Od zabranjenih predmeta, Martin najčešće pronalazi hladno oružje, tablete, drogu…
– Znali smo naći i kornjače, a kolege su dvaput otkrili da putnici prevoze posmrtne ostatke članova obitelji na način koji nije u skladu s propisima, oba puta prilikom izlaza iz države, govori Martin.
Naravno, u ovom poslu ima recidivista, neki teško ‘nauče lekciju‘ da se ostave kriminala.
– Jedan je putnik dan ranije bio zatečen s drogom na drugoj lokaciji, a već sutradan pojavio se na graničnom prijelazu s drogom. U razgovoru sa strankama zamolim ih da mi pokažu dio vozila, otvore prtljažnik… Ako osoba ne želi, tu su kolege iz Carine koji mogu obaviti dodatni pregled. Meni se još nije dogodilo da je netko odbio suradnju. Ipak, često nešto nedozvoljeno bude u torbicama, u plastičnim pretincima ispod haube… – navodi policijski službenik.
Odnedavno se na hrvatskim granicama obavljaju dodatne kontrole, uzimaju se otisci i skeniraju lica državljana trećih zemalja koji ulaze na područje Schengen zone…
– Sustav je programiran tako da se postupak prevodi osobama čije putne isprave skeniramo. Ako nemaju dugotrajni boravak, nisu iz Europske unije ili nemaju putnu ispravu države članice EU i Europskog ekonomskog prostora, svaki put kod ulaska moraju izaći iz vozila, uzimamo im otiske, četiri prsta desne ili lijeve ruke (ako je nemoguće skenirati desnu), skenira se lice, kreira se dosje osobe i označi dozvoljeni boravak unutar Schengen prostora. Provjerava se i gdje osoba ide, ispunjava li uvjete ulaska…. Sve to ne traje ni minutu po osobi i baš brzo ide. Sada se te kontrole provode četiri ure, u prosincu će se raditi šest, a od travnja puna 24 sata. Imamo i ručne čitače za uzimanje biometrijskih podataka, što nam olakšava posao, ističe Martin koji voli raditi s ljudima bez obzira što je ponekad vrlo iscrpljujuće i zahtjevno.
Osim što su policijski službenici, Martin i njegovi kolege su prvi koje stranci susretnu po dolasku u Hrvatsku, predstavnici su države i osobe koje se za mnogošto toga pita.
– Često stranci u autobusima pitaju zašto izlazi jedan po jedan putnik – mi smo dužni provjeriti jesu li putne isprave važeće… Mnogi znaju putovnicu ostaviti u hotelu ili kažu da će ostati ‘samo na jedan dan‘ pa nas mole da ih pustimo, ali to nije moguće, poručuje Martin.
I ‘zvijezde’ prelaze granicu
I poznati prelaze kopnenu granicu.
– Susretali smo poznate pjevače, većinom se normalno ponašaju. Dogodi se i da netko, zbog umora ili kašnjenja izrazi nezadovoljstvo čekanjem, no za nas na granici svi su jednaki. Imali smo situacije u kojima se netko pozvao na to da je “zvijezda” ili da će zakasniti na nastup, ali ne možemo nikoga pustiti ranije bez pravovaljanog razloga. Uostalom, nije u redu prema ostalima koji čekaju, govori Martin.
Znalo je biti različitih žalbi građana, ali i onih posve neosnovanih i neargumentiranih. Martin je zaista miran i staložen, rijetko ga što može izbaciti iz takta. Najvažnija lekcija koju je naučio o ljudskoj prirodi jest da se uvijek treba osloniti na provjeru činjenica, a ne na prvi dojam. Nažalost, puno puta su ga išli ‘preveslati‘, a kad ih uhvati u laži…
– U takvim situacijama neki znaju prebaciti odgovornost na druge ili tražiti izgovore, no meni je najvažnije održati pristojnu i jasnu komunikaciju. Cijenim iskrenost i profesionalan pristup, a nikad ne dolazi u obzir provoditi silu ili povisiti ton…, napominje Martin.
Najizazovnije u poslu su noćne smjene, ukupno 352 kilometara Martin prođe od Metkovića i natrag. Navikao je na noćne smjene jer je i inače noćni tip, a pomaže, naravno, kava. Trenutačno je za Martina i kolege mirniji dio godine.
– Od listopada do sredine prosinca je mala ‘pauza‘. Onda ljudi opet kreću doma pa su opet gužve do sredine 1. mjeseca dok se ne vrate. Onda je mirnije do Uskrsa, opet se tad pojača, pa dođe sezona. Opuštenije je tek dva mjeseca, ističe Martin koji je znao pronaći i migrante koji su ilegalno htjeli ući u državu:
– Prije tjedan dana u 4 ujutro sam u autobusu ispod deka, pokrivača, kofera i jogija pronašao putnicu koja je imala zabranu ulaska u Schengen prostor. Kako na zadnjem sjedištu u busu, na sećiji, vozači imaju svoj madrac, često tamo spavaju, možda netko ne bi tu ni pogledao, ali ja obično sve dižem, sklanjam… Jednom se dogodilo da sam, kad sam tek počeo u prvoj smjeni, ušao u autobus i iza zadnjeg sjedišta pronašao skrivenog migranta, navodi Martin i priča iskustvo starijeg kolege:
– Pristupilo je vozilo, kolega je zamolio vozača da izvadi jedan kofer, a vozač je to odbijao, ali na kraju ipak popustio. Kofer je stavljen na stol za pregled, no tada nije htio otvoriti torbu. To je potrajalo, a kad ga je napokon otvorio, iz kofera je ‘iskočio‘ čovjek! Kolega nije mogao vjerovati! Čovjek se sav savio u koferu, a kolega se prepao! – prepričava Martin.
Znalo je biti i smiješnih trenutaka, neobična imena, ali treba ostati ozbiljan.
– Kolegici sam prenosio ime osobe koja je kod sebe imala nedozvoljene tablete, ime joj je bilo jako neobično – kolegica je mislila da se zafrkavam, kaže Martin koji uspijeva ostati ozbiljan i u pomalo komičnim okolnostima.
Umorni vozači nažalost pune stupce crne kronike, a znaju umorni doći na granični prijelaz.
– Znalo je kod kolega biti onih koji voze iz daleka, dali bi putnu ispravu, a dok bi se obavilo skeniranje, osoba bi zaspala u autu. Onda su je uputili da se odmori i odspavala je dva sata, prisjeća se Martin.
Dolaze i putnici koji putuju svijetom, na biciklu ili na motoru, a često se uz aplikaciju ili na drugi način uspostavi uspješna komunikacija, a Martin se uvijek snađe. Neki nisu svjesni da su na graničnom prijelazu pa se počnu fotografirati.
– Bez obzira na upozorenje o zabrani fotografiranja i ograničenom kretanju, neki to ignoriraju. Upozorim ih, ako su na ulazu moraju izbrisati fotografiju, a ako su fotografiju napravili tu na samom graničnom prijelazu, slijedi novčana kazna, takav je zakon, napominje sugovornik.
Često kad netko ‘zapne‘ na granici, bude molbi, plača…
– Obično nađemo tablete, lijek bez recepta, posebno psihoaktivna sredstva. Neki se žale što čekaju… Zamolimo ih za strpljenje, ako im bilo što treba, vode ili hrane, rado ćemo dati… Bude i raznih izgovora, nađete osobi sjekiru u vozilu pa kaže da je uzeo ženin auto i da to tu ‘tako stoji‘… Neki se izvlače na osobe koje fizički nisu tu, a neki se prave neznalice iako je dobro poznato što se ne smije prenositi, govori Martin za Dubrovački vjesnik.
Na graničnom prijelazu stranci plate i kaznu, primjerice ako ih je kamera snimila zbog prekoračenja brzine, prekršaja… Djeci je senzacija susreti policajca pa redovito mašu, nabace peticu, dobiju bombon ili čokoladicu, a Martin ih u šali pita hoće li ostati s njim, a oni često odgovore potvrdno!
Kad nije na radnom mjestu, na ‘programu‘ je spavanje i odmor, druženje s prijateljima, a priznaje kako je zamijenio dan za noć… Trenutačno je Martinu ovaj posao najzanimljiviji, profesionalno i posvećeno ga nastavlja raditi unutar granica svojih ovlasti i odgovornosti, pazeći pritom da oni koji ne trebaju i ono što ne treba, doslovno i figurativno ne prijeđu granicu!
