By U vrijeme kad mladi traže svoje mjesto u svijetu, rijetki su oni koji s tolikom strašću mogu govoriti o svom pozivu kao kuhar Dragan Erceg. Njegov put započeo je upravo u školi kuhara u Pločama, a danas iza sebe ima više od 20 godina rada u profesionalnim kuhinjama, vođenja timova i otvaranja ugostiteljskih objekata. I, što je možda najvažnije – danas svoje znanje i iskustvo prenosi kao nastavnik kuharstva u školi koja ga je i sama oblikovala.
Dragan Erceg poručuje mladima da je kuharstvo puno više od posla – to je poziv, strast i prilika za siguran i uspješan životni put.
U zemlji u kojoj turizam čini okosnicu gospodarstva, potražnja za kuharima nikad nije bila veća. Plaće su sve bolje, ponude svakodnevne, a mogućnosti napredovanja brojne – od školovanja i natjecanja do pokretanja vlastitog posla.
“Ne morate ići u inozemstvo – uspjeti možete i ovdje, kod kuće,” kaže Erceg u razgovoru za Klik Ploče, koji je kuhao na najvećim događanjima, otvarao hotele i restorane, a danas znanje prenosi mladima.
Zašto si se odlučio školovati za kuhara u Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića u Pločama? Jesi li imao afinitet prema kuhanju?
Imao sam ljubav prema hrani. Kasnije sam to nadograđivao kroz rad. Radio sam po cijeloj Hrvatskoj, prošao sam više od 20 kuhinja i stekao vrijedno iskustvo.
Možeš li izdvojiti koje ti je najljepše iskustvo u tvojoj dosadašnjoj kulinarskoj karijeri?
Ono što mogu reći je da su počeci uvijek teški, ali kasnije postane lijepo. Radio sam, recimo, na Sljemenu –30.000 porcija, kuhao za Janicu Kostelić… Otvarao sam Westgate i City Center u Zagrebu. Bilo je cateringa i raznih događanja. To je jedno životno putovanje.
Kažu da je posao kuhara stresan. Kako ti to vidiš?
U početku je stresan dok ne naučiš osnove. Ali kad to savladaš, nije toliko strašno. Veći stres dolazi iz komunikacije, organizacije, ljudskih resursa. A kad naučiš to kontrolirati – jedeš dobru spizu, piješ dobra vina i još ti to plate, kroz smijeh nam govori Erceg i dodaje da je šteta što se malo mladih odlučuje za ovakve priče.
Znači, kuhanje je više od zanata – to je životni put?
Tako je. Prvih 7–8 godina skupljaš iskustvo, a onda dolazi nagrada. U svakom poslu moraš nešto žrtvovati, ali kuharstvo ti stostruko vraća.
Još uvijek se dodatno educiraš?
Naravno. I danas stalno učim. Radim u mesnoj industriji, menzi, školi, poslovnim eventima. Završio sam majstorski ispit, išao na seminare i edukacije. Kuhar se stalno mora nadograđivati – kao dobro vino.
U školi si i nastavnik. Koja je tvoja uloga?
Predajem i prenosim iskustvo. Imamo gotove programe, učimo ih osnovama, ali ih i pripremamo za tržište rada. Kuhari su danas traženi i dobro plaćeni.
Zašto biste preporučili baš školu kuhara u Pločama?
Zato što nije samo škola, to je temelj. Tamo sam i ja naučio prve profesionalne vještine, i zato sam danas tamo – da vratim to znanje mladima. Imamo sjajan tim nastavnika – kolege Ante Markić, Dalen Erejz, Maja Grgić, Ina Plećaš i Mia Ćavar – svi zajedno radimo s velikim entuzijazmom i željom da mlade uvedemo u svijet kuharstva.
Poznato je da danas nedostaje kuhara i da su vrlo traženi. Šta misliš koji je razlog tome?
Jednostavno – ljudi ne ulažu u sebe, roditelji guraju djecu u fakultete, a ne vide vrijednost zanata. Danas ne možeš naći kuhara ni za 3.000 eura. Potražnja je ogromna, pogotovo jer se otvaraju novi hoteli – recimo, kod nas Laguna, Labineca i drugi projekti koji će potraživati više desetaka školovanih kadrova, kuhara ali i konobara za kojima je isto tako velika potražnja. Srećom, škola u Pločama i za taj deficitarni kadar nudi rješenje.
Što poručuješ učenicima koji žele upisati kuharsku školu u Pločama?
Škola daje temelj. Ali ako želiš više, moraš učiti, raditi, skupljati iskustvo. Nakon tri godine – spreman si za tržište. A ako se nastaviš usavršavati, doći ćeš i do mjesta šefa kuhinje.
Je li problem ako netko nikad nije ništa skuhao?
Uopće nije. Bitna je volja. Ima ljudi koji u godinu dana nauče sve. Talent je samo 10%, ostalo je trud, volja i rad.
Zašto si ostao raditi u Pločama? Zašto nisi otišao vani?
Zato što nema potrebe. U krugu od 100 kilometara ima toliko dobrih ponuda da ne moram nikuda. Dubrovnik, Trogir, Split – plaće su kao vani, a obitelj mi je ovdje.
Znači – može se ostati doma i uspjeti?
Apsolutno. Toliko je restorana, hotela, projekata – a nema radne snage. Ploče i okolica imaju veliku potražnju za kuharima i konobarima. Nema potrebe ići vani kad sve imamo ovdje – zaključuje naš sugovornik Dragan Erceg i za kraj poručuje:
– Kuharstvo nije moj posao. To je moj svijet. Moj način da ostavim trag. I ako ovim razgovorom potaknem barem jednog učenika da krene tim putem, učinio sam ono što mi je važno – prenio plamen dalje.
Kroz priču Dragana Ercega jasno se vidi da kuharstvo nije samo posao – to je način života, put koji traži trud, ali nudi sigurnost, kreativnost i brojne prilike.
U vremenu kad se mladi često dvoume oko izbora zanimanja, ovakvi primjeri govore više od statistike – govore srcem, iskustvom i rezultatima.
Jer iza svakog dobrog jela stoji osoba koja ga je s ljubavlju pripremila. A baš takve ljude – s voljom da uče, rastu i kuhaju za život – trebaju današnje kuhinje.
Za sve učenike koji još nisu sigurni kojim putem krenuti, poruka je jasna:
kuharstvo je zanat koji ima dušu, a Hrvatska – i svijet – čeka upravo tebe.
Upisi u školu kuhara u Pločama su u tijeku. Prijavite se, osigurajte svoje mjesto i započnite put koji donosi znanje, vještinu i budućnost.
Kao što kaže nastavnik Erceg:
„Ne moraš otići daleko da bi uspio – možeš ostati tu, doma, i stvoriti karijeru koja ima okus, miris i smisao.“
Autor: Eleonora Doboš
