Iznimno atraktivna lokacija jednog od najljepših primorskih mjesta na Pelješcu, Trstenika, gotovo poziva da se skrene s ceste prema Orebiću, pa i onda kada vam to nije bila namjera. Trstenik iz te ptičje perspektive odiše nekim neobičnim spokojem, s jedne strane okrenut moru, ali dovoljno uvučen i zaštićen od nevremena kao u nekoj školjkici, a s druge strane i neočekivano duboko „uvučen” u kopneni dio u podnožju brda pa se s ceste iz suprotnog smjera doima kao da je tek rođen iz maternice prirodnog zelenila koje ga okružuje.

Prizori koji su duboko potresali sve Pelješčane koji su prije deset godina svjedočili strašnim posljedicama požara na brdima iznad Trstenika, ogolivši njegovu ljepotu u crnilu garišta, na sreću su potisnuti uslijed te divne tvrdoglave strane prirode da se samoobnavlja nakon katastrofa koje je zadese.

Naziv mjesta Trstenik potječe od riječi trska, što označava stanište ili teren obrastao trskom (trstikom), a smatra se jednim od najstarijih mjesta na Pelješcu. Današnja vizura Trstenika s kućama u neposrednoj blizini mora nastala je, drži se, u 19. stoljeću.

Zbirka razglednica Marije i Krunoslava Leko.

O Trsteniku. Poduži, kameni lukobran, po kojem otočani prepoznaju Trstenik jer se vidi s glavne ceste, nekad je Trsteniku osiguravao epitet važnog trgovačkog i pomorskog središta jer su se baš s trsteničke rive bačve pelješkog vina izvozile u sve krajeve svijeta, a danas privlači nautičare.

Smješten u podnožju brda, okružen borovom šumom, maslinicima i vinogradima, Trstenik se može pohvaliti prekrasnim plažama, uvalama i čistim morem. Naselje se gradilo oko lukobrana, prvo u zaleđu, a od 19. stoljeća uz samu obalu. I danas se na pročeljima kuća jasno vidi duh dalmatinskog historicizma s naglašenim neorenesansnim i klasičnim elementima koji su odražavali tadašnji prosperitet vinarskog Pelješca.

Da ne zaboravimo, arheološki nalazi na obližnjem brdu Ćućin potvrđuju da se tu živjelo i u kamenom dobu pa s pravom Trstenik možemo nazvati jednim od najstarijih mjesta na Pelješcu, a konkurencija je velika. Od neorenesanse peljeških vinara danas je ostalo malo, stanovnici nam pričaju kako zimi u Trsteniku živi manje od sto ljudi.

Administrativno pripada Općini Orebić, od čijeg je središta udaljen više od 30 kilometara, odnosno više od pola sata vožnje, a gravitira Janjini gdje djecu vode u vrtiće i školu.

U svjetskoj vinskoj povijesti Trstenik zauzima posebno mjesto zahvaljujući Miljenku „Mikeu” Grgiću, hrvatskom vinarskom vizionaru koji je zauvijek promijenio globalnu vinsku kartu nakon tzv. „Pariške presude”. Rođen na Neretvi, Grgić je emigrirao u Ameriku gdje je postao jedan od najzaslužnijih osoba za procvat američkog vinarstva.

Na slijepom kušanju vina u Parizu, vina iz Kalifornije, dotad smatrana drugorazrednima, nadmašila su slavne francuske etikete, a upravo je Grgićev Chardonnay „Château Montelena” iz 1973. proglašen najboljim vinom na svijetu. Tim je uspjehom jedan vinar s juga Hrvatske srušio vinske mogule, a 1996. vraća se korijenima te u Trsteniku osniva glasovitu vinariju spojivši kalifornijsku tehnologiju i pelješki terroir.

Povijest i zanimljivosti o Trsteniku

Prapovijesni korijeni: Arheološki nalazi na brdu Ćućin, visokom 616 metara iznad mjesta, potvrđuju ljudsko življenje još u kamenom dobu, dok se u blizini nalazi i spilja na brdu Poraču s prapovijesnim nalazima.

Starije kuće u zaleđu: Prve naseobine i kuće nastale su podalje od obale radi zaštite od gusara s mora.

Razvoj lučkog središta: Trstenik se s vremenom spustio prema moru i razvio kao važna luka za izvoz vina i grožđa s okolnih strmih položaja, poput Dingača i Postupa. Vino se u prošlosti niz strmine brda dopremalo karavanama mazgi.

Širenje uz obalu: Današnje obalno naselje i vizura mjesta u najvećoj su se mjeri oblikovali tijekom 19. stoljeća.

Sakralna baština: U mjestu se nalazi stara crkva sv. Antuna Padovanskog, sagrađena davne 1700. godine.

Vinska tradicija danas: Trstenik je i suvremeno središte pelješkog vinarstva, a u njemu se nalazi i poznata vinarija glasovitog hrvatsko-američkog vinara Miljenka (Mikea) Grgića.

Tekst je nastao pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Dubrovačko – neretvanske županije, a prenosimo ga sa portala Dubrovniknet.hr