Politika i gospodarstvo

U Hrvatskoj je više od 115.000 stranih radnika, dovode ih 424 agencije za posredovanje

0

S rastom broja stranih radnika u Hrvatskoj prošle se godine dogodio i pravi bum agencija za zapošljavanje. Prema podacima Ministarstva rada aktivne su čak 424 agencije za posredovanje pri zapošljavanju (u evidenciju ih je 2022. upisano 135, a godinu ranije 88) te 448 agencija za privremeno zapošljavanje (prošle godine ih je upisano 160, a 2021. godine 90). Uvoz stranih radnika u Hrvatsku bez kvota startao je početkom 2021. i procvjetao. Prošle godine je do početka prosinca MUP izdao 115.343 dozvola za boravak i rad. Najviše se to još uvijek odnosi na našu regiju.

Za državljane BiH (34.443) i Srbije (18.238), a na trećem mjestu je Nepal (11.212). Slijedi Sjeverna Makedonija (9594) i Kosovo (8333). Filipinci se, dakle, još nisu probili u top pet, ali čini se da bi mogli jer svi govore o “regionalnom bazenu koji se prazni”. Od ukupnog broja, 73.374 dozvole su bile za novo zapošljavanje, 25.181 za produljenje dozvola, a 16.788 za sezonske radnike (od toga najviše u turizmu i ugostiteljstvu, 15.451). Najviše se od ukupnog broja dozvola odnosi na graditeljstvo (49.161), potom turizam i ugostiteljstvo (31.372), industriju (15.530), promet i vez (6628) te poljoprivredu (2719), podaci su MUP-a.

Oni su se specijalizirali samo za radnike s Filipina. U prošloj su godini posredovali za zapošljavanje njih oko 1500, u 2023. računaju da će brojku povećati za 50 posto. Vlasnici su i agencije u Manili preko koje sada regrutiraju kadar uglavnom za hrvatski turizam te proizvodni sektor i logistiku, a šire biznis i na tržište ostalih zemalja EU.

“Tamo je ista, ili čak još veća potreba za stranom radnom snagom nego u Hrvatskoj”, kaže za Jutarnji list vlasnik agencije za posredovanje pri zapošljavanju Pinoy385 Stjepan Jagodin, koja i sama u zagrebačkom uredu ima nekoliko Filipinaca kako bi olakšala komunikaciju, prilagodbu i pomoć u rješavanju problema koji mogu iskrsnuti.

Na pitanje kako to da rade isključivo s Filipinima, Jagodin odgovara da je industrija ljudskih potencijala jedna od glavnih gospodarskih grana te zemlje. Radnici su “izvozni proizvod”, svi govore engleski, a cijeli proces država strogo kontrolira. Čak prati i iznose plaće u određenim sektorima, a sve troškove njihova dolaska i boravka u Hrvatskoj moraju snositi poslodavci koji ih zapošljavaju.

Za sezonce se, primjerice, traži da bude osigurana povratna avionska karta kako po isteku ugovora ne bi ostali nezbrinuti u stranoj zemlji. Agencija se za svoje usluge jednokratno naplaćuje od poslodavca, a iznos je “od jedne do dvije bruto plaće radnika, ovisno o trajanju i vrsti radnog mjesta, odnosno kvalifikacijama radnika”.

Plaćaju svoj dolazak

No to je samo jedan od poslovnih modela koji se trenutno koriste za uvoz radne snage u Hrvatsku, i to ne prevladavajući. Na tom lukrativnom tržištu ima svakakvih poslovnih praksi i neregularnosti, kako nam kažu sugovornici iz biznisa, a potvrđuju to i Državni inspektorat te MUP. Poseban je pak problem, čini se, vezan uz radnike iz dalekih azijskih zemalja poput Nepala koji imaju visoke troškove dolaska, ali ih često moraju pokrivati sami, za što se i zadužuju. Dogodi li se da, recimo, ne prođu na probnom roku, ostaju na cesti.

Do medija dolaze i slučajevi da neke agencije od njih uzimaju proviziju, iako je to protuzakonito, kao i da ih dio poslodavaca ne prijavljuje, isplaćuje im niže plaće od onih koje su bile obećane, ili ih čak i ne isplate. Naravno, oni kad sklope ugovore o radu imaju sva prava kao i domaći radnici, ali koliko uspješno mogu broditi kroz naš pravosudni sustav, to nije teško zamisliti. Dio takvih radnika pokušava otići dalje u druge zemlje EU ili ostaje u Hrvatskoj jer za povratak kući nemaju novca.

Ako uspiju, rade na crno. Prema podacima MUP-a u 2022. evidentirana su 362 strana državljanina (s važećom ili isteklom dozvolom za boravak i rad) koji su nezakonito prelazili državnu granicu ili imali nezakonit boravak. Radi se o državljanstvima Nepala (168), Indije (78), Bangladeša (72), Kosova (28) i ostali.

Traže strožu regulaciju

Suosnivač agencije Humble Hunters Dejan Tornjanski odgovara da “svaki pravni subjekt danas može izabrati kojim putem ići”, a njihov je stav da tvrtka koja zapošljava treba financirati dolazak radnika. “Poremećaj na tržištu se događa zbog brojnih agencija koje dovode radnike iz Nepala i Bangladeša gdje radnici financiraju svoj dolazak”, navodi te dodaje da Hrvatska još nije kompletno uredila sustav i nema prepreka da agenciju otvori bilo tko.

“Vjerujemo da će se to urediti jer sve ostale susjedne zemlje imaju to daleko bolje uređeno, od državnog ispita do depozita za ozbiljnost posla”, tumači. Humble Hunters je ove godine uvezao 2000 radnika, a u idućoj će premašiti tu brojku. Otvorili su predstavništva u Kataru, Dubaiju i na Filipinima.

Zagrebačka agencija AB Support uglavnom zapošljava strane radnike iz BiH, Makedonije, Indije, Indonezije i Nepala, a onda ih ustupa poslodavcima po modelu radni sat. Privremeno zapošljavanje je, kaže direktor Ante Bakula, jednostavniji model, ali je malo skuplji za poslodavce. Tko u njemu plaća troškove dolaska, sudjeluju li u tome radnici? “Mi snosimo troškove”, odgovara kratko, prenosi Jutarnji.

Jelena Hrvatin iz riječke agencije Win win ima suradnike za uvoz radnika u Indiji i Indoneziji, a najčešće je slučaj da radnik plaća avionsku kartu i vizu, pogotovo ako mu se nudi viša plaća. “Ako su uvjeti lošiji, onda se traži da trošak karte ide na račun poslodavca”, objašnjava. U trošak poslodavca ulaze i oni vezani uz proceduru kod MUP-a, smještaj, režije te topli obrok, pa je sve to na kraju “dosta skupo”.

I Jagodin potvrđuje da na tržištu postoje problemi s nekim agencijama i poslodavcima. Stanje na tržištu strane radne snage opisuje nedovoljno uređenim, nemamo migracijsku politiku, a procedure uvoza predugo traju uz uska grla pri izdavanju dozvola za boravak i rad ili viza. Kaže da treba poboljšati i Zakon o strancima, da ne bude rupa koje stvaraju “imigracijski tunel” prema EU, ali i strože regulirati tko može i pod kojim uvjetima uvoziti strane radnike.

Najviše neprijavljenih radnika stiglo je iz regije, Nepala i Filipina

Inspekcija rada ne vodi evidenciju predstavki prema kriteriju sadržaja i državljanstva, ali iz Državnog inspektorata potvrđuju da su zaprimili “veći broj predstavki” vezanih uz rad i zapošljavanje stranaca iz trećih zemalja (izvan EU) te su obavljali nadzor. Predstavke su podnijeli MUP, druga javnopravna tijela, stranci, građani ili anonimni podnositelji.

Prema podacima Inspektorata najveći broj državljana trećih zemalja zatečenih u neprijavljenom radu bili su iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije, Nepala i Filipina.

Od 1. siječnja do 30. rujna 2022. inspektori su obavili ukupno 6220 inspekcijskih nadzora primjene propisa u području radnih odnosa u kojima su utvrdili da je kod poslodavaca radilo 412 radnika (nema evidencije koliko stranih) koje nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada ili na odgovarajuće radno vrijeme, te 395 državljana trećih zemalja koji su radili protivno odredbama Zakona o strancima kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.

Osim pokretanja prekršajnih postupaka, inspektori su poslodavcima privremeno zabranili obavljanje djelatnosti odnosno državljanima trećih zemalja pružanje usluga za inozemnog poslodavca (od 1.sječnja do 30. rujna za 231 poslodavca). U tom razdoblju 138 poslodavaca odlučilo se na “otkup” od izvršenja mjere privremene zabrane obavljanja djelatnosti, koji su u Državni proračun uplatili ukupno 4,65 milijuna kuna.

Foto: Tom Dubravec/CROPIX