By Rogotin je zavijen u crno – iznenada nas je napustio Viktor Markota. Ribar, lađar, Rogotinjanin… prije svega ČOVJEK.
Život ga nije mazio – preživio je osobnu obiteljsku tragediju i koločepsku havariju, ali srce, umorno od svih životnih bitaka, ovoga puta nije izdržalo.
Od Viktora su se s dubokom tugom oprostili brojni prijatelji i sumještani, a posebno UOTV Rogotin dirljivim riječima:
“Tvrd ka stina uvik si bija, pismu i more si volija. Krvavih ruku za život si skrbi, po suncu, kiši i olujnoj buri.”
Njegov život bio je poput maratona u kojem je, kako je sam znao govoriti, “bit će težak, bit će borba”. I doista, unatoč svemu, uvijek je bio tu – spreman pomoći, saslušati i podijeliti riječ utjehe.
Ostaje iza njega golema praznina. Njegova nesebičnost, ljubav prema lađama, folkloru i rodnom Rogotinu, kao i predanost obitelji, ostat će trajno urezani u sjećanjima svih koji su ga poznavali.
“I kad duša na nebo ode, anđelima pivat ću o mistu mome, Rogotine moj…”
Iskrena sućut obitelji. Počivao u miru Božjem, dragi barba Viktore.
