By Pelješki vinogradari opet su na nogama – očajni i ogorčeni nakon što je u javnost procurila Studija utjecaja na okoliš nove brze ceste koja bi od Brijeste do Orebića uništila tridesetak hektara vrhunskih vinograda. Dokument izrađen od strane Instituta IGH i Oikona, a naručen od Hrvatskih cesta, izazvao je šok u lokalnoj zajednici. I to s razlogom, piše Slobodna Dalmacija.
Nova državna cesta, koja bi izvorno trebala povezati Orebić s Pelješkim mostom, nemilosrdno će uništiti vinograde koji su desetljećima davali grožđe za najcjenjenija dalmatinska vina – Dingač i Postup. Pelješčani su saznali da cesta planirana EU sredstvima paradoksalno briše upravo ono što je također sufinancirala Europska unija: ekološki uzgojene vinograde plavca malog, trnjka, grka i drugih sorti koje su generacije stvarale i njegovale.
Vinogradari ogorčeni
Jednostavno rečeno, EU novcem će se srušiti ono što je EU novcem podignuto.
Vinogradari su ogorčeni i optužuju projektante da nisu proveli ni osnovnu socio-ekonomsku analizu: koliko je ljudi pogođeno, koliko OPG-ova, kolika je stvarna vrijednost tih vinograda, koliko obitelji gubi egzistenciju? – U studiji stoji da je riječ o zapuštenim ruralnim područjem, a zapravo to je raj za vinovu lozu zbog idealnih južnih pozicija i blagog nagiba.
Također studija tvrdi da cesta prolazi “rubno uz šumske površine, po zapuštenom ruralnom području”, što je Pelješčanima ravno uvredi.
-Pa tko je radio tu studiju? Može ga biti sram, poručuju Pelješčani, uvjereni da je cijeli projekt gurnut političkom silom da bi se iz Zagreba brže stiglo do Korčule.
Vinogradari ne traže čuda — traže razum. U županijskom prostornom planu postoje alternativne trase koje bi poštedjele vinograde, a bile bi korisnije i za Trpanj. Mnogi smatraju da nije ni potrebna nova trasa, nego proširenje postojeće ceste preko Potomja.
– Za pet minuta brže vožnje uništava se tradicija stara stoljećima. Ne damo našu didovinu!, ogorčeni su na Pelješcu.
Ipak, unatoč brojnim upozorenjima i primjedbama, investitor Hrvatske ceste d.o.o. odlučio je provesti projekt bez izmjena trase, premda u prostornom planu postoji alternativa kojom bi se zaštitilo ovo vrijedno vinogradarsko područje.
Vinogradari su još prošle godine organizirali sastanke, slali dopise i javno se usprotivili planu trase, no sve je ostalo bez učinka. Tvrde da će cesta “potaracati” stotine tisuća trsova, narušiti mikroklimu i ugroziti autentičnost vina s geografskom oznakom podrijetla.
Ministarstvo dalo zeleno svjetlo
Unatoč brojnim primjedbama i apelima na terenu Ministarstvo zaštite okoliša donijelo je odluku da je namjeravani zahvat – cesta od Orebića do Brijeste, čiji je investitor Hrvatske ceste d.o.o. prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu. Temelj za tu odluku bila je Studija o utjecaju na okoliš iz kolovoza 2024. godine, koju su izradili ovlaštenici Institut IGH d.d. i Oikon d.o.o. iz Zagreba. Projekt je odobren uz uvjet primjene zakonom propisanih i dodatno utvrđenih mjera zaštite okoliša, no nigdje se izrijekom ne spominje zaštita vinograda.
Vinogradari izražavaju razočaranje:
– Ekološka mreža je zaštićena, ali vinogradi koji hrane obitelji – nisu. Cesta ide kroz srce Dingača i Postupa, a nitko nas ne čuje-poručuju.
Projekt od strateške važnosti – ali po koju cijenu?
Državna cesta duga 34,1 kilometar dio je strateškog koridora Pelješac – Korčula – Dubrovnik. Trasa prolazi kroz tri općine i 12 katastarskih općina, velikim dijelom koristeći staru cestu dok ostatak čini nova trasa. Predviđene su tri faze izgradnje, uključujući tunele, vijadukte i obilaznice, stoji u Studiji utjecaja na okoliš.
Osnovni cilj projekta je modernizacija prometne povezanosti Pelješca s ostatkom Dalmacije, posebice s obzirom na prometni značaj Pelješkog mosta. Nova prometnica trebala bi rasteretiti postojeću infrastrukturu i skratiti vrijeme putovanja između Splita, Dubrovnika, Pelješca i Korčule.
Što će sve nestati pod asfaltom ?
Cesta će biti dvotračna, s projektiranom brzinom od 80 kilometara na sat. Planirani su tuneli, vijadukti, dodatni trakovi za spora vozila i skretanja. Od ukupnih 34,1 kilometar 12,06 kilometara će biti rekonstrukcija postojeće pelješke ceste. 22,04 kilometra činit će potpuno nova trasa, 1,43 kilometara će se izgraditi vijadukata te 380 metara tunela.
Zahvat će se izvoditi u tri etape dok je etapa I – obilaznica Orebića – zaseban projekt. Novi koridor izbjegava naselja, ali zato presijeca osjetljiva vinogradarska područja, uključujući padine Kapetana, Potomje i Popovu Luku-stoji u Studiji.
Obveze investitora, ali zaštita vinograda nije među njima
Prema službenom rješenju, Hrvatske ceste d.o.o. dužne su: provoditi mjere zaštite okoliša, ublažiti utjecaj na ciljeve očuvanja ekološke mreže te pratiti stanje okoliša i mreže Natura 2000.
Međutim, vinogradi na području pelješke Župe i padinama Postupa iako ključni za identitet i gospodarstvo ovog vinorodnog područja nisu bili eksplicitno zaštićeni u dokumentaciji. Ako Hrvatske ceste u roku od dvije godine ne zatraže lokacijsku dozvolu, rješenje prestaje vrijediti – no lokalni vinogradari sumnjaju da bi to moglo promijeniti išta, prenosi Slobodna Dalmacija.
Cesta protiv loze
S jedne strane – modernizacija, mobilnost, bolja povezanost s kopnom, s druge – gubitak vinogradarskog krajolika, tradicije i izvora egzistencije. Pelješki vinogradari jasno poručuju: -Nismo protiv ceste, ali nismo mogli vjerovati da će se baš ovako bezdušno ignorirati naši vinogradi. Ako cesta već mora proći ali onda neka prođe preko najmanje vrijednih položaja. Znači, trebao zaobići položaja Postup kao i najbolje položaje za vinovu lozu na pelješkoj Župi (Vrina Kupa, Stražica i Granice), preko kojih će se graditi zaobilaznica.
Dok Ministarstvo i Hrvatske ceste govore o prometnoj učinkovitosti i povezivanju juga Hrvatske s ostatkom zemlje, vinogradari se pitaju gdje su u toj priči ljudi i tradicija. Mnogi od njih tvrde da bi alternativna trasa mogla sačuvati i infrastrukturu i vinograde, no nisu dobili priliku da budu ozbiljno saslušani.
“Nismo protiv razvoja, ali ne možemo prihvatiti da se sve žrtvuje bez razmatranja posljedica. Dingač nije samo vino, to je naslijeđe,” poručuju.
Ostaje pitanje za nadležne institucije: može li se razvoj graditi tako da pritom ne pregazi ono što Pelješac čini Pelješcem?
