By Nakon što se Dubrovačkom dnevniku obratio zabrinuti Neretvanin s informacijom o učiteljici protiv koje je podnesena kaznena prijava zbog navodnog maltretiranja djeteta osnovnoškolske dobi, stupili su u kontakt s roditeljima koji su pristali ispričati svoju priču.
Radi zaštite identiteta djeteta, lokacija škole i imena uključenih strana nisu navedeni, no otac kaže da govori ne samo zbog svoje obitelji, nego i zbog mnogih drugih roditelja koji nemaju snage ili mogućnosti suprotstaviti se nepravilnostima u sustavu.
„Ovo nije borba protiv jedne učiteljice, nego borba da sustav iznjedri najbolje pojedince koji će učiti našu djecu“, istaknuo je odmah na početku otac.
U svojoj opširnoj izjavi ističe kako se njegova obitelj vratila u Hrvatsku nakon deset godina života u inozemstvu, vođeni željom da djeca odrastaju u vlastitoj kulturi i okruženju. No, već prilikom upisa u školu, naišli su na prepreke.
„Naš cijeli svijet bio je da se djeca prilagode svojoj domovini, a već smo pri upisu naišli na probleme i nerazumijevanje. Psihologinja je prilikom inicijalnih razgovora s djecom tako razgovarala, da su plakali“, iznosi. Posebno ih je, kaže, pogodilo što škola nije prihvatila njihov zahtjev da dijete ide u razred s jedinim djetetom koje poznaje, što je dodatno otežalo prilagodbu.
‘Učiteljica se dere, pa zatim priča sama sa sobom’
„Dijete nam je već prošle godine bilo snuždeno. Mislili smo da je to zbog prilagodbe, ali je ubrzo počelo govoriti kako se učiteljica dere, kako ponižava djecu, da je jednom učeniku žvaku zalijepila u kosu. Dijete nam je ispričalo i kako se učiteljica dere, a zatim sama sebi govori ‘smiri se, smiri se’, kao da ima problema s bijesom. Mislili smo da će dijete s vremenom očvrsnuti, no pokazalo se da nije tako, odnosno da nije samo riječ o poteškoćama zbog prilagodbe“, priča otac.
Govori kako se dijete i ove školske godine ponovno počelo zatvarati u sebe.
„Dijete je prvog tjedna škole došlo kući, zatvorilo se u sobu potpuno snuždeno. Nakon nagovaranja, reklo nam je što se dogodilo. Naime, radili su likovni i rad nije bio po volji učiteljice. Pred cijelim razredom, učiteljica je podigla rad našeg djeteta i pitala učenike koju bi ocjenu dali. Djeca su rekla da bi dali peticu, a ona ih je nagovarala da kažu manju ocjenu. Na kraju je jedan dječak rekao ‘jedinicu’, a učiteljica je rekla – ‘tako je, rad je za jedinicu’. Dakle, ponizila je dijete pred cijelim razredom“, govori ovaj otac.
Iako ih je to kao roditelje boljelo, nisu odmah prvi tjedan škole htjeli reagirati. Međutim, slične situacije su se ponavljale.
„Već idući tjedan novi problem. Izrađivali su rad za likovni, i učiteljica je cijelo vrijeme dijete hvalila dok su radili, da bi na kraju, kad je došlo vrijeme za ocijeniti rad dala 4, uz opasku kako ‘rad ništa ne valja’. Dijete je izašlo iz škole plačući i prepričalo događaj. Niti mi kao roditelji, a ni naše dijete, ne razumijemo kako nešto možete ocijeniti ocjenom 4 i dodati komentar kako ‘ništa ne valja’, s obzirom na to da je 4 vrlo dobra ocjena. Nakon toga ja više nisam mogao šutjeti i zato sam pošao u školu i pitao učiteljicu zašto mi dijete iz škole svako malo izlazi plačući“, govori ovaj roditelj.
„Nismo problematizirali ocjene, nego način komunikacije. Rekao sam učiteljici da nije stvar u broju, nego u poruci koju šalje. Nije normalno da dijete plače zbog škole. Rekao sam joj tada da se prestane ponašati kao u Starom Rimu kad su gladijatore stavljali u arene i kada je puk osuđivao niže od sebe, što je ona prenijela na učionicu kada je tražila od drugih učenika da ponižavaju moje dijete“, priča i priznaje kako se na učiteljicu i zaderao kako bi joj pokazao da taj način komunikacije nije ugodan njoj, pa ni njegovom djetetu.
„Nakon svega sam izašao iz škole, a drugim djelatnicima koji su tome prisustvovali sam se ispričao ako sam ih uznemirio vikanjem“, dodaje.
Prijavili ga za neovlašten ulazak u školu
Nakon sukoba s učiteljicom, ravnatelj škole je podnio prekršajnu prijavu za neovlašteni ulazak u školu. Otac priznaje da je time prekršio protokol, ali ističe kako je i ranije u školu dolazio nenajavljen, kao i puno drugih, a to se događalo bez ikakvih posljedica.
„Ovaj put su me htjeli kazniti da mi pokažu kako nemam pravo glasa. U isto vrijeme, moje dijete i dalje svakodnevno izlazi iz škole uplakano“, govori.
Ono što ga je dodatno zgrozilo bio je, tvrdi, nastup učiteljice pred razredom.
„Govori pred djecom da lagati nije dobro jer lažljivci loše završe, i sve to dok gleda u moje dijete. Psihologinja zatim poziva nekoliko djece, među njima i moje, na razgovor. Dijete psihologinji kaže da se učiteljica u razredu često dere, a zatim je psihologinja uvjerava da je to normalno pa moje dijete učiteljicu ocjenjuje s ocjenom 4. Kad smo kod kuće pitali dijete zašto je reklo da je učiteljica dobra, odgovorilo je kako ne ne želi pričati protiv učiteljice. Učiteljica je zatim na satu pred razredom rekla: ‘nemojte biti tužibabe jer takvi loše završe’, gledajući u moje dijete. To je kap koja je prelila čašu. Dakle prvo psihičko maltretiranje, a zatim i ispiranje mozga“, govori ovaj otac i dodaje kako mu je rečeno da je ravnatelj škole naložio provođenje interne istrage, koja nije ukazala na bilo kakve probleme i manjkavosti u radu učiteljice.
„Od ravnatelja sam tada zatražio pisanu potvrdu i odgovarajuće dokumente o provedenoj internoj istrazi. On se pozvao na zakonski rok i kazao kako ću ih dobiti. Međutim, ako je sve doista tako čisto nameće mi se pitanje zašto bi se ravnatelj pozivao na nekakav zakonski rok, umjesto da sve ‘papire’ pokaže odmah. Mi ni do danas nismo dobili bilo kakve dokumente vezane uz navodnu internu istragu“, govori otac.
Podnio kaznenu prijavu DORH-u
Zbog svega, naš sugovornik je angažirao odvjetnicu i podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku protiv učiteljice, a na temelju čl. 177 Kaznenog zakona koji govori o povredi prava djeteta.
U razgovoru, roditelj ističe kako bi sustav u Hrvatskoj trebalo poboljšati, baš zato što je poznato da ljudi iz domovine odlaze zbog nepravde i korupcije.
„Očito sam Hrvatsku najviše volio dok sam bio daleko. Sada, kad smo se vratili, jasno vidim sve probleme sustava, zapošljavanje podobnih i po vezama, bez ikakvih stručnih kompetencija, ljudi koji nikako ne bi smjeli učiti i odgajati djecu. Unatoč svemu, odlučio sam se boriti protiv tog sustava, biti glas onih roditelja koji to ne mogu, koji nemaju vremena ni novca boriti se s ovakvim problemima. Ovdje žive ljudi koji imaju jedan, dva, tri kredita, minuse, prolaze brakorazvodne parnice, bore se s osobnim problemima i jednostavno nemaju snage, vremena ni resursa nositi se još i s ovakvim nepravdama. Ja sve to imam, i vremena i energije i mogućnosti, zato ću se boriti jer ne želim da u ovoj prekrasnoj zemlji sustav uništi moju djecu. Pun optimizma očekujem da će nadležna tijela postupati“, zaključio je ovaj otac u razgovoru za Dubrovački Dnevnik.
