By Malo je heroja Domovinskog rata koji su u javnoj percepciji ostavili toliko traga kao Andrija Matijaš Pauk koji je poginuo na današnji dan prije trideset godina kod Mrkonjić Grada u BiH, kad je bio među zapovjednicima u operaciji Južni potez u kojoj su snage HV-a, HVO-a i Armije BiH došle nadomak Banje Luke.
Ovaj časnik slavne 4. brigade uvijek je bio među prvima, i kad je trebalo shvatiti izdaju bivše JNA protiv vlastitog naroda, i kad je trebalo biti u prvim redovima pri oslobađanju Hrvatske.
Andrija Matijaš Pauk rođen je 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac pokraj Marine kod Trogira. Svoje prvo vatreno krštenje doživio je na Banovini početkom Domovinskog rata kao zapovjednik samostalne satnije. U listopadu 1991. pridružio se 4. gardijskoj brigadi i zapovijedao je samostalnom satnijom.
Tijekom rata, nakon što su zarobljeni prvi tenkovi JNA, Pauk ih je iskoristio za formiranje Oklopne satnije, koja je poslije prerasla u Oklopnu bojnu 4. gardijske brigade, a dana 10. studenoga 1992. postao je njezin zapovjednik.
Za vrijeme operacije “Maslenica” njegova bojna kod Kašića uništava srpske tenkove. Prilikom obilaska položaja je i ranjen od minobacačke granate koja je pala dva-tri metra od njega. Iako izranjavan po cijelom tijelu, odbija napustiti zadarsku bojišnicu i vraća se u postrojbu, na bojište. Maksimalno se angažira na daljnjem osposobljavanju svoje Oklopne bojne te s istom djeluje na šibenskom i zadarskom bojištu. Imenovan je načelnikom oklopnih postrojbi 4. gardijske brigade 1. listopada 1993.
Godinu dana kasnije postavljen je za načelnika stožera 4. gardijske brigade, a zbog ranjavanja zapovjednika brigade Damira Krstičevića preuzima vodstvo u operaciji “Zima ‘94”. Osobno je predvodio hrvatske snage u oslobađanju Bosanskog Grahova. U vojno-redarstvenoj operaciji “Oluja”, kao zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade, sa svojim tenkistima među prvima ulazi u Knin.
Andrija Matijaš Pauk prošao je gotovo sva ključna ratišta Domovinskog rata, od prvih borbi na Banovini i karlovačkom području 1991., preko šibenskog, zadarskog i južnog bojišta 1992., zatim operacije “Maslenica” 1993., te velikih oslobodilačkih pothvata “Zima ‘94”, “Skok-1”, “Skok-2”, “Ljeto ‘95” i “Oluje”, pa sve do završnih operacija u Bosni i Hercegovini, “Maestrala” i “Južnog poteza”, u kojem je 9. listopada 1995. položio svoj život.
U spomen na Andriju Matijaša Pauka, 4. gardijska brigada dobila je i naziv “Pauci”, a on je posmrtno promaknut u čin general-bojnika. Sahranjen je u rodnom Pozorcu, u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela.
Časnička škola ponosno nosi njegovo ime od 26. rujna 2015. godine.
Izjava koja je obilježila ratni put general-bojnika Andrije Matijaša Pauka zabilježena je u njegovu dnevniku 1993., kada je tijekom priprema svojih oklopnjaka za oslobađanje Knina zapisao:
“Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja!”
