By Neretvanin iz Rogotina Goran Kaleb bio je natjecatelj reality showa Survivor koji se emitira na Novoj TV. Goran je, nažalost, iz showa ispao samo nekoliko dana prije finala, ali je svojoj simpatičnošću osvojio brojne gledatelje.
Portal metkovic.hr postavio mu je nekoliko pitanja vezanih za sudjelovanje u Survivoru.
Survivor je zasigurno jedan od najzahtjevnijih takvih zabavno-natjecateljskih formata. Što te motiviralo za sudjelovanje u tom showu?
Survivor je ‘kruna’ realityja koji gleda cijeli svijet. Uvijek me ‘kopkalo’ kako bi se ja tamo snašao i bili mogao sudjelovati. To mi je bila motivacija. Na taj korak sam se odlučio lani, kada sam bio zamjena, a ove godine sam ušao kao regularni natjecatelj.
Koliko su trajale tvoje pripreme za odlazak u Survivor? I kako se uopće pripremati za ulazak u jedan takav show?
Lani sam se baš pripremao, a fizički najviše u crossfit fitness centru ‘Fit Family’ kod Igora i Marijane Jelčić. Ove godine se nisam nešto pretjerano pripremao. Išao sam krajem listopada, a uoči samoga odlaska sam odradio sezonu te bio u Grčkoj, tako da se nisam imao ni kada pripremiti. Međutim, rekao sam sebi ‘kad lani nisam ušao mršav i spreman, ove godine neću ići na dijetu ni trenirati pa kako bude’. I eto, stigao sam gotovo do kraja, samo što je porota odlučila da ipak neću doći na sami kraj.
Kakva su bila tvoja očekivanja prije ulaska u Survivor? Kako si zamišljao tvoj boravak prije samoga dolaska u Dominikansku Republiku?
Kada sam krenuo, imao sam euforiju jer sam znao da idemo na tajni otok. Razmišljali smo kako će to sve izgledati, tko će ostati tamo, a tko ući. Imali smo 100 kombinacija u glavi. Za početak, iz aviona smo izašli u bundama, a tamo je tada vani bilo ‘milijun stupnjeva’. Ta vlaga se ne može opisati. Po danju je 35 stupnjeva, navečer 15, a vlaga je 90 %. Kada smo stigli na otok, nismo znali uopće koliko ćemo dana ostati tamo, samo smo htjeli preživjeti, bez hrane, bez vode. Drugi ili treći dan smo dobili dva kokosa, a nakon toga smo shvatili da ih ima u šumi. Dogodilo se i nepredviđenih situacija, primjerice kada me sedam stršljena ubolo u glavu i to je bilo strašno. Zapravo, nisi svjestan kako to sve uopće može izgledati. Kad dođeš na otok misliš kako će bit mnogo životinja, kako nema nikoga, kako ćemo raditi, loviti ribu, praviti kuću i sl., a zapravo smo na poligonima svaki dan po cijeli dan na suncu. Mnogo me ljudi pita zašto nisam lovio ribu, pravio kuću, ali zapravo nemaš kada. Probudiš se, skuhaš rižu, ideš na poligon, vratiš se navečer, upališ vatru i legneš. I to je tvoj dan.
Što ti je bilo najteže? Je li to možda bio nedostatak hrane? Uvjeti na otoku? S druge strane, u čemu si najviše uživao?
Najteže su mi definitivno pali međuljudski odnosi. Kada je u pitanju hrana, imali smo 180 g riže tjedno po osobi i dva ‘kumpira’, kako sam im tamo naglašavao da se kaže. To bi raspodijelili. Ja sam smršavio 24 kg i mislim da to sve govori koliko smo hrane imali. S druge strane, mi iz Neretve spavamo na kanalu, kampiramo na ušću, stalno smo negdje u prirodi. Katkad sam imao dojam na sam na ušću, tako da sam i te uvjete mogao izdržati. Ipak, međuljudski odnosi su mi bili nešto najgore.
S druge strane, kad bi vidio vodeni poligon u meni bi proradio neki poseban osjećaj. Tada bi skinuo sve, ostao u kupaćim hlačicama i čekao kada ću krenuti. Čak nekoliko poligona nisam plivao, već ronio. I opet sam bio prvi. Kad bi vidio vodeni poligon, znao sam da ću biti prvi.
Kako si ti zadovoljan svojim sudjelovanjem? Zamjeraš li išta sebi, ali i drugima?
Zadovoljan sam sa sobom. Zapravo, zadovoljan sam sobom gdje god da odem. Ako nisam, napravim da sam zadovoljan. Samo mi je bilo važno da ne osramotim svoju obitelj, Rogotin i cijelu Neretvu! Htio sam se prikazati u pravome svjetlu, onakav kakav jesam. To sam uspio, i voditelj me je zvao neretvanskim gusarom, imao sam maramu i sve je bilo simpatično. Želim naglasiti da nisam uvijek ‘na cviće’, nisam 100 % ispravan momak! Nije nitko, ali i kad sam neispravan ne može nitko ući u moju glavu i govoriti mi što ću raditi. Ponosan sam što nisam nikada bio ‘prelivoda’. Kao npr., kada su htjeli da nominiram Laru kad sam imao ogrlicu. To nisam mogao napraviti, već sam nominirao Liz i to me koštalo u poroti kada su išli organizirano na mene i Vukašina jer smo imali iste glasove, znači trampili su nas tamo.
Je li ti žao što si ispao na takav način?
Ispao sam tri dana prije finala. To je četvrto, najgore mjesto. Tamo sam stalno ložio drva i eto, dobijem na kraju drvenu medalju. Ipak, možda je bolje da je ovako bilo nego da smo se vratili u finale nakon tri mjeseca i da ispadnem nakon pripreme od tri mjeseca. Zadovoljan sam sa sobom, završilo je tako kako je, a sad – je li, kako i kome nešto urađeno neka drugi zaključe. Ja sam stvarno ponosan na svoje sudjelovanje.
S kim si ostao u kontaktu i dobrim odnosima?
Uvijek sam naglašavao da nisam tamo došao tražiti prijatelja te da su moji prijatelji doma i oni znaju kako reagiram, kada sam ljut, kada sam sretan, kada se smijem, da sve ima neku pozadinu. Svi smo tamo išli za sebe i smatram da ovi što se sada druže, to će raditi još 2-3 mjeseca i to je to. Ja sam baš dobar s Larom i nema dana da se ne čujemo po barem pet puta, oke sam s Noom, i a Markom se čujem. Od srpskoga tima se čujem s Vukašinom koji je bio čak kod mene u Rogotinu pet dana. Super sam zapravo sa svim svijetlozelenima.
Bio si i pobjednik Farme? Kako možeš usporedit ta dva natjecanja i planiraš li sudjelovati u još nekom showu?
Svi znaju da sam pobijedio na Farmi 2016. Na Farmi smo imali opciju napraviti hranu, spavati u krevetima, i sl., a ovamo ništa od toga. U Survivor je sve u protokolu. Mogu reći da mi je Farma draža jer sam tamo pobijedio. Hoću li sudjelovati još negdje? S obzirom da uvijek kažem da neću više nigdje ući, sada ću reći da neću više nikada nigdje ući i da ćemo se gledati uskoro.
tekst i foto: metkovic.hr
