By Nova nogometna sezona danas je počela i za najmlađe članove NK Jadran Luka Ploče. Vrtićka skupina, koju čine dječaci i djevojčice rođeni 2020. godine i mlađi, zakoračila je u svoje prve nogometne treninge, a upravo je ta skupina posebno mjesto u radu kluba. Njihove prve korake s loptom vodi Mia Gašpar, diplomirana trenerica i vlasnica KIF trenerske licence, koja već nekoliko godina s puno strpljenja, znanja i osmijeha radi s najmlađim Jadranašima.
U nogometu se još uvijek mogu susresti predrasude prema ženama na trenerskim pozicijama, no Mia svoje mjesto na terenu ne gradi na dokazivanju bilo kome, već na znanju, radu i odnosu prema djeci. Kao trenerica najmlađih Jadranaša već nekoliko godina pokazuje da nogomet nije pitanje spola, nego ljubavi prema sportu, stručnosti i predanosti.
Za Miju nogomet nije bio unaprijed zacrtan put. Sportom se počela baviti još kao dijete, a već je tada, kaže, nekako osjećala da želi završiti u trenerskim vodama.
„Sportom sam se počela baviti još u djetinjstvu, s ekipom, kako to već ide. Nekako je oduvijek naginjalo tome da želim u trenerske vode jer se nisam vidjela ni u čemu drugom“, prisjeća se Mia.
U nogomet je, međutim, stigla sasvim slučajno, preko projekta u kojem je sudjelovala kao pomoć nogometnim trenerima u motoričkom razvoju djece. Suradnja se nastavila i prerasla u dugogodišnju priču, a danas je rad s najmlađima jedan od važnih dijelova njezina trenerskog puta.
Kod vrtićke skupine rezultati nisu ono čime se Mia vodi. U toj dobi puno su važniji osjećaj sigurnosti, kretanje, razvoj motoričkih sposobnosti, stvaranje zdravih navika i, prije svega, ljubav prema sportu.
„Planovi i ciljevi uvijek su usmjereni na omogućavanje sigurnog i sretnog sudjelovanja u sportu, bez obzira na predispozicije i mogućnosti djeteta. Važno mi je usaditi zdrave radne navike, razvijati motoričke sposobnosti i, generalno, postići da dijete zavoli sport i kretanje te dobije mogućnost pravovremenog i kvalitetnog psihomotoričkog razvoja“, ističe.
Zato se i rezultat u njezinoj skupini ne mjeri samo onime što piše na semaforu.
„Kod mene se rezultat ne mjeri pogocima u mreži i to moja ekipa zna. Ovim ne želim reći da rezultat nije važan, ali djecu pokušavam naučiti da onome tko radi i vjeruje rezultat nikad ne izostane. Najbitnije od svega je da svi uživamo u procesu“, kaže Mia.
U tom procesu važnu ulogu ima i suradnja s kolegama u klubu. Mia ističe kako je suradnja s muškim trenerima odlična te da se kroz godine pokazalo koliko se različita iskustva i znanja mogu međusobno nadopunjavati.
„Zahvalna sam i mogu reći da sam jako puno naučila i još uvijek učim od svih njih. Nekako se pogodilo da smo se uvijek međusobno nadopunjavali“, govori.
Iako nogomet još uvijek mnogi doživljavaju prvenstveno kao muški sport, Mia svoje iskustvo ne promatra kroz tu prizmu. Svjesna je da ženama u sportu nije uvijek jednostavno, ali smatra da na kraju najviše govore znanje, trud i odnos prema poslu.
„U mom osobnom iskustvu pokazalo se da znanje i trud nemaju spol“, poručuje.
Posebno joj je važno povjerenje roditelja koji svoju djecu dovode na trening. Kaže kako dosad nije imala negativnih iskustava ni s djecom ni s roditeljima, a upravo je povjerenje temelj odnosa koji želi graditi.
„Jako mi je bitno da roditelji s povjerenjem dovedu i ostave dijete. To uvijek pokušam iskomunicirati na početku suradnje“, ističe.
A ono što je najviše motivira u radu s najmlađima teško je mjeriti bilo kakvim rezultatima. To je, kaže, gledati kako dijete pred očima raste, napreduje i postaje sigurnije u sebe.
„Kod djece ono što nas trenere motivira jest vidjeti napredak, razvoj samopouzdanja i karaktera koji se odvija pred našim očima. Sama spoznaja da si pomogao da to dijete izgradi samopouzdanje, vještinu i kvalitetne karakterne crte pruža osjećaj vrijedniji od novca“, kaže Mia.
Jedan joj je trenutak posebno ostao u sjećanju – Dječja olimpijada, na kojoj su, kako ističe, najmlađi pokazali koliko sport može značiti i izvan samog natjecanja.
„Ako moram izdvojiti, onda bih izdvojila Dječju olimpijadu gdje su predškolci pokazali veću emocionalnu zrelost nego mnogi odrasli ljudi“, prisjeća se.
Upravo takav pristup Mia želi prenijeti i na novu generaciju najmlađih Jadranaša. Roditeljima koji razmišljaju o upisu djeteta u školu nogometa poručuje da ne trebaju previše razmišljati o tome hoće li njihovo dijete odmah pokazati talent.
Najvažnije je, kaže, da dijete dolazi s osmijehom i željom za igrom.
„Zadatak trenera i roditelja jest pružiti mu podršku i okruženje u kojem se osjeća sigurno i prihvaćeno. Najbolji način za razbijanje sumnji jest dovesti dijete na nekoliko uvodnih treninga. Pustite ga da samo osjeti atmosferu, upozna vršnjake i trenera te odluči sviđa li mu se.“
Jer prvi nogometni koraci nisu samo stvar lopte i terena. To su prvi susreti sa sportom, ekipom, prijateljstvom, pobjedama i porazima – a najvažnije je da ih djeca naprave s osmijehom i ljubavlju prema igri.
Autor: Eleonora Doboš
