By Na najsunčanijem hrvatskom otoku, tamo gdje se miris mora isprepliće s kamenom i lavandom, smjestio se Stari Grad – jedan od najstarijih gradova u Europi. Ovdje se ne dolazi samo zbog sunca i kristalnog mora. Dolazi se zbog osjećaja. Onog koji vas uhvati već nakon prvih koraka kamenim ulicama i ne pušta ni dugo nakon povratka kući.
Osnovali su ga Grci još 384. godine prije Krista pod imenom Faros, a stoljeća su ovdje ostavila trag na najljepši mogući način. U Starom Gradu povijest nije zatvorena iza zidova muzeja – ona živi na trgovima, uz rivu i iza kamenih pročelja koja su svjedočila životima brojnih generacija.
Ako postoji mjesto koje ne biste smjeli zaobići tijekom šetnje Starim Gradom, onda je to Tvrdalj Petra Hektorovića. Njegov ribnjak, u kojem i danas mirno plivaju ribe, okružen je kamenim arkadama i zelenilom koje pruža predah od ljetne žege. Teško je pronaći romantičniji kutak za dvoje, mjesto na kojem tišina govori više od riječi, a svaki kamen čuva neku svoju priču.
A onda vas Stari Grad osvoji na još jedan način – okusima.
Među borovima, s pogledom koji se otvara prema starogradskoj rivi, smjestio se restoran Eremitaž.
Čim upoznate vlasnika Jakšu, postane vam jasno zašto se gosti vraćaju iz godine u godinu.
Na pitanje koliko dugo radi ovaj posao odgovara bez razmišljanja: “Ovo radim cijeli život. Ne umijem, a niti želim raditi ništa drugo.”
I upravo je takav i Eremitaž. Rustikalan, topao i iskren. Na tanjuru nema ničega suvišnog, samo svježa riba, domaće maslinovo ulje, mirisno otočko bilje i okusi koji podsjećaju da je jednostavnost često najveći luksuz.
Dok sjedite među borovima i pogled vam luta prema moru i kamenoj rivi, lako je zaboraviti na svakodnevicu.
Predvečer Stari Grad pokazuje svoje najljepše lice. Zlatna svjetlost prelijeva se preko mirne uvale, nebo mijenja nijanse iz minute u minutu, a more postaje veliko ogledalo Mediterana. To nisu zalasci sunca koje samo fotografirate. To su oni zbog kojih poželite ostati još koji dan i barem nakratko živjeti onim sporijim, otočkim ritmom.
Možda je upravo u tome tajna Staroga Grada. Ne osvaja spektaklom, nego iskrenošću. Mirisom soli i lavande, okusima Mediterana, ljudima koji svoj posao rade srcem i mjestima zbog kojih poželite usporiti. A kad jednom odete, shvatite da neka mjesta ne ostaju samo na fotografijama. Ostanu u vama.
Autor: Eleonora Doboš
