By Mladi ročnik iz Pule tijekom temeljnog vojnog osposobljavanja u vojarni u Slunju razvio je teži oblik gnojne angine, a njegova majka tvrdi da ga je vojska, umjesto da mu organizira daljnje liječenje, prepustila obitelji da ga sama odvede liječniku, piše novinar Novog lista Zvjezdan Strahinja.
Prema riječima majke, koja je govorila anonimno za Novi list, njezin sin nekoliko se dana javljao u vojni stacionar zbog visoke temperature i jakih bolova. Ondje su mu, kaže, davali terapiju za snižavanje temperature i protiv bolova, no stanje se nije popravljalo.
“Kad nisu znali što bi dalje, nazvali su mene da dođem po njega i vodim ga u Pulu liječniku. Još su ga pustili da nas sam čeka ispred vojarne pod visokom temperaturom”, ispričala je majka za Novi list.
‘Djed ga je našao samog i iscrpljenog’
Dodaje kako ju je posebno šokiralo to što ročnik nije prevezen u najbližu bolnicu u Karlovcu vojnim vozilom.
“Nisam dijete poslala u vrtić pa da me zovu po njega u Slunj kad dobije temperaturu. Ako vojska nema organiziranu zdravstvenu skrb za ozbiljnije slučajeve, onda se trebalo pričekati s obukom”, rekla je.
Ročniku je nakon izlaska iz vojarne u civilnoj bolnici dijagnosticirana gnojna angina, određena terapija i ubrzo se oporavio. Nakon liječenja vratio se u Slunj i uspješno završio temeljno vojno osposobljavanje kao dio prve generacije novih ročnika.
Majka tvrdi da je mladić trećeg dana bolesti, pod sumnjom na upalu pluća, upućen kući, te da ga je djed pronašao iscrpljenog i s temperaturom ispred ulaza u vojarnu. “Na porti nije bilo nikoga. Moj otac ga je našao samog, iscrpljenog i pod temperaturom”, tvrdi.
MORH tražio doznake u papirnatom obliku
Iz Ministarstva obrane odgovorili su da je zdravstvena skrb ročnicima osigurana te da je liječnik dostupan 24 sata dnevno. “Kada je riječ o težoj bolesti, osobu se vodi u najbližu medicinsku ustanovu. Ovisno o situaciji, roditelji ročnika koji žive bliže lokaciji obuke pozivaju se da dođu po ročnika kako bi se mogao liječiti kod kuće”, navode iz MORH-a.
Dodaju i da se ročnicima koji žive dalje ili nemaju prijevoz osigurava vojni transport do mjesta prebivališta. No majka tvrdi da u slučaju njezina sina to nije učinjeno, iako je, kako kaže, tijekom obuke jedan ozlijeđeni vojnik bio vojnim vozilom prevezen u Karlovac.
Kritizirala je i administrativni dio sustava nakon sinova povratka u vojarnu. Tvrdi da su iz vojarne tražili da im papirnatim putem pošalju doznake bolovanja jer ih ne mogu vidjeti u elektroničkom sustavu. “To danas praktički više nitko ne radi. I doktorica je bila zbunjena”, rekla je.
Iz MORH-a pojašnjavaju da vojni liječnik za ročnike nije u istom statusu kao liječnik za djelatne vojne osobe koje su u radnom odnosu pa zbog toga ne postoji isti pristup sustavu elektroničkih doznaka.
