By U svetištu Gospe Karmelske u Bagaloviću u utorak 23. rujna proslavljen je blagdan sv. Padra Pia. Misno slavlje, kojem je prethodila procesija sa kipom i relikvijama Padra Pia predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. U koncelebraciji su uz župnika don Damira Bistrića bili don Stipe Jerković, kanonik sustolnog makarskog kaptola, don Jure Vrdoljak, don Mladen Margeta, don Ivan Kovačević i don Renato Pudar.
Nadbiskup je u propovijedi govorio o svetom Ocu Piju, nazvavši ga „svecem našeg vremena“. Podsjetio je kako je rođen 1887., umro 1968., a svetim proglašen 2002. godine. Njegov život, naglasio je nadbiskup, bio je obilježen dubokom vjerom i velikom privlačnošću za vjernike jer je „poput jakog magneta privlačio mase ljudi“ u potrazi za molitvom, savjetom i duhovnom pomoći. Govoreći o njegovu djetinjstvu, mons. Križić je naglasio važnost obitelji kao prve škole vjere. Pio je ondje upoznao Boga i zavolio molitvu i sakramente.
„Prije ređenja je jako molio Gospodina da postane svećenik, ali prije svega da bude svet svećenik, ne površni svećenik“, podsjetio je propovjednik. Od najranijih dana pratile su ga bolesti i patnje, ali one ga nisu slomile. Kao redovnik i svećenik doživio je posebne duhovne darove, među kojima i stigme, što je izazvalo veliko zanimanje, ali i sumnje. „Dolazili su različiti znanstvenici iz medicinske struke da ispituju fenomen rana na njegovim rukama, a onda su donosili najrazličitije zaključke koji su za oca Pija često bili ponižavajući i omalovažavajući“, rekao je nadbiskup. Uz znatiželju i divljenje naroda, stigle su i zabrane i optužbe iz crkvenih i društvenih krugova, ali Pio je sve podnosio sa strpljivošću i pouzdanjem u Boga. Tek pred kraj života doživio je punu rehabilitaciju.
Nadbiskup je potom otvorio pitanje patnje, istaknuvši da je to iskustvo koje često najviše pogađa pravednike i nevine. „Patnja ima moć da pročisti ljudske osjećaje, da formira i oplemeni čovjeka, izgradi ga u ljubavi i suosjećanju s drugima“, poručio je. Pritom je podsjetio da se križ ne može izbjeći, ali ga je moguće nositi dostojanstveno i pretvoriti u blagoslov. Dotaknuo se i svakodnevnih životnih poteškoća, upozorivši vjernike na opasnost pretjeranog prigovaranja. „Ne smijemo dopustiti da nam male patnje odnesu radost, da zbog toga živimo napeto i nervozno i tako stvaramo tešku i turobnu klimu u vlastitoj obitelji“, upozorio je. Nadbiskup je zaključujući naglasio kako Bog nikada ne ostavlja čovjeka bez snage za križ koji mu daje. „Otac Pio to dobro svjedoči. S Božjom snagom je sve izdržao“, kazao je mons. Križić, pozvavši vjernike da se utječu njegovu zagovoru i da se od njega uče strpljivosti i ustrajnosti. Završio je molitvom da otac Pio svojim primjerom i nebeskim zagovorom prati obitelji, narod i Crkvu, pretvarajući patnje u blagoslov.
Župnik don Damir na kraju misnog slavlja zahvalio je nadbiskupu Križiću, koji se unatoč brojnim obvezama odazvao na njegov poziv. Podsjetio je, kako je, 1981. g. u ovoj župi održao misije, istaknuvši pri tom njegovu ljubav i dobrotu, napose, prema bolesnicima koje je tada obilazio zajedno sa subraćom i župnikom. Zahvalio je i svećenicima koji su bili na raspolaganju tijekom devetnice za sv. Ispovijed: don Stipi Jerkoviću, don Mladenu Margeti, don Nedjeljku Kešini, don Mariju Mihanoviću, te don Ivanu Kovačeviću, voditelju trodnevice, kao i mješovitom zboru kojeg vodi prof. Marija (Maja) Jerković, koji je animirao misna slavlja tijekom devetnice, a priključili su im se i Branko Medak i Anđela Brečić tijekom trodnevice.
Također, zahvalio je bratimima, njihovom županu Anti Brljeviću, pastoralnom i ekonomskom vijeću, remeti, KUD-u, te svima koji su na bilo koji način pridonijeli veličini ovog slavlja i brojnim hodočasnicima.
Nadbiskup Križić, prije završnog blagoslova, rekao je među ostalim, kako je uvijek osjećao posebnu simpatiju prema ovoj župi, ovom kraju, zato se rado odazvao na poziv župniku. Promijenilo se sve okolo, ali sam uvjeren da se nisu promijenili ljudi, da su ostali dobri, onakvi kakve sam upoznao, davne 1981.g., zaključio je nadbiskup.
