By Hrvoje Vejić do prošlog je vikenda bio trener mladih igrača splitskog kluba Adriatica, ali je podnio ostavku nakon incidenta na turniru u Čitluku gdje je došlo do naguravanja nakon utakmice za treće mjesto u kategoriji U-12 koju je njegov klub izgubio od Šibenika 2-0. A sve je, kako se čini, zakuhao jedan njegov igrač udaranjem protivničkoga. No Vejić je u emisiji Studio SuperSport HNL na MAXSportu još jednom opovrgnuo da je nakon utakmice bilo pjevanja uvredljivih pjesama prema Šibenčanina, prenose 24sata.
– Više u tom klubu nisam zaposlenik. Prije svega, moram se ispričati klubovima Zrinjski, njihovim roditeljima, djeci i navijačima. Isto tako i nogometnom klubu Šibenik, djeci, roditeljima, navijačima i simpatizerima. Ono što se dogodilo poslije su jednostavno izmišljene stvari. Da sam ja s tom djecom pjevao neke pjesmice, rugalice, spominjući neke traktore i freze itd. To je za mene samo bolest. Oni koji me znaju, znaju da ja nisam taj. Znači, ja sam cijepljen od bilo kakve mržnje prema drugome i prema drugoj naciji i prema drugoj vjeri, drugoj nacionalnosti, državi, klubu, navijačima, kluba itd. Znači, to nisam ja – rekao je Vejić i nastavio:
– I iz tog razloga sam morao reagirati ako bude potrebno i sudskim putem, jer one salve uvreda koje su se dogodile u zadnja dva dana prema meni kao čovjeku, kao treneru jednostavno nisu normalne. I ako bude trebalo potražiti pomoć putem suda, ali dobio sam ispriku i objavu gdje se navodi da je ta izjava izmišljena, lažna itd. Naravno, ako će to pomoći tom dječaku.
– Ako će ova situacija pomoći tom dječaku da više ne pravi takve situacije i takve incidente, onda je sve dobro da sve ovo što sam proživio dva dana ima nekog smisla. Ja sam već dvije godine kao trener, pokušavam i zadatak mi je napraviti od njih bolje igrače, ali i bolje osobe i mislim da sam s većinom njih uspio, ali s nekima, nažalost, nisam i mislim da je vrijeme da netko drugi pokuša – govorio je bivši kapetan Hajduka u dahu.
– Volio bih isto da ljude da se malo smire, da i da shvate da je to dijete od 13 godina kojemu se još uvijek stigne pomoći. Ja sam ukazivao već dvije godine na nekakve probleme gdje sam pričao u vjetar, čini se. Ja imam sina od 21 godinu koji u životu nije rekao psovku i kao takvoga sam ga odgajao.
– Isto tako, imam sina od 12 godina koji je stopostotni invalid i kao roditelj bih volio da on može odigrati bilo kakav sport i sve izgubiti. Tako da poručujem roditeljima, trenerima i klubovima da budu malo tolerantniji, da budu sretni što imaju to što imaju i da puste djecu da rastu. Uz pravilno usmjeravanje kroz sport će to biti to, a svaka mržnja na sportskom terenu ne pripada tu, pogotovo u dječjem nogometu.
Joško Jeličić kratko se osvrnuo na njegov monolog rekavši:
– Nije sramota da muško plače, sramota je da mu se skine maskara.
