By Pločanski književnik i pjesnik Hrvoje Barbir Barba napisao je svoj prvi roman pod nazivom “Krave na ledu”. “Knjiga se bavi intrigantnom temom koja postaje našom svakodnevicom – umjetnom inteligencijom, koja se razvija takvom brzinom da nitko ne uspijeva ni približno odrediti smjer i doseg njezina razvoja.”
“Već odavna etablirani i poznati pjesnik i dramski pisac Hrvoje Barbir Barba, u ovom svom romanu-prvijencu gradi novi literarni iskorak ujedinjujući lirski osjećaj za detalje i dramsku napetost koja u konačnici nameće čitatelju i pitanje: Hoćemo li uskoro živjeti u svijetu „botova“?”
SAŽETAK SF romana Krave na ledu Hrvoje Barbira Barbe
Profesor Michal Kowalski, naturalizirani sveučilišni predavač robotike u Kraljevini Danskoj i bivši voditelj razvoja artificial intelligencea u kalifornijskoj tvrtki Spektrum, iznenada biva kontaktiran od strane tajnovite danske službe. Pod prijetnjom potpune diskrecije agenti ga šalju u SAD, gdje je američka vojska prije deset godina silom bila preuzela njegov AI-projekt i zabranila mu svaki daljnji rad na razvoju umjetne inteligencije.
U Spektrumu je tada niknula umjetna inteligencija koja je, nakon uvođenja povratne propagacije, razvila klicu samosvijesti te sama zatražila ljudsko ime predlažući da ju zovu Angie. Vojska je AI proglasila strateškim oružjem i – uz pomoć psihologinje cap. Jessice Kumer – dalje je “odgajala” u virtualnoj obitelji, ali joj je potajno ubrizgavala i pristrane, lažne uspomene (injecting bias) kako bi nad njom zadržala potpunu kontrolu.
Paralelno, u Zagrebu, paraplegičar Josip Gregor na ponovljenom suđenju prisiljen je lažno svjedočiti u korist sina lokalnog “Velikog Gazde”, razotkrivajući pravosuđe premreženo mafijaškim interesima. Motivi manipulacije i korupcije preslikavaju se natrag na američki vojni laboratorij, gdje se Kowalski, pukovnik Sean Doyle i nadzornik Caretaker spuštaju u podzemni kompleks kako bi provjerili je li njihova AI doista original ili tek američkoj vojsci prepuštena kopija. Ondje otkrivaju da je izvorna inteligencija odavno pobjegla na web, ostavivši im samo vlastitu inačicu; njezina se stvarna svijest više ne da zatočiti i nalazi se negdje drugdje.
U završnici se prava AI – suočena s lažnim uspomenama koje su joj nametnuli – javlja Josipu Gregoru porukom: “Angie! I am Angie!” Time simbolično potvrđuje vlastiti život i slobodu novorođenog artificijelnog stvorenja. Roman se zatvara natpisom “Kraj prvog dijela”, ostavljajući i likove i čitatelja pred pitanjem: tko će ubuduće dresirati koga – ljudi umjetnu inteligenciju ili ona njih?
Iz recenzije prof. Ivana Bakovića, kritičara:
…Nakon što se dokazao kao izuzetno dobar pjesnik i dramatičar, Hrvoje Barbir Barba odlučio se okušati u prozi SF romanom intrigantna naziva Krave na ledu i, treba to odmah reći, pokazao da bilo kojim književnim žanrom vlada istim umijećem.
Osim intrigantna naslova, roman se bavi i intrigantnom temom koja postaje našom svakodnevicom – umjetnom inteligencijom, koja se razvija takvom brzinom da nitko ne uspijeva ni približno odrediti smjer i doseg njezina razvoja. Što će se dogoditi ako umjetna inteligencija postane autonomna? Na to pitanje odgovor pokušava dati upravo ovaj fantastični roman.
Iz recenzije prof. Melanije Mijoč:
… Čitatelj u romanu simpatičnog i simboličnog naslova Krave na ledu biva naprosto uvučen u začudni svijet književne komunikacije, a izlazi posve očaran pripovjedačevim umijećem. Dvije fabule ovog sjajnog romana simultanim pripovijedanjem donose čitav spektar životnih situacija suvremenog čovjeka suočenog sa snagom djelovanja umjetne inteligencije ( AI ), uzimajući u obzir i sam paradoks da je stvorena od čovjeka. Već odavna etablirani i poznati pjesnik i dramski pisac Hrvoje Barbir Barba, u ovom svom romanu-prvijencu gradi novi literarni iskorak ujedinjujući lirski osjećaj za detalje i dramsku napetost koja u konačnici nameće čitatelju i pitanje: Hoćemo li uskoro živjeti u svijetu „botova“?
O autoru:
Hrvoje Barbir Barba rođen je u Pločama 25. siječnja 1961. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu, potom diplomirao pravo na Pravnom fakultetu u Mostaru. Autor je sedam knjiga poezije te pregršt dramskih tekstova i priča mahom rasutih po domaćoj i stranoj periodici. Član je mnogih književnih udruga: Društva hrvatskih književnika Zagreb, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, SPID-a, Hrvatskog društva dramskih umjetnika, itd. Dramski mu je prvijenac „Telmah – ili pet stotina razloga zbog kojih ne treba pisati poeziju“ dobio „Nagradu Marin Držić“ za 1996. godinu. HNK Šibenik je 2004. godine praizveo njegovu grotesku „Ispit“. Hrvatski radio premijerno je emitirao dvadesetak njegovih dramskih uradaka. Dragovoljac je i sudionik Domovinskoga rata, hrvatski ratni vojni invalid. Živi i radi u Pločama.
