By Mateo je postao patološki kockar s nepunih 16 godina. Sin jedinac, odrastao je uz oca patološkog kockara i požrtvovnu majku koja se nosila s jako teškim okolnostima. Vjerovala je da se neće ponoviti huda sudbina njenog supruga, ali sin se uhvatio istog poroka.
Oboje su izašli pred oltar u crkvi Svetog Mihajla u Lapadu, gdje je u nedjelju navečer bila organizirana tribina sa svjedočanstvima članova zajednice Cenacolo o njihovom putu iz tame u svjetlo, prenosimo priču iz Dubrovačkog vjesnika autorice Dubravke Marjanović Ladišić.
TEŠKO JE RODITELJU PRIHVATITI OSOBNI PORAZ
– Zanimljivo je da je moj suprug imao periode apstinencije od 6 mjeseci, pa sam pomislila da to na neki način mogu kontrolirati. Ali svaka apstinencija je završavala još većim padom. Nadoknadio bi sve ono vrijeme koje dotad nije kockao – rekla je Marija i na trenutke zvučala tragikomično u prepričavanju svoje silne nevolje.
Mateo i njegova majka Marija svjedočili su o njegovom patološkom kockanju
Foto: Dubravka Marjanović Ladašić
– Nakon tog života s njegovim ocem nisam izašla puno pametnija. Jednostavno ne možete izaći na kraj s tom manipulacijom. Oni vas doslovno prevedu žedne preko vode, dokle god im to dozvoljavate. A ja sam dozvoljavala. Onda je moj sin Mateo s 12, 13 godina prvi put krenuo s tim. Izašao je takozvani taj Bingo, to su bili njegovi prvi koraci u kocku. Živjela sam u uvjerenju da to mogu kontrolirati. Ovdje mi je važno istaknuti da je jako teško prihvatiti da nam je dijete u nekom problemu jer to shvaćamo kao osobni poraz. Donekle i jest, ali nije potpuno – iznijela je Marija.
– Prošlo je nekoliko godina, i dalje sam smatrala da to mogu kontrolirati, misleći da Mateo neće ponoviti greške svog oca, da su to neke faze… Međutim, sa 16 godina Mateo je počeo raditi kao konobar vikendom i u tom kafiću se uvečer održavalo kockanje uživo. Gledao je kako se imućni ljudi kockaju, to je moralo utjecati na njega u smislu da pomisli kako se novac može zaraditi na lak način. Dok je bio u srednjoj školi, nekako je to i moglo ići. Kad je otišao na fakultet, problemi su se pogoršali. Išao je psihijatrima i psiholozima, i nakon prve godine fakulteta vratio se u rodni grad – sjeća se Marija.
OVISNIK SI SVE DAJE ZA PRAVO, I DA OTME I DA UKRADE
– Dobio je posao u jakoj državnoj firmi, digao kredit da kupi kuću, a ja sam bila uvjerena da će taj novac prokockati. Ali on je kupio kuću, auto, našao djevojku, htio se ženiti. Povjerovala sam da su svi ti problemi nestali, da je napokon sve došlo na svoje mjesto, da je sazrio i da život ide dalje. Međutim, slijedi prvi veći dug koji se nekako sanirao. ‘Ajde dobro, sad je shvatio dokle je došao‘, pomislila sam, ali je uslijedio drugi veći dug. Onda treći, pa kamatari, pa drugi kockari… Znate, kockari su vam ljudi koji se ponašaju kao da im je sve dozvoljeno – iznijela je Marija. – Oni su uvijek u pravu i sve si daju za pravo, i da potroše, i da ukradu i da verbalno i fizički napadnu, da otimaju. Sve što je u stanju napraviti ovisnik o opijatima, isto to napravi i kockar, samo što su oni uglađeni i to od njih ne očekujete, a zapravo su opasniji – istaknula je Marija.
– Kamatari i kriminalci, sve nam je bilo za vratom. Kocka i kokain su sestre, to znaju svi iz tog svijeta. Nalazila sam oružje posvuda po kući, čak i u njegovom krevetu – bolno je svjedočanstvo ove izuzetno jake žene, koja o tim danima priča vrlo iskreno, u želji da pomogne drugima.
– Čula sam za Cenacolo, a naziv za takva mjesta je komuna. Znam kako to djeluje, puni smo predrasuda. Ali napravila sam pripreme i uvela sam ga u kuću. Taj dan, kad sam odlazila, svi su stajali ispred kapije i mahali mi, a meni je prošlo kroz glavu ‘ajme, to su neki narkomani, dileri i kriminalci, gdje sam maloga ostavila, pa on je ‘samo‘ kockar – priča o svojim zabludama, koje su se kasnije raspršile.
– Moj Mateo je bio tamo 18 mjeseci i s njime je bilo najteže raditi! Znači, ni s narkomanima ni s dilerima, nego upravo s njim, koji je bio ‘samo‘ kockar – otkrila je. – Zato, ako vidite da vam ništa ne pomaže od drugih vrsta pomoći, nemojte se bojati te famozne komune. Svi ovisnici idu istim putem, samo se drugačije naizgled predstavljaju. U svakom svjedočanstvu će se netko naći, a mi smo ovamo došli samo s jednim ciljem – da vam kažemo golu istinu, a naše istine nisu nimalo lijepe. Molim vas da prihvatite ovo što se ovdje priča. Da oni koji nemaju problema, nastave tako, a oni koji imaju, potraže pomoć na pravi način i ne čekaju ni dana – završila je Marija.
Zajednica Cenacolo, roditelji i župnik don Robert Ćibarić organizirali su ovu posjećenu tribinu
Foto: Dubravka Marjanović Ladašić
I Mateo je kratko iznio svoje svjedočanstvo:
– Ljude oko sebe više ne vidim kao bivše narkomane i mene kockara, nego kao braću i sestre. Promijenio sam se pomoću ovih ljudi ovdje, pomoću zajednice. Pomogli su mi bez ikakve koristi, jer ništa ne mogu dobiti od mene. Ono što sam dobio u zajednici želim dati drugima i služiti im – posvjedočio je. – Moj kockarski mozak još je tu negdje i kopa, ali sam ga kroz zajednicu naučio koristiti za dobro, da budem dobar prema ljudima. Vjerujem u Božju providnost i da će sve biti dobro.
PROŠAO DROGU I KOCKU
Na tribini o ovisnostima u župi Svetog Mihajla, koju je organizirao župnik don Robert Čibarić u suradnji sa zajednicom Cenacolo i roditeljima bivših ovisnika, svjedočio je i Emanuel, mladić iz Nove Mokošice, čije je ozdravljenje još jače povezalo cijelu obitelj, danas prožetu ljubavlju i poštovanjem koje doslovno svijetli iz njih. Mladi su izloženi opasnim kušnjama, obitelji se raspadaju, razvodi su u porastu, a time i upotreba opijata. Institucije ne bilježe osobite uspjehe u liječenju narkomana, kockara, alkoholičara i drugih ovisnika.
Bog ih je spasio od propasti – Mateo, Patrik i Emanuel
Foto: Dubravka Marjanović Ladašić
– Prošao sam i drogu i kocku, pet-šest godina sam bio u tome. Imao sam problem s autoritetom, nisam imao svoje ‘ja‘, to sam govorio mami kojoj sam sve povjeravao. Volio sam ići na utakmice Hajduka s ekipom iz Mokošice. Išao sam u Obrtničku školu. Radio sam razne poslove, ali nijedan nisam uspio zadržati – rekao je Emanuel koji je u Cenacolu proveo 4 i pol godine.
– Nisam htio u zajednicu ni pod razno, a znao sam da sam loše i da uništavam obitelj. Ne bih dolazio doma danima, samo bih došao da se istuširam i otišao. Jedan dan mi majka samo nije otvorila. Zaključala mi je vrata, doživio sam slom živaca. Starija sestra mi je tada obećala pomoći nešto platiti ako uđem u zajednicu. Tek sam tada pristao – rekao je mladić koji je život u Cenacolu sveo u jednu smislenu rečenicu:
– Težak je to, ali prelijep život.
SUSREO SAM SE S VRAGOM
Pred oltar s mikrofonom u ruci izašle su i dvije djevojke, Ivana iz Rijeke i Ana iz Zagreba. Ivana je svjedočila o svom dugom putu iz svijeta droge u Cenacolo, odakle je nedavno izašla. Spomenula je kako joj je majka bila jako liberalna u odgoju. Kad je saznala da puši travu, rekla je ‘pa svi nekad zapale joint‘. A odatle je sve krenulo nizbrdo, i to velikom brzinom. Danas su obje zdrave mlade žene pune života i radosti.
S mikrofonom u ruci svjedočio je i 29-godišnji Patrik, rođen u Čakovcu, a ostavljen u sirotištu s jedva tri godine. Majka mu je bila prostituka, a otac u zatvoru.
– Mene i brata usvojila je jedna prekrasna vjernička obitelj iz Australije. Proveo sam tamo 20 godina. U školi su mi se djeca smijala jer nisam znao jezik. Zatvarao sam se u sebe. Htio sam biti netko i nešto pa sam radio krive stvari, pušio cigarete, a ubrzo i ‘travu‘. Nisam bio zahvalan svojoj obitelji. Otišao sam od doma sa 17 godina, dobio dobar posao. Vozio sam kamione. Već s 20 sam izgradio kuću, imao sam dobar život. Ali susreo sam se s vragom i počeo uzimati metamfetamin. Izgubio sam posao. Prodao sam sve što sam imao, samo da bih imao za drogu. S 25 godina izgubio sam sve. Molio sam mamu i tatu da mi pomognu, a oni su rekli samo Cenacolo ili ulica, prenosi Dubrovački vjesnik.
– I moj brat je već bio u zajednici, a tada je došao red na mene. Ušao sam u zajednicu 2020. godine. Trebao sam ponovo naučiti hrvatski. Uz braću, uz molitve i Boga počeo sam se preobraćati i dobivao volju za život. Zahvaljujem Bogu za moj život i svaku pogrešku koju sam napravio te da mogu svjedočiti moje preobraćenje – istaknuo je na kraju.
Patrik i Ana svjedočili su svoj boravak u Cenacolu
Foto: Dubravka Marjanović Ladašić
