By Više od 100 tona kvalitetnog stolnog grožđa, sorte kardinal i viktorija koje se po štandovima uz plaže, u turističkim mjestima prodaje po 7-8 eura za kilogram ostat će ove godine neobrano u Vrgorskom polju zvanom Jezero. Težak je to udarac za lokalne poljoprivrednike, jer puno muke i truda treba uložiti u vinograd, strahovati hoće li ga tuča poharati, zadužiti se ili iz vlastitog džepa platiti sredstva u poljoprivrednim ljekarnama, a onda kad dođe berba, jednostavno grožđe ostane neobrano, jer ga nemaš kome prodati, piše Slobodna Dalmacija.
Nekoliko razloga je do toga dovelo, priča nam to Vedran Erceg iz Milošića, jedan od proizvođača.
– Jezgra proizvodnje stolnog grožđa je na području Dusine, Milošića, Velikog Prologa, Umčana i Draževitića, između 60-70 OPG-ova bavi se s time. U ovom trenutku, nekome je ostala neobrana tona kardinala, drugima tri, pojedincima pet ili više tona. Kad se to sve zbroji sigurno će propasti više od 100 tona visoko kvalitetnog konzumnog grožđa – veli nam na početku razgovora Erceg i nastavlja:
– Otkupna cijena bila je 1,30 eura u srcu sezone, negdje oko 20.kolovoza. Dok se to grožđe prodavalo po 2,50-3,50 eura u trgovačkim centrima, a na bancima uz plažu po 7-8 eura za kilogram. Kad smo vidjeli da je stao otkup, nismo pitali za cijenu, davali smo ga ispod cijene samo da ne propadne.
Uvoz iz Crne Gore
Jedan od standardnih problema je uvoz, a drugi loša kordinacija s otkupnim centrima, ali i njihova nezaintersiranost za ovu vrstu voća.
– Znači, prije početka berbe trgovački lanci su uvezli određenu količinu stolnog grožđa iz Italije, Crne Gore… i kad su riješili te zalihe, počeli su s otkupom. Mi više ništa ne možemo proizvoditi, ako ne budemo imali unaprijed dogovoren otkup. Ljudi su pokušali to voziti na zelenu tržnicu u Metković i splitski TTTS-a. Međutim, te su tržnice doslovno ‘mrtve‘, vi cijeli dan ne možete prodati 20 gajbi. S druge strane, jedan dio otkupnih centara, prije svega iz doline Neretve nije zainteresiran za to, njih je prije svega zanimala samo jagoda u našem kraju, a ostalo voće jako malo. Da nije bilo jednog splitskog trgovačkog lanca, ne bih prodali ništa. Gledajte, taj trgovački lanac ima s dva-tri kooperenata potpisane ugovore, surađuju godinama. S njima imaju dogovore, npr. za deset vagona grožđa, no ne mogu ‘progutati‘ 20 vagona – objašnjava Erceg.
Poljoprivrednici već godinama vape za izgradnjom hladnjače, no njihove molbe malo tko sluša. Kad je ovakva godina puno voća i povrća propadne ili se proda u bescjenje, jer se nema gdje skladištiti.
– Bez izgradnje hladnjače i pomoći od strane Županije i ministarstva, ponavljat će nam se ova stvar iz godine u godinu. Što će trgovački centar s kojim imamo neki dogovor, ako mu nas pet taj dan doveze po 40 gajbi stolnog grožđa, gdje će oni to skladišiti? Da imamo hladnjaču, to bi bila druga pjesma oko cijene i distribucije – zaključuje poljoprivrednik.
Vlastita krivnja
O ovom problemu razgovarali smo s još nekoliko vlasnika OPG-a. Jedan mladi poljoprivrednik koji je zaposlen u jednoj privatnoj firmi, a ima dobro uhodan OPG-a, zamolio nas je da s njegovim imenom ne idemo u javnost.
– Mislim da smo dobrim dijelom i mi krvi za ovo, kao i lokalna politika, jer su i lijevi i desni prije izbora lobirali za glasove. A kad su zasjeli – šutnja. Zašto se, dva mjeseca prije berbe, nije sjelo s predstavnicima proizvođača i otkupnih centara u višenamjenskoj dvorani grada Vrgorca, i razradio model otkupa, a ne da se ljude prepustilo samima sebi i da im propadne toliko grožđa. Što rade naše poljoprivredne udruge? Mi imamo samo brendiranu jagodu, a tko zna u Hrvatskoj da se kod nas proizvodi vrhunsko stolno grožđe, breskve, nektarine… I da je ovdje najveće vinogorje?! Nemamo model reklamiranja naših proizvoda, bavimo se trivijalnim stvarima, pa i ovaj tekst koji će izaći u medijima – iako će biti negativan – je pomak. Netko će na osnovu njega čuti za to stolno grožđe u Vrgorcu. Moje je mišljenje, da se to malo bolje organiziralo, kako bi Istra, koja je puna turista, i Zagreb za par dana ‘progutali‘ svo grožđe. No, što je, tu je, iz ove godine svi moramo izvući pouke, od proizvođača i poljoprivrednih udruga do lokalne vlasti – zaključuje mladi čovjek, kojem nije teško nakon posla slobodno vrijeme provoditi u polju, piše Slobodna Dalmacija.
