By Život nas oblikuje, uči kroz najteže lekcije. Udara nas nisko, pa još niže. Padnemo na dno, i sigurno na tom dnu ostajemo neko vrijeme dok skupljamo hrabrost da ustanemo. Ustat će samo dio, a drugi dio će ostati kopati još dublju rupu. Meni to nikad nije bila opcija. Kad me bace na dno, u meni se budi inat. Meni na dnu nije mjesto, i činim sve da ustanem. Nisam glista da bih puzala po zemlji. Čovjek sam koji treba stajati na nogama. Iza ovih pedesetak kilograma, krije se čelične volja. Nisam oduvijek bila takva. Bila sam savitljiva, ugađala sam drugima na svoju štetu, šutjela sam zbog mira u kući. Morala sam zbog djece, a namorala sam se za stotinu života. Sada, ništa više ja ne moram.
Emocionalno, psihički, fizički, materijalno, ne ovisim ni o kome. Svoja sam u punom smislu te riječi. Ne rastavljaju me više na dijelove, pa me lijepe. Nekad su to činili, više neće nitko, i to je Sveto pismo mojeg života. A dug je put bio do ove spoznaje. Previše je tu bilo boli i suza. Poniženja koja sam doživjela, mogla sam i izvoziti.
A zašto? Zato jer su mislili da mogu. Mislili su, ali su se prevarili. Hvala svim zločestim ljudima u mojem životu. Dali su mi bolne, ali neprocjenjive lekcije. Izgradili su me kao osobu sa stavom, a ja sam sve to samo oblikovala u nešto čvrsto, postojano i bez ikakvih ustupaka. Naučila sam da um upravlja sa svime, pa čak i sa srcem. Umijeće je to koje donosi puno boli, ali mnogo manje nego da budem ono što nisam da bih dobila ono što želim.
Ovo sam što jesam, i bit ću uvijek ista. Mijenjati ću se ako ja želim, i vesla svojeg života ne prepuštam nikome. Veslam sama, pa gdje me život odnese. Nemam koga kriviti za greške, osim sebe same. Život su mi obilježile tragedije. Vrlo rano sam naučila da je gubitak dio života. Bez svakog se može. Bez nekih jer moraš, a bez nekih jer su sami tako htjeli. Svojim postupcima su te doveli do odlaska. Jedino ne možeš bez sebe.
Ako ikad dođete u situaciju da birate, uvijek izaberite sebe. To nije zdrav odnos. Ako ne dobiješ što daješ, odlaziš. Ako na istinu odgovaraju lažima, ne mogu se pravit glupa i smijuljiti se da bih bila sa nekim, koliko god voljela. Ako imaš stav, taj stav braniš. Tu nema uzmicanja. Na meni nitko neće trenirati svoje frustracije. Nisam materijal za manipulaciju. Jako dobro znam što je u redu, a što ne. Ja karte ne skrivam u rukavu, kod mene su sve na stolu. Ne muljam, ne lažem, ne varam. Ne proganjam i nemam ljubomorne ispade. Ja vjerujem sve do trenutka kad posumnjam. A onda je gotovo.
“Dosta je” – zlatna je rečenica
Ne provjeravam, niti tražim polaganje računa. Sve dok je povjerenja, dajem sve, kad ono nestane, sa njim odlazim i ja. Sve je tako jednostavno, ali ljudi sebi dozvole previše i misle da trebaš biti sretna ako si sa njima. Oh, rastopih se od sreće, toliko dobro se rastopim da od mene ne ostane ni traga, ni glasa. Zna se šta je ljubav, a zna se i šta nije. Muljanje nikako ne ide uz ljubav. Da, kako su me neki voljeli, kamo sreće da nikada nisu. Neka vole sebe na taj način. Ja znam gdje je granica do koje sam dobra, a od koje sam budala. Nemam razloga trpjet ništa. Kroz sito mojih uvjerenja ne prolaze oni koji misle da mogu šta hoće. Sve mogu preboljeli. Stav branim, pa makar se raspadala od boli. Ne želim biti u odnosu koji će me svakodnevno uništavati. Uništit ću samu sebe ako treba jednim potezom, ali drugima to dozvoliti neću, ne želim, jer su me dovoljno uništili. Imam svoj svijet u kojeg mogu ući odabrani, a tako će i ostati. Dosta je, zlatna je rečenica. Ne dižem sidra bez oluje. I te kako sam realna. Ako dam prst, pa posegneš za rukom, povući ću je. Život je previše lijep da bi gubili vrijeme na loše ljude, lošu kavu, i lažne ljubavi.
Moja sreća ne ovisi ni o kome, nego o meni samoj. A ja jesam sretna osoba. Ne bih se bunila da mi ovako bude do kraja života.
Autor KATA MIJIĆ/Dalmacija danas
