Crna kronikaIzdvojeno

UBOJSTVO U ROGOTINU Vrhovni sud RH potvrdio presudu Mariu Umičeviću i Lovri Šunjiću za ubojstvo Igora Talijančića u rujnu 2020.

0

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske upravo je potvrdio presudu dubrovačkog Županijskog suda kojom su Mario Umičević (45) iz Metkovića i Lovre Šunjić (44) iz Rogotina proglašeni krivima za ubojstvo Igora Talijančića (29) te osuđeni na vremenske kazne od po 17 godina zatvora, prenosi Slobodna Dalmacija.

U nazočnosti branitelja obojice osuđenika, odvjetnika Gašpara Lujaka, Dragana Pištala, Juraja Krsnika i Selima Šabanovića (koji je na toj sjednici mijenjao odvjetnika Ivana Ljubičića) presudu je potvrdilo Vijeće Visokog kaznenog suda pod predsjedanjem suca Željka Horvatovića. Zahvaljujući audiovizualnoj vezi, javnom dijelu sjednice nazočili su i optuženici osobno.

Podsjetimo, u studenome 2022. je Vijeća Županijskog suda u Dubrovniku kojim je predsjedao sudac Pero Miloglav presudom potvrdilo optužnicu dubrovačkog Županijskog državnog odvjetništva prema kojoj su u popodnevnim satima 17.rujna 2020. Umičević i Šunjić u stanu obiteljske kuće Lovrine majke Dunje Šunjić, dogovorno i zajednički počinili brutalno ubojstvo koje je potreslo Rogotin.

Utvrđeno je kako je osuđenici više puta udarili Talijančića tvrdim i oštrim predmetima u glavu i vrat te je zadobio teške i po život opasne ozljede: penetralnu ranu glave uz prijelom svoda lubanje, ozljedu mozga te prijelom šestog i sedmog vratnog kralješka uz tri ubodne rane vrata uslijed kojih je Talijančić izdahnuo.

Umičević i Šunjić su se tijekom istrage u ovom kaznenom postupku prvo branili šutnjom, a tijekom rasprave aktivno na način da su, pokušali uz elemente dramatike i mistike za ubojstvo optužiti nepoznatu i tajanstvenu ”četvrtu osobu”, ali im sudsko vijeće to nije povjerovalo, zaključivši da su im tvrdnje u mnogim detaljima nelogične, proturječne i usmjerene isključivo ka otklanjanju osobne kaznene odgovornosti.

Kazneni zakon za ovu vrstu ubojstva predviđa kaznu zatvora u rasponu od 5 do 20 godina, a sud je pri odmjeravanju kao olakotnu okolnost uzeo samo utvrđenu smanjenu ubrojivost koja je utvrđena psihijatrijskim vještačenjem. Nasuprot tome bile su brojne otegotne okolnosti kao njihova višestruka osuđivanost, način počinjenja i agresivnost, visoki stupanj kriminalne volje i činjenica da je ubijen mladi čovjek u naponu životne snage, čije je tijelo u kući bilo više sati s ubojicama koje nisu pozvale Hitnu pomoć niti policiju. Ipak, njihovi su branitelji tvrdili da su povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku te da je presuda manjkava i proturječna jer je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te su tražili da se presuda preinači, a njihovi klijenti oslobode optužbe ili da se predmet vrati na ponovno sušenje.

Ipak, Visoki kazneni sud je zaključio da su žalbe branitelja neosnovane jer Županijski sud kao prvostupanjski ”u kontekstu dokaza, dostatno i pravilno, bez proturječnosti, obrazložio sve odlučujuće okolnosti kojima argumentira da su Umičević i Šunjić bili supočinitelji ubojstva. Vijeće VKS je zaključilo da nisu počinjene bitne povrede kaznenog postupka, a da je presuda jasna i argumentirana, a dokazi cjeloviti i pravilno ocijenjeni. VKS smatra da je Županijski sud jasno obrazložio zašto je obrana obojice osuđenika neistinita i neuvjerljiva, te da se iskazi svjedoka Stipe Damića, Petromile Šunjić, Antonije Šunjić i Valentine Šetka međusobno potpuno i bez proturječja o svim odlučnim okolnostima koje su prethodile i slijedile ubojstvu. VKS naglašava da je Umičević za ubojstvo prvo teretio Šunjićeva brata Danijela, ali je iskaz promijenio kad je dokaznim postupkom otklonjena ta mogućnost i u priču uveo nepoznatu osobu. Također, u detaljnoj je obrani opisao detalje ubojstva da je i Vijeće VKS steklo dojam kako je on osobno sudjelovao u ubojstvu. Lovre Šunjić je izravno teretio Umičevića navodeći kako je spremao objed i nije bio u spornom apartmanu gdje se dogodilo ubojstvo, nego je došao na terasu kad je Umičević, krvavih nogu izašao iz apartmana.

Suprotno prigovorima u žalbama branitelja, VKS tvrdi da izostanak DNA i papilarnih otisaka nije utjecalo na pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, jer se može zaključiti da su osuđenici nakon počinjenog ubojstva poduzeli sve što treba da uklone tragove zločina. T u utvrđene otegotne okolnosti upućuju na to da je ponašanje optuženika suprotno prihvaćenim društvenim normama, te je Visoki kazneni sud, zaključno, utvrdio da je visina kazne pravilno odmjerena.

Osuđenicima se kao već odsluženi dio kazne priznaje vrijeme koje su proveli u istražnom zatvoru. Prema nalazu psihijatrijskog vještačenja, Umičeviću je izrečena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o drogama, što može trajati maksimalno tri godine, a obojica su djelimice oslobođena naknade troška kaznenog postupka. Ipak, po pravomoćnosti presude obvezni su u roku 15 dana platiti sudski paušal od po 2.000 kuna, piše Slobodna Dalmacija.