By 
Glasnica bogova koja je prenosila poruke sa zemlje na nebo, personifikacija duge, značenje je imena Irida koje nosi profesorica klavira iz Ploča. Govori nam kako u svoje 52 godine nikad nije upoznala osobu koja ima isto ime kao ona, a koje je savršeno opisuje.
– Kome god da se predstavim ili moram dva puta ponoviti kako se zovem ili prokomentiraju kako im je moje ime neobično. Ja mogu reći kako u tom imenu sve ove godine uživam i zahvaljujem mami što mi ga je dala – govori Irida Oršulić iz Ploča koja prenosi poruku, baš kao što je i značenje njezinog imena, znanje o glazbi najmlađim u glazbenoj školi.
Glazbena škola u Pločama je mala, ali profesorica Irida ističe kako obiluje talentima.
– Iako smo prvi u županiji potekli još šezdesetih godina, bili smo u područnom odjelu Dubrovnika i Splita, dok nismo postali dio tadašnjeg Narodnog sveučilišta. Danas smo glazbena škola, pri osnovnoj školi u Pločama, koja se uvijek drži na broju od 50-ak učenika. Moj cilj je djelovanje u mom rodnom gradu u smislu prepoznavanja ljubavi prema glazbi kod djece – opisuje profesorica Oršulić.
A kako zainteresirati mlade za klasičnu glazbu? Profesorica objašnjava kako postoji cijeli niz faktora koji utječu na to, a jedan od važnijih je sredina u kojoj se dijete nalazi.
– Primjerice u Dubrovniku postoje kazalište, glazbena škola, umjetnička škola… U malim sredinama je teško pronaći motive i uzore. Ako želite rezultate, taj pedagoški dio ostaje na svakodnevnom radu i osluškivanju želja. Sve je lakše u mlađoj dobi jer kad krene pubertet onda se i interesi mijenjaju. Tada su važni dodatni aspekti koji pomažu u zadržavanju interesa prema glazbenoj školi te prema klasičnoj glazbi općenito. Nama je cilj odgojiti koncertnu publiku i glazbeno obrazovati djecu – kazala je ona dodavši kako se svako dijete koje upiše glazbenu školu ne mora nužno baviti glazbom.
Za nju je najvažnije, kako ističe, to da kao pedagog djetetu pokaže što mu glazba u životu može pružiti i kako se s njom služiti za osobnu glazbenu pismenost te da kao građanin to može iskoristiti u svoje slobodno vrijeme.
Usporedila je kulturnu scenu u Dubrovniku i Pločama.
– Za nas je oduševljenje kad dođemo u Dubrovnik i vidimo Umjetničku školu Luke Sorkočevića koja je divna izgledom i radom koji se odvija u njoj. To je nešto što mladim ljudima puno znači, dok djeca u Pločama nemaju priliku za takvim izvorom. Kazalište i redoviti koncerti su nešto što mladima daje uzore i materijal za uspoređivanje. Teško je s učenikom raditi u maloj sredini, pričati mu o glazbi, a da on to ne doživi. Ponekad ste teško shvaćeni, ali ipak kad djeca dođu u grad, postignu neka saznanja i onda se sjete onih faza kad im je bilo teško. Sad je sreća što mogu preko interneta sama sebi predočiti skladbe koje učimo i na čemu radimo. No ipak je drugačije kad se to doživi i osjeti koncert – mišljenje je pijanistice Iride Oršulić.
POPULARNE MELODIJE NA ALBUMU
Upravo iz težnje za prilagođavanjem novom vremenu i učenicima, Irida Oršulić je početkom siječnja objavila album jednostavnog naziva „Irida“. Riječ je o materijalu od trinaest pomno odabranih skladbi domaćih i stranih autora.
– Danas djeca, kada dođu u glazbenu školu, imaju potrebu biti prepoznatljivi ili svirati željenu melodiju. Jako je teško objasniti im kako su još uvijek ‘male bebe’ u toj situaciji. Ali ipak im moramo zadovoljiti tu želju za proizvođenjem zvukova, pa iako ona bila i s dva početna tona. U radu s djecom istraživala sam što ih to motivira i zadržava u školi pa sam shvatila kako vole skladbe koje su im poznate. Zbog svega toga došla sam na ideju prema kojoj bismo s jednim dodatnim programom upotpunili naš redovni i klasični program melodija poput evergreena, salonske glazbe i zabavne koja je prilagođena za instrument – opisuje nastanak svog CD-a.
Osim pedagoškog rada u kojem je trideset godina, profesorica Irida napisala je i glazbeno scensku predstavu “Glazbeni san”, a objavila je i knjigu “Vrata Neretve”.
-Glazbeno scenska predstava je nastala u koroni, u vrijeme kada nismo mogli raditi i kad se tišina maksimalno uvukla u velikim dozama. Djelo je nastalo u jednu večer i rezultat je rada s djecom. To je priča o djevojčici koja prolazi kroz razna iskustva i zapreke glazbenog školovanja. „Vrata Neretve“ su pak obrade neretvanskih pjesama za dječje zborove što je nastalo u suradnji sa skladateljem i tekstopiscem Denisom Batinovićem pa sad svako dijete u školi može pjevati pjesmu o svom mjestu i selu – navela je profesorica.
Za nju je sva glazba, koja je izašla iz srca djeteta, dobrodošla.
– Moja motivacija u svemu što sam dosad radila i izdala su djeca. Album je bio rezultat zaokruženog rada s njima, osluškivanja njihovih želja i potreba, ali i pronalaženje rezultata u maloj školi gdje učenike moramo zadržati tako što im svakodnevno stvaramo motivaciju. Djeca rado šire svoje interese, a mi odrasli im trebamo ostaviti prostora za njegovanje klasične glazbe i ljubav prema njoj – motivacija je Iride Oršulić.
DUBLJI SMISAO PEDAGOŠKOG RADA
Za Dubrovački dnevnik je ispričala kako se ona zaljubila u glazbu i uronila u taj svijet. Naime, došlo je spontano, kada je imala sedam godina.
– Naš prvi profesor Frano Milićević je tada živio u Pločama i predložio je mojim roditeljima da se upišem, baš kao što i ja danas predlažem mnogima kad ih sretnem. Sjećam se svojih prvih glazbenih dana i ljubavi prema ‘crnoj kutiji’ koje me odmah zainteresirala – prisjeća se Irida koja je srednju glazbenu školu završila u Mostaru, a glazbenu akademiju u Sarajevu u klasi profesorice Nede Stanković.
Radila je u mnogim školama u Bosni i Hercegovini, od Širokog Brijega, Međugorja pa kasnije i u Makarskoj, a zbog obiteljske situacije se vratila u Ploče gdje radi zadnjih dvadeset godina.
– Imam veliku želju rodnom gradu dati maksimum od svog znanja, truda i rada. Iz te glazbene škole sam izašla i cilj mi je ostaviti što više rezultata, a i dosad je bilo jako lijepih. Za mene ima dubljeg smisla i značaja zašto sam se bavila isključivo pedagoškim radom – smatra ona.
Zbog predanog rada s djecom navodi kako joj ne ostane mnogo vremena za samu sebe.
– Slobodno vrijeme volim iskoristiti u prirodi i šetnji jer se tada posvetim sebi. U tišini se sve moje ideje rađaju. Za glazbu su ključni ljubav prema glazbi, a uspjeh dolazi od volje i velikog rada. Bez discipline jako je teško napredovati, a kako biste bili disciplinirani, morate puno raditi na sebi pa je tako i tišina jedan dio rada na sebi. Prvo se sve treba stvoriti u našim glavama, srcu i tijelu, kako bi se kroz naše ruke i prste manifestiralo ono što osjećamo u sebi. Ako ne nadograđujemo sebe, onda ni tijelo ne može proizvesti nešto što nije u nama. Da bi nešto nastalo, puno toga moramo pomaknuti i stvoriti red, ravnotežu i nadahnuće u svemu što osjećamo i težimo – zaključila je za Dubrovački dnevnik profesorica klavira iz Ploča Irida Oršulić.
