By Ploče će posljednjeg vikenda u rujnu biti domaćin ILIRIKONA 2026., međunarodne konferencije posvećene povijesti, kulturi, naslijeđu i baštini Ilira. Na konferenciji će sudjelovati sveučilišni profesori, arheolozi, povjesničari, glazbenici, književnici, pjesnici, slikari, kipari i neovisni istraživači iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore i Makedonije.
U stručnom dijelu programa bit će predstavljen tiskani „Zbornik 14 konferencijskih radova“ na više od 550 stranica, odnosno gotovo 600 stranica, a u petak 25. rujna u 18 sati predavanje će održati dr. Semir Osmanagić na temu „Kod plejada u bosanskim piramidama“. Program donosi i vođene izlete na ilirske gradine i gomile u okolici Ploča, na području Staševice, Baćine i Pline.
ILIRIKON je pokrenut 2025. godine na Šolti, gdje je postavljena i „Deklaracija o ilirskom naslijeđu u Hrvata“, a ovogodišnje izdanje u Pločama donosi još širi multidisciplinarni program.
Jedan od suorganizatora konferencije je Miško Erak, predsjednik udruge Obličevac, koji se već godinama bavi istraživanjem i očuvanjem kulturno-povijesne baštine Ploča i šireg područja. Erak je diplomirani inženjer građevinarstva i magistar poslovnog upravljanja, autor knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ i „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“, a o temama Ilira, stećaka i drugih pitanja vezanih uz prošlost govorio je i u emisiji „Na rubu znanosti“.
Uoči ILIRIKONA 2026. razgovarali smo s Miškom Erakom o njegovom interesu za povijest i arheologiju, organizaciji konferencije, temama koje želi otvoriti te planovima za budućnost.
Kako ste se počeli zanimati za povijesne i arheološke teme s obzirom na to da ne dolazite iz takve struke, već ste diplomirani inženjer građevinarstva i magistar poslovnog upravljanja?
Mislim da ulazimo u razdoblje, ili se u njega vraćamo, kada primarno obrazovanje neće i ne treba biti od ključne prednosti, već teze koje intelektualac ima i želi istaknuti na način da temu logički obrazloži, podastre relevantne reference i stoji iza toga.
Prije četiri godine bio sam u Göbekli Tepeu, odnosno, ispravnije bi bilo koristiti termin Taş Tepeler jer se radi o desecima lokaliteta, kao i na ostalim lokalitetima u jugoistočnoj Turskoj, odnosno Mezopotamiji. Osobno sam se uvjerio da se radi o tehnološki naprednoj i u svakom pogledu sofisticiranoj civilizaciji staroj više od 12.000 godina.
Po arheološkim „znanstvenim“ tezama, Taş Tepeler nastao je od lovaca-sakupljača, odnosno nomada koji nisu imali stalno mjesto boravka i nisu poznavali keramiku, a kamoli neke naprednije alate. Ovaj narativ jednostavno nema nikakvog smisla i tek je puko naklapanje u smislu zadovoljenja nedokazane teze o postupnoj evoluciji.
Isto tako, prije desetak godina shvatio sam da nešto nije u redu s tezom da smo podrijetlom Slaveni koji su na ove prostore došli u sedmom ili nekom takvom stoljeću.
Naime, Mateljkovu gradinu, u okolici Ploča, na mjestu gdje se Biokovo susreće s morem, 1886. godine opisao je legendarni don Petar Kaer, koji je tamo službovao kao župnik. Spomenuo je da lokalni seljaci prenose legendu jer su sigurni da je u njoj „zakopano blago“.
Iako je don Kaer bio sumnjičav prema takvim pričama, „zakopano blago“ ipak je pronađeno 1906. godine kada je na gradini iskopano gotovo 500 kovanica ilirskog kralja Baleja, koji je vladao u II. stoljeću pr. Kr.
Najbrojniji nalaz ilirskih kovanica u Hrvatskoj nameće samo jedno pitanje: kako je moguće da su seljaci, ako su na ove prostore stigli u VII. stoljeću kao Slaveni, prenosili legendu „o zakopanom blagu“ s koljena na koljeno više od 2.000 godina?
Koje su, po vašem mišljenju, zablude i neistine u Hrvatskoj, ali i u svijetu, koje se uporno komuniciraju i nameću, a nemaju znanstveno uporište?
Najgore od svega je što se te neistine nalaze u našim nacionalnim kurikulima i školskim udžbenicima i na taj se način neprekinuto prenose na naše mlađe generacije.
Na globalnoj razini to su prije svega nedokazana teorija evolucije, takozvani protoindoeuropski jezik (PIE) i neznanstvene discipline kao što su arheologija i povijest.
Naša djeca uče u školama tezu o evoluciji kao neupitnu istinu, što predstavlja obmanu u obrazovnom sustavu jer smo, vidjeli smo i na primjeru Göbekli Tepea, pokazali da razvijene civilizacije nastaju i nestaju u ciklusima, a da pri tom ne znamo tko im je kreator, odnosno stvoritelj.
Još jedna obmana obrazovnog sustava je takozvani PIE jezik, počevši od samog naziva jer pojam Indo-Europski zemljopisno zauzima pola svijeta. Istina je sasvim drugačija: svi su stanovnici Zemlje u početku govorili jedinstvenim jezikom, dok PIE predstavlja fikcionalnu lingvističku tvorevinu.
Nadalje, sve discipline koje se ne mogu znanstveno dokazati eksperimentom ili opitom ne možemo ozbiljno ni smatrati znanstvenim disciplinama. Tu spadaju povijest, arheologija, antropologija i njima slične discipline, odnosno discipline koje se bave zbivanjima u prošlosti.
Na domaćoj razini postoje veliki problemi u dokazivanju, kao što sam već rekao, slavenskog podrijetla Hrvata, ali i srednjovjekovlju stećaka i starosti glagoljice.
Naime, sve navedene teze nametnula nam je takozvana „bečko-berlinska“ škola, a nastale su pod okriljem njemačkog nacionalističkog pokreta Drang nach Osten, odnosno prodora na istok.
Haplogrupa I određena je mutacijom, odnosno markerom M170, i smatra se, uz keltsku, jedinom staroeuropskom haplogrupom koja je nastala u središnjem dijelu Europe prije otprilike 25.000 do 30.000 godina.
Zastupljenost haplotipa I2a1 najizraženija je u BiH i Hrvatskoj, odnosno na širim područjima oko dinarskog planinskog masiva, stoga mnogi znanstvenici smatraju kako je mutacijom nastala na balkanskom prostoru pa je kolokvijalno nazivaju „dinarska“ ili „jadranska haplogrupa“.
S učestalošću od oko 45 posto u Hrvatskoj i oko 50 posto u BiH, ove se države smatraju mjestom pojavljivanja haplotipa I2a1. Riječ je o istim prostorima na kojima se nalazi više od 95 posto svih evidentiranih monolita, primjeraka pretpovijesne megalitske tradicije, kao i primjeraka kasnije preoblikovanih u ruho srednjovjekovne tradicije, odnosno stećaka.
Ako je došlo do masovnog doseljavanja Slavena, Hrvata, i ranosrednjovjekovne smjene stanovništva, kako djeca uče u školama, kako je moguće objasniti najvišu frekvenciju zastupljenosti najstarije i najeuropskije haplogrupe, koju se jedino može pronaći u Europi, baš na našim prostorima, koja je najizraženija upravo na područjima Dalmacije i Hercegovine?
Stećci nisu samo srednjovjekovni nadgrobni spomenici, već su nastajali neprekinuto u kontinuitetu od prapovijesti neutvrđenog doba pa sve do srednjeg vijeka, kada su dorađivani i kada su pod njih ljudi pokapani u sekundarnim grobištima.
Stećci i drugi megaliti materijalni su dokaz autohtonosti našeg naroda koji se ukapa na istom prostoru u kontekstu tumula, odnosno gomila, i na istim nekropolama stećaka od prapovijesti do srednjeg vijeka, a ponegdje i dulje.
Imamo i svoj jezik i svoje pismo – glagoljicu, koju je zabilježio sveti Jeronim kada je preveo Sveto pismo na latinski i hrvatski jezik. Hrvatska tradicija poštuje sv. Jeronima kao tvorca glagoljice, ali postoje jake indicije da ju je on samo zabilježio kao hrvatsko, odnosno ilirsko pismo.
Kako ste počeli s organizacijom konferencija, kako su postavljene i koje su temeljne odrednice ILIRIKONA?
Počeli smo sasvim slučajno. S obzirom na to da često idem u vikendicu na rijeci Korani u blizini Karlovca, susretao sam se s neovisnim istraživačima iz tog grada Goranom Majetićem i Tomislavom Beronićem.
U jednom takvom nevezanom razgovoru došli smo na ideju da organiziramo prvu hrvatsku konferenciju o Ilirima.
Naime, konferencije o Ilirima redovito su se održavale u Jugoslaviji, ali u Hrvatskoj očito nije bilo interesa za njih.
Ovdje moram napomenuti da pojam „ILIRSKO“ u kontekstu konferencije treba shvatiti i šire i dublje jer se odnosi na sve naše pretke koji su živjeli na ovim prostorima u predrimsko, odnosno prapovijesno doba.
Iliri su plemena s atributima naroda koja su u zadnjem tisućljeću prije Krista boravila na područjima hrvatskih povijesnih prostora. Prije svih to su Delmati, Japodi, Panonci, Kolapijani, Histri, Liburni, Ardijejci, Plereji, Autarijati, Daorsi, Narensi, Manijci, Nesti, Hili, Bulini, ali i drugi.
Iliri su najstariji poznati naseljenici prostora na kojima danas obitavaju Hrvati i drugi narodi te su direktna karika, odnosno poveznica u njihovom razvoju.
Međutim, vrlo je izvjesno kako ni Iliri nisu najstariji politički narod koji je obitavao na našim prostorima. Prije njih bili su Pelazgi, primjerice, ali o Ilirima imamo dostupne informacije preko mnogobrojnih disciplina koje konferencije ILIRIKON žele istaknuti.
Prva konferencija ILIRIKON održana je na otoku Šolti 2025. godine, gdje smo postavili temeljne odrednice konferencije kroz deklaraciju koju smo nazvali „Deklaracija o ilirskom naslijeđu u Hrvata“. Ona se može pronaći i pročitati u Zborniku radova ILIRIKON 2025., tiskanom nakon konferencije.
Prva konferencija na Šolti postavila je i standarde u organizaciji i metodologiji rada koji se ogledaju u multidisciplinarnom, jednakopravnom i inkluzivnom pristupu temi.
Naime, osim stručnih radova i prezentacija, ravnopravno uključujemo i kulturno-umjetničke izvedbe, kao što su izložbe slika i skulptura ili koncerti na tradicijskim glazbalima kao što su diple, gajde ili gusle.
Nadalje, na svakoj konferenciji organiziramo vođene izlete na lokalitete značajne za našu kulturno-povijesnu baštinu, na kojima s lokalnim ljudima razgovaramo što im ti lokaliteti znače i na koji ih način trebamo zaštititi i prezentirati.
Na svakoj konferenciji potičemo mogućnost uključivanja lokalne zajednice. Tako smo na Šolti imali sudjelovanje domaćina koji su po prvi put javnosti prezentirali dijelove ilirske ženske nošnje, sačuvane u župnom dvoru, dok je na otoku kao župnik službovao legendarni don Ante Škobalj.
Dakle, organizacijske i metodološke odrednice ILIRIKONA su multidisciplinarnost, jednakopravnost, inkluzivnost i briga o lokalitetima značajnima za našu kulturno-povijesnu baštinu.
Koja su vam do sada najveća postignuća i što ubuduće planirate?
Živimo u nametnutim zabludama koje nisu slučajne, nego su dugoročno planirane i implementirane i kao takve idealne za manipulaciju masama, što se događa sada, u ovom trenutku.
Današnji prirodni nastavljač nametnutih nam teza jest globalizacija, koja je vođena prvenstveno gospodarskim i političkim interesima.
Iako čovjek nikada nije imao takve mogućnosti povezivanja, istodobno nikada nije bio otuđeniji od zavičaja.
Tek afirmacijom naših identiteta, prvenstveno ilirskog i hrvatskog, postajemo kompetentni za preuzimanje globalnog identiteta i ostvarujemo preduvjete suživota lokalnog i globalnog, autohtonog i univerzalnog.
Ne gajimo nikakve iluzije o brzoj promjeni, ali ako ni mi ništa ne pokušamo i poduzmemo – tko će?
Istina je samo jedna i svatko ima pravo na nju i svatko je ima pravo propitivati.
Naš krajnji cilj je stvoriti „kritičnu masu“ koja će zaustaviti manipulacije i loše primjere odnosa prema našoj povijesnoj i kulturnoj baštini i koja će preispitati svjetske i hrvatske povijesne „činjenice“ na način da ih pokuša razdvojiti od mitologije i ideologije.
Naša najveća postignuća su konferencija ILIRIKON 2025. na Šolti, ILIRIKON 2026., koji će se koncem rujna održati u Pločama, i prema najavama ILIRIKON 2027., koji ćemo prvi put imati izvan Dalmacije, odnosno bit će organiziran u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Neka grad domaćin za sada ostane tajna.
Velika postignuća su i Zbornici radova. ILIRIKON 2025. Šolta sadržava gotovo 300 stranica s 10 radova, dok je već tiskani zbornik ILIRIKON 2026. obimniji od prvoga, s više od 550 stranica i 14 radova.
Međutim, najveće postignuće je pozornost koju smo privukli na svim razinama. Reakcije su raznolike, ali snažne, tako da zbog intenziteta poruka smatramo da idemo u pravom smjeru.
Koji su glavni razlozi zbog kojih ste organizirali konferenciju ILIRIKON 2026. u Pločama i što nam ona novoga donosi?
Na konferenciji u Pločama, kao što smo i na Šolti, primjenjujemo multidisciplinarni i inkluzivan pristup u koji uključujemo sve intelektualce širokog spektra.
Tako smo pozvali književnike, uključujući i održavanje hommagea velikom hrvatskom pjesniku Petru Gudelju, slikare, kipare i glazbenike.
Prikazujemo dva filma: cjelovečernji igrani „ILLYRICVM“, u kojem su redatelj i producenti rekonstruirali ilirski jezik, običaje, odjeću i obuću te glazbu, ali i dokumentarni film snimljen na prvoj konferenciji ILIRIKON 2025. na Šolti.
Imamo i vođene izlete u Gradu Pločama na ilirske gradine, gomile i nekropole stećaka na Staševici, Baćini i Plini.
Organizirat ćemo i okrugli stol pod radnim naslovom „Uništavanje naše kulturne baštine i na koji način je pokušati spasiti?“, kao i dva koncerta u večernjim satima.
Tiskan je Zbornik radova od više od 550 stranica sa 14 radova, koji će svi biti predstavljeni na konferenciji i koji govore o:
- početcima pismenosti u Ilira preko simbola koji su prerasli u glagoljicu
- percepciji Ilira u grčkim i rimskim vrelima
- jadranskoj ravnici kao Atlantidi
- hrvatskom jeziku na rubu znanosti
- stećcima koji su od dokaza autohtonosti našeg naroda u vrlo kratkom periodu od 25 godina postali srednjovjekovni
- odnosu Pajonaca, Makedonaca i Ilira
- ilirskom gradu Risanu, sjedištu kraljice Teute
- dva kulta predrimskog doba: zmaju/zmiji i antropomorfnom božanstvu
- razlozima Batonskog ustanka i njegovu završetku
- tome kako su Ahejci preko ušća Neretve i Ploča došli u Troju na Ljubuškom polju
- dva rada o dentalnom istraživanju Ilira u nalazištu Kopila na Korčuli
- izvornoj glazbi dalmatinskog zaleđa
- posebnom gostu – predavaču dr. Semiru Osmanagiću, koji će govoriti o bosanskim piramidama i njihovom geometrijskom odnosu.
Predavači i posjetitelji dolaze iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i, naravno, Hrvatske.
Činjenica da je I2a1 najstarija i najeuropskija haplogrupa s produhovljenom megalitskom kulturom nije nam donijela sreću i spokoj, već, naprotiv, samo nevolje i probleme kojima se mi kao narod nismo znali othrvati i oduprijeti.
Stoga se danas nalazimo u nezavidnoj, a moglo bi se reći i bezizglednoj situaciji jer ne poznajemo svoje korijene, tradiciju i načine življenja naših predaka.
Drugim riječima i na veliku žalost, u potpunosti smo zaboravili svoju baštinu, kulturu i duhovnost.
Samo u kontinuiranom dijalogu s očuvanom baštinom koju su nam preci ostavili u naslijeđe i sustavnim prenošenjem na naše mlađe naraštaje odat ćemo im zasluženo priznanje, ali prije svega ćemo na taj način spoznati sami sebe.
Miško Erak, predsjednik udruge Obličevac, suorganizator konferencije ILIRIKON 2026.
Životopis
Miško Erak rođen je 21. ožujka 1961. u Metkoviću, a djetinjstvo i mladost proveo je u Pločama, gdje je završio osnovnu i srednju školu.
Diplomirao je na Fakultetu građevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu kao diplomirani inženjer građevine, a potom završio Master of Business Administration (MBA) program na Henley Management Collegeu u Ujedinjenom Kraljevstvu te stekao titulu magistra poslovnog upravljanja.
Radio je kao profesor građevine i matematike u Vatrogasnoj školi MUP-a RH, inženjer u Hidroelektri i konzultant u savjetodavnoj kući CM-Expert, a posljednjih tridesetak godina radi kao privatni poduzetnik na području ljudskih resursa u tvrtki Dr. Pendl & Dr. Piswanger.
Sudionik je Domovinskog rata i nositelj spomenice Oluja. Kolekcionar je slika suvremenih hrvatskih umjetnika. Oženjen je i otac troje djece.
Osnivač je i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac, koja je ostvarila desetke konkretnih akcija u cilju očuvanja kulturno-povijesne baštine Grada Ploča, ali i šire.
Autor je knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ i „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“.
Dobitnik je Osobne nagrade Grada Ploča 2023. godine.
Kao gost je tri puta nastupio u emisiji „Na rubu znanosti“ s temama o Ilirima, stećcima i Turskoj.
Suorganizator je prve hrvatske konferencije o Ilirima ILIRIKON 2025., održane na Šolti.
