By Na početku nove 2024. “uhvatili” smo našu trofejnu sportašicu, rukometnu vratarku, Martu Batinović koja se u rodnom gradu oporavlja od teške ozljede zadobivene na nedavnom Svjetskom rukometnom prvenstvu. Podsjetimo, ozljedila je prednje križne ligamente koljena u utakmici s Hrvatskom, a cjelokuopna sportska javnost svjedočila je bolnim trenucima naše Marte.
Operacija je prošla u najboljem redu, i Martu povratak na teren očekuje već u ovoj godini.
Nakon ozljede koljena na zadnjoj utakmici koja se igrala protiv Hrvatske, uspješno si operirana, kako teče oporavak?
Zahvaljujući doktoru na brzoj i stručnoj operaciji koja je prošla dobro počela sam brzo i sa oporavkom, tako da je za sad sve dobro, dan po dan, sve je bolje i bolje, tako da bi trebala biti spremna za novu sezonu.
Kako će se ozljeda odraziti na tvoju daljnu karijeru i kad se može očekivati tvoj povratak?
Kao što sam rekla u novoj sezoni koja počinje u 7. mjesecu, ja sam na terenu. A ozljeda kao ozljeda, sigurno neće utjecati na moju daljnu karijeru jer kod sportaša nažalost ovo su učestale ozljede tako da ja mogu biti sretna što u mojoj skoro 20-godišnjoj karijeri nisam imala ništa ovako ozbiljno i nadam se da će ostati na ovome i da više neću morati prolaziti ovakav oporavak.
Kad si rodila sina Ivana, razmišljala si o odlasku u mirovinu, no, na sreću svih nas, još uvijek igraš. Kakvi su sad tvoji planovi?
Istina, kad sam ostala trudna bila sam sigurna da se više neću vraćati u profesionalni sport ali kako je vrijeme prolazilo srce me je opet počelo vući na teren. Vodila me misao da sam mlada i da mogu i naravno muž mi je bio velika podrška u tome da sam odlučila; ajde idem pa šta bude. Danas sam mu jako zahvalna što me je gurao u tom momentu jer iza toga sam uspjela ostvariti još puno svojih sportskih snova.
Lagala bi kad bi rekla da znam kako će se točno odvijati i koliko dugo moja karijera ali jedino šta sigurno znam je da želim još jedno dijete tako da ću početi razmišljati o tome, ali još godinu dana imam ugovor i želim to ispoštovati.
Četiri si puta igrala Final four rukometnu ligu, europska si prvakinja, profesionalno si u rukometu od svoje šesnaeste godine, postoji li nešto nedosanjano u tvojoj karijeri?
Puno je godina iza mene u profesionalnom svijetu, puno sam toga ostvarila i postigla i još uvijek sanjam o velikim stvarima i izazovima, voljela bi biti prvakinja u svemu haha.
Jednostavno sam takva u svemu pa i u životu, imam velike ciljeve bez obzira na sve i sve pokušam ostvariti koliko god ti ciljevi bili teški i izazovni.
Koliko je izazovno danas biti žena koja se profesionalno bavi sportom?
Veliki je izazov danas biti žena, a pogotovo majka koja se bavi profesionalnim sportom jer velika su odricanja; putovanja, prvenstva i pripreme koja traju po mjesec dana. Mislim da je jako teško ženama da se odluče biti majke u tom profesionalizmu jer iza sebe moraš imati muža koji ti je ne 100 nego 1000 % na raspolaganju.
Moj muž je sa mnom od kad sam rodila sina bez da može imati svoje vrijeme nego je sve podređeno meni, tako da su u pitanju i njegova odricanja, ne samo moja.
Sa suprugom Matom i sinom Ivanom, prema javnosti šaljete, a i svi to iskreno vidimo, jednu divnu sliku skladnog braka i obitelji. Kako živjeti takvu harmoniju, posebice jer tvoj profesionalni život iziskuje dosta žrtve?
Iskreno kad sam pročitala ovo pitanje tako mi je bilo toplo oko srca i iskreno uzela sam sva pitanja da odgovorim sa ljubavlju, a ne samo kao još jedno odgovaranje novinarima.
Moj muž je moj najbolji prijatelj već 18 godina, s njim sam prošla i najgore i najbolje, on je taj koji je prihvatio mene kakva jesam i pruža meni i našem sinu prelijep život, da ponekad zaboravim koliko me drži, i nakon toliko godina, na dlanu kao princezu.
On je srećom bio sportaš tako da zna i razumije sve kroz šta prolazim i on mi je najveća podrška. Bez njega definitivno ne bih mogla biti u svemu ovome, jer je baš teško, on sigurno nosi puno veći teret za dijete ili kako god bi to nazvali ali tako smo se dogovorili dok sam se vraćala na teren, tako da ja samo mogu uživati u načinu i pogledima koji on i Ivano imaju kao otac i sin.
Grad smo koji je poznat po sportu, po tebi, kakva je trenutna situacija u tvom prvom klubu Dalmatinka i je li se i što, promijenilo u odnosu kad si ti trenirala?
Grad smo koji ima puno dobrih sportaša što u nogometu, rukometu, te ostalim sportovima, što je zaista divno. Ja sam davno kao djevojčica otišla iz Dalmatinke tako da ne znam trenutnu situaciju u klubu, jedino što znam da su treneri Jerkovići uvijek uz mene koliko god godina prošlo.
Da možeš promijeniti neki trenutak ili odluku u svojoj karijeri, što bi to bilo?
Nikad ne bi promijenila ni jednu odluku u karijeri jer mislim da sam imala i još uvijek imam vrhunsku karijeru i da sam postigla puno u svim klubovima i reprezentaciji i stvarno sam zaista presretna sa svime u svojoj karijeri kao i u privatnom životu.
Imaš li poruku za cure, žene, koje se žele baviti sportom i od njega izgraditi karijeru?
Svi koji krenu u sport moraju znati da karijera, uspijeh, novac, ne dolazi preko noći, moraju znati da su to velika i ogromna odricanja od svega da bi uspjeli ali ako toliko vjeruju i sanjaju snove, kao što sam i sama, zagarantiran je uspjeh.
I za kraj, poruka našim čitateljima od omiljene rukometašice.
Brinite se o svom zdravlju i ne zaboravite biti sretni jer sreća je najbitnija.Volite se i uživajte u životu jer je prekratak da ga potrošite na nebitne stvari. Osmijeh na lice i tako koračajte u svaki novi dan.
Razgovarala: Eleonora Doboš
