Povodom Svjetskog dana farmaceuta, koji se obilježava 25. rujna, zavirili smo iza svakodnevnog osmijeha i ljubaznosti koje pacijenti susreću u ljekarni.
Sigurno gotovo svi u Pločama poznaju ljubazne farmaceutkinje Ljekarne Draženović. Mnogi ih svakodnevno susreću – prilikom podizanja terapije, po savjet ili jednostavno u potrazi za odgovorom na neko zdravstveno pitanje. No iza nekoliko minuta razgovora s pacijentom krije se posao koji traži puno znanja, odgovornosti, koncentracije, strpljenja i, možda najvažnije, razumijevanja za čovjeka.
U razgovoru za Klik Mediju, jedna od zaposlenica Ljekarne Draženović, gospođa Ana, govori nam kako je zavoljela farmaciju, što je najljepše, a što najizazovnije u ovom poslu te koliko su za svakodnevni rad važni dobre kolegice, međusobno razumijevanje i sklad u timu. Prvi susret s ljekarnom ostao joj je u lijepom sjećanju još iz ranog djetinjstva. Privukli su je atmosfera ljekarne, miris, urednost i šarene police, a dječja znatiželja s vremenom je prerasla u ozbiljan interes za kemiju i biologiju.
Kako je odrastala, sve ju je više zanimalo kako lijekovi djeluju, kako ih pravilno primjenjivati i na koji način farmaceut može pomoći pacijentu. Upravo se iz te kombinacije interesa za prirodne znanosti i želje za radom s ljudima razvila odluka da svoj profesionalni put posveti farmaciji. Danas, nakon dva desetljeća rada, kaže kako joj je upravo osjećaj da njezin posao ima smisla jedna od najvećih motivacija.
Radni dan u ljekarni počinje organizacijom i provjerom svega što je potrebno kako bi rad mogao nesmetano funkcionirati. Nakon toga slijedi ono što pacijenti najčešće vide, izdavanje lijekova i savjetovanje, no iza toga stoji puno više. Potrebni su koncentracija, stručnost i stalna provjera. Tu su pitanja pacijenata, različite situacije koje treba riješiti, komunikacija s liječnicima, praćenje terapije, moguće interakcije i nuspojave, kao i administrativni dio posla. Dinamiku svakodnevnog rada možda najbolje opisuje šala jedne od kolegica: „Jedan tren smo Borovo, drugi tren smo Hitna.“
U ljekarni se, naime, situacije mogu promijeniti u nekoliko sekundi. Jedan trenutak sve je mirno, a već sljedeći potrebno je istodobno rješavati više različitih zahtjeva.
Ipak, ono što ovaj posao čini posebnim upravo je osjećaj da ste nekome pomogli. Farmaceut nije samo osoba koja izdaje lijek. Njegova uloga uključuje i objašnjavanje pravilne primjene terapije, prepoznavanje mogućih interakcija i nuspojava te suradnju s liječnikom kada se pojavi problem.
Posebno je vrijedan trenutak kada se između pacijenta i farmaceuta izgradi povjerenje. Upravo taj osjećaj povjerenja i povezanosti jedan je od najljepših dijelova posla, kao i spoznaja da svojim znanjem možete pridonijeti kvalitetnijoj zdravstvenoj skrbi. Važnim smatra i to da se kroz svakodnevni rad sve više prepoznaje mjesto i uloga ljekarnika u zdravstvenom sustavu.
Farmacija je posao koji traži brzinu, preciznost i veliku odgovornost. Ponekad se u samo nekoliko minuta treba odraditi niz manjih zadataka, a svaki od njih jednako je važan. No možda je najveći izazov upravo emocionalna strana ovog posla. Farmaceutkinje svakodnevno susreću ljude iz svoje sredine, poznaju njihove obitelji, čuju njihove životne priče i nerijetko se susreću s teškim dijagnozama i sudbinama ljudi koje poznaju. U takvim situacijama nije uvijek lako pronaći ravnotežu između profesionalnosti i empatije. Upravo zato je sposobnost razumijevanja drugoga jednako važna kao i stručno znanje.
Fotografija uz ovaj tekst govori i sama za sebe, farmaciju u svakodnevnom radu velikim dijelom čine žene koje zajedno dijele odgovornost, znanje, iskustvo, ali i sve ono što donosi jedan radni dan. U takvom okruženju kolegijalnost nije samo lijepa osobina, nego važan dio svakodnevnog funkcioniranja.
Kada radite posao koji traži koncentraciju i odgovornost, mnogo znači znati da uz sebe imate kolegicu koja će priskočiti u pomoć, preuzeti dio posla kada je potrebno ili pokazati razumijevanje kada privatne obaveze zahtijevaju prilagodbu. Dobar tim podrazumijeva međusobno povjerenje, fleksibilnost i spremnost da se pomogne. Posebno je važno kada kolegice razumiju da svaka od njih, osim profesionalne uloge, ima i svoj privatni život, obitelj i obaveze. Upravo takvo međusobno razumijevanje stvara radnu atmosferu u kojoj se ljudi osjećaju sigurno i cijenjeno. A kada postoji sklad među kolegicama, lakše je nositi se i s onim zahtjevnijim dijelovima posla.
Dva desetljeća rada nisu umanjila znatiželju. Naprotiv, upravo je stalno učenje jedan od razloga zbog kojih farmacija ostaje zanimljiva. Struka se razvija, pojavljuju se nova znanja, terapije i informacije, a svaki pacijent donosi neku novu situaciju. Uz to, ostaje i ono najvažnije,osjećaj da posao ima smisla i da svakoga dana možete nekome pomoći.
Za one koji tek razmišljaju o farmaciji, poruka je jednostavna: budite znatiželjni, učite i stalno razvijajte svoje znanje, ali pritom nikada ne zaboravite da je s druge strane pulta čovjek. Jer pacijent nije samo recept, terapija ili broj na zdravstvenoj iskaznici. Svaki čovjek koji uđe u ljekarnu dolazi sa svojom pričom, brigama i pitanjima. Zato, osim stručnosti, farmaceutu trebaju empatija, strpljenje i sposobnost dobre komunikacije.
Na kraju krajeva, nije dovoljno samo znati pravi odgovor. Važno je znati saslušati čovjeka, prepoznati što ga zaista brine i objasniti mu ono što treba znati na jednostavan i razumljiv način. To je dio farmacije koji se ne može naučiti samo iz knjiga. Jer iza svakog recepta, svakog lijeka i svakog pitanja – stoji čovjek.
Svim farmaceutkinjama i farmaceutima čestitamo Svjetski dan farmaceuta!
Autor: Eleonora Doboš