By Prije dvadeset godina, 25. kolovoza 2006., život Ivane Nikolac promijenio se u samo jednom trenutku. Stravična prometna nesreća u blizini Međugorja ostavila je teške posljedice – slomljen joj je treći kralježak, a nagnječena leđna moždina značila je dijagnozu koja joj je zauvijek promijenila svakodnevicu – tetraplegiju.
No dva desetljeća poslije, Ivana na taj dan ne gleda kao na kraj svog života. Gleda ga kao na početak jednog potpuno novog puta.
„Dvadeset godina kasnije i dalje vjerujem, volim i živim“, poručila je Ivana u emotivnoj objavi kojom je obilježila veliku životnu obljetnicu.
Prisjetila se dana kada je sve ono što je poznavala nestalo u jednom trenutku. Planovi, očekivanja i slika života kakav je zamišljala morali su biti zamijenjeni nečim potpuno novim. Ali ono što je došlo poslije, kako kaže, naučilo ju je više nego što je ikada mogla zamisliti.
Naučila je živjeti s onim što ne može promijeniti. Naučila je tražiti ono što joj pripada, reći „ne“ drugima i „da“ sebi. Promijenila se iz žene koja je vjerovala da život može imati samo jedan oblik u ženu koja danas zna da život može izgledati potpuno drugačije – i još uvijek biti vrijedan, ispunjen i lijep.
Postala je glas za sebe, ali i za druge koji često nemaju snage govoriti. Svoj je svijet morala stvarati ponovno, korak po korak, gradeći život u kojem danas ima ljubavi, smijeha, putovanja, borbi, pobjeda, padova i novih početaka.
Ima i kaosa, priznaje, ali najvažnije od svega – ima sebe.
Zato Ivana danas ne obilježava dan kada joj je život oduzet. Obilježava dan kada je dobila priliku napisati novu verziju sebe. Verziju koju prije nesreće nije mogla ni zamisliti.
„Hvala životu. Ne zato što je bio nježan prema meni. Nego zato što me naučio koliko mogu biti snažna“, poručuje.
A kada bi mogla razgovarati s Ivanom od prije dvadeset godina, rekla bi joj da se ne boji. Da neće biti lako. Da će biti trenutaka kada će misliti da više ne može, ali da ipak može. I da će jednoga dana pogledati iza sebe i shvatiti da nije izgubila život.
Samo je dobila potpuno novi.
Danas, dvadeset godina nakon nesreće, Ivana je živa. Smije se, voli, plače, sanja, putuje, bori se i – kako sama kaže – bira sebe.
Njezina priča zato nije priča o tragediji koja je odredila njezin život. To je priča o ženi koja je nakon najvećeg životnog udarca pronašla snagu da nastavi, iznova izgradi svoj svijet i pokaže da čovjek ne mora imati život kakav je zamišljao da bi imao život vrijedan življenja.
„Moj život nije završio tog dana. Samo je dobio novi oblik.“
Dvadeset godina kasnije, Ivana je još uvijek ovdje.
I još uvijek ima što za reći. ❤️
