By Srdele je sve manje, a ribolov uz zapadnu obalu Istre ograničen je na pet dana mjesečno. Ribari upozoravaju na posljedice, a moguće su i nove mjere na Jadranu.
Teški dani za plivaričare. Sitne plave ribe sve je manje, ugrožena je i nužno joj je pomoći. Uprava za ribarstvo nadležnog ministarstva po hitnom je postupku donijela mjeru prema kojoj se u istarskoj ribolovnoj zoni tu vrstu ribe može loviti svega pet dana mjesečno. Postoji mogućnost da se mjera proširi i na druge jadranske ribolovne zone.
Tek što je katedrala u cik zore otkucala šest puta, malena plivarica, uz pratnju galebova, uplovila je u krčku luku. Posljednjih dvadesetak dana nije baš bilo ulova. Ovoga puta Pave Bajčić i njegova ekipa vratili su se s oko dvije i pol tone srdela i inćuna. Za mali brod lijep ulov.
U ekipi ima iskusnih ribara s 30 i 40 godina iskustva na velikim i malim brodovima i svima je jasno da stanje sa sitnom plavom ribom nije dobro. Svjesni su da su mjere zaštite nužne, ali i da dosadašnje nisu davale prave rezultate.
– Rezultati su mizerni, riba je i dalje mala, znači da tu nešto ne štima, rekao je ribar Pave Bajčić s Krka.
Ribolov ograničen s 20 na pet dana mjesečno
Najnovija mjera, donesena početkom rujna, smanjenje je broja ribolovnih dana uz zapadnu obalu Istre s 20 na pet, što bi mnoge ribare moglo natjerati da odustanu od svojeg posla. Bajčić upozorava da vremensko ograničavanje ribolova ne jamči i ulov jer se ribari mogu vratiti s mora praznih mreža.
– Tako se često dogodi da brod ode pet dana na more i da se vrati bez ribe. I sada, kad bi mu se moglo možda posrećiti da nešto ulovi, već je iskoristio kvotu, rekao je.
Možda bi zato trebalo razmotriti donošenje kvota po brodu, a ne vremenski ograničavati ribolov. Za pravim mjerama koje će oporaviti količine sitne plave ribe u Jadranu intenzivno se traga.
Srdela se ne može oporaviti bez dodatnih mjera
Vanja Čikeš Keč iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu upozorava na kontinuirano smanjenje stokova plave ribe, posljednjih je godina pao ispod granice pa nismo sigurni hoće li se oporaviti i zato su ove mjere, kaže.
Ravnatelj Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Ante Mišura objasnio je da stanje nije jednako kada je riječ o inćunu i srdeli.
– Inćun je stabilan, a srdela je ispod B limita, a to je stanje kada ne može doći do samooporavka, nego su potrebne mjere da bi se stok oporavio, istaknuo je Mišura. Upozorio je da je stanje ozbiljno te da moguće mjere uključuju smanjenje kvota, ali i moratorij na godinu ili dvije.
Kako obnoviti riblji fond, a ne uništiti ribare?
Kako obnoviti riblji fond, a ne uništiti ribare, pitanje je na koje se ovih dana intenzivno traži odgovor. Predsjednik Ceha ribara Primorsko-goranske županije Stjepan Nedoklan ističe da mjere nisu nikome drage, ali da je u sadašnjoj situaciji potrebno nešto poduzeti.
– Nikome nije drago, ali kad je takva situacija, onda moramo nešto napraviti. Nije lako, ali donesene su mjere i nadamo se da će od njih biti bolje, rekao je Nedoklan.
Mišura je najavio mogućnost novih ograničenja i na drugim područjima, naglasivši da je cilj istodobno očuvati riblji fond, ribarsku flotu i prerađivačku industriju.
– U sljedećoj godini možda ćemo ići na još neka područja i povećanje broja dana, ali najvažnije je da flota i prerada opstanu, a da zaštitimo stok plave ribe za sljedećih 50 godina, poručio je.
Bajčić, međutim, smatra da Uprava ribarstva mora preispitati dosadašnji pristup i kaže: „Meni se čini da naša uprava radi pogreške, kao i svi, a nema popravka. Idu jednosmjernom ulicom. Treba stati na loptu i nešto mijenjati – hitno”.
Plava riba ne poznaje granice ribolovnih zona
Ribari, znanstvenici i političari jedinstveni su u tome da se sitna plava riba mora spasiti, ali oko mjera ima dosta neslaganja. Bajčić smatra da zabrane ograničene na pojedina područja nisu dobro rješenje jer se plava riba neprestano kreće.
– Zabrane su loše jer plava riba putuje i do sedam milja na dan. Ona ne živi tu, ona ode na područje gdje nije zaštićena i opet strada. Otići će i u Italiju i lovit će je i Talijani i svi, a ne ribari koji bi je trebali uloviti, rekao je.
Zaštititi treba i ribu, i ribare, i prerađivačku industriju, zbog čega su znanstvenici oprezni s preporukama.
– Mi ne možemo zabraniti ribarima da love jer onda ugrožavamo taj stok. Ribama bi odgovaralo da ih ne love, ali ne bi ribarima. Netko mora biti nezadovoljan, rekla je Vanja Čikeš Keč.
Čini se da su najzadovoljniji tune i dupini. Oni zasad uživaju. Dupini su zaštićeni, a tunama pogoduju kvote koje određuje međunarodna organizacija ICCAT. Prema svjedočenju ribara, tuna je sve više, a čini se da su se, za razliku od prošlih vremena, počele mrijestiti u našem dijelu Jadrana, čemu se ni srdele ni ribari ne vesele.
Izvor: HRT
