By Metković je ostao bez Andrije Magzana, čovjeka čija je životna priča bila snažnija od svih prognoza, a osmijeh topliji od svake prepreke s kojom se suočavao.
Rođen 1985. godine, Andrija je od najranije dobi vodio tešku borbu sa spinalnom mišićnom atrofijom, bolešću koja mu je, prema riječima liječnika, trebala skratiti život. No, unatoč svemu, nadživio je predviđanja i živio ispunjen život – okružen obitelji, prijateljima i vjerom koja mu je davala snagu.
U mladosti je, kako je sam govorio, živio povučen, često neshvaćen i izoliran. No s vremenom je pronašao svoj put – među ljudima koji su ga prihvatili, u udruzi „Prijatelj“, u prijateljstvima koja su rasla i u riječima koje je pretačio u poeziju. Njegova zbirka „Srce pravednika“ svjedoči o dubini njegove duše, vjeri i sposobnosti da ljepotu pronađe i u najtežim trenucima.
Foto: Radio Delta
Volio je nogomet, druženja i kvizove, a posebno mjesto imao je u metkovskoj pub kviz zajednici. Ondje su ga pamtili po znanju, ali još više po dobroti i vedrini koju je donosio sa sobom. Njegovi prijatelji oprostili su se riječima koje najbolje opisuju njegov duh – čovjek koji nije posustajao i koji je uvijek zračio pozitivom.
Andrija je često naglašavao koliko mu znači obitelj, bez čije bezuvjetne podrške njegov put ne bi bio isti. Upravo ta snaga zajedništva i ljubavi pratila ga je kroz život, ali i oblikovala osobu koju su mnogi voljeli i poštovali.
Posljednji ispraćaj bit će u srijedu, 8. travnja 2026. godine u 17 sati na groblju sv. Ivana u Metkoviću.
Andrija Magzan iza sebe nije ostavio samo tugu, nego i snažnu poruku – da se i u najtežim okolnostima može pronaći smisao, radost i razlog za osmijeh.
