By Sve češće svjedočimo istoj pojavi. Čim se pojavi netko tko radi, stvara, objavljuje, griješi kao i svi drugi, ali radi javno i odgovorno, pojavi se i bujica zluradosti. Ne pitanja, ne pokušaj razumijevanja, nego osuda. Brza, glasna i često potpuno lišena činjenica. U takvim trenucima više se ne raspravlja o postupku, kontekstu ili istini. Raspravlja se o tome tko će koga jače poniziti, tko će dobiti više podrugljivih reakcija i tko će glasnije etiketirati. Ruganje postaje prva opcija, a razgovor posljednja.
Posebno zabrinjava lakoća s kojom se optužuje. Bez provjere, bez kontakta, bez osnovne empatije. Kao da je nestalo razumijevanje da se nesporazumi rješavaju razgovorom, a ne linčem. Kao da je nestala svijest da s druge strane ekrana stoje ljudi, sa svojim poslom, obiteljima i životima.
Zluradost se često maskira brigom za etiku, poštenje i pravdu. No kada se pogleda dublje, vidi se nešto drugo. Vidimo potrebu da se nekoga povuče dolje. Da se uspjeh relativizira, trud omalovaži, a svaka pogreška napuše do razine karakterne presude. To nije borba za vrijednosti, to je borba s vlastitim nezadovoljstvom.
Nije slučajno da su meta gotovo uvijek oni koji su vidljivi, aktivni i ustrajni. Ljudi koji nešto rade uvijek će smetati onima koji stoje sa strane. Lakše je baciti kamen nego izgraditi zid. Lakše je napisati uvredu nego preuzeti odgovornost. Lakše je nasmijati se tuđoj “krivnji” nego pogledati vlastiti odraz.
U cijeloj toj buci, najviše boli jedno pitanje: gdje je nestao čovjek? Gdje je nestala potreba da se pita prije nego sudi, da se razumije prije nego napadne, da se razgovara prije nego proziva?
Možda nije nestao. Možda je samo tiši od onih koji viču. Ali vrijedi ga potražiti. U sebi prije svega. Jer društvo koje se hrani zavišću, ruganjem i zluradošću ne kažnjava one koje napada, nego polako izjeda samo sebe.
I zato je važno ostati miran, raditi svoj posao i ne dopustiti da buka onih koji ne mogu ili ne žele razumjeti postane mjerilo vrijednosti. Jer na kraju dana, jedino što ostaje nije broj reakcija, nego obraz s kojim se sutra pogledaš u ogledalo.
Uredništvo
