By Iz Slobodne Dalmacije prenosimo dio razgovora sa Lorenom Barbir, djelatnicom splitske Jedinice specijalne i interventne policije MUP-a i osvajačicom brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu u Abu Dhabiju.
Ja na kauču, pišem ovaj intervju, a na televiziji film koji nitko ne gleda. Vani kiša, sve zatvoreno, oni koji ne rade kisele se doma i šaltaju po daljinskom. Sin je naletio na taj film, ali i brzo odustao od njega. Međutim, TV je ostao uključen, nikome. Samo troši struju.
Ja na kauču, pišem ovaj intervju, vrtim po mozgu koji bi naslov bio najbolji. Nemam posebno dobru ideju, sto je kombinacija, ni jedna dobitna, nije mi to to. A na televiziji film koji nitko ne gleda.
Ja na kauču, intervju je gotov, ali naslov još nemam. Buljim u prazno, u televiziju, tamo neki film koji nitko ne gleda. Idem vidjeti koji je, kad ono… Cura na zadatku: Lijepa i naoružana. Drugi dio.
I onda se moraš upitati je li ovo moguće. Prst sudbine, pomoć s neba, slučajnost, šta li je? Nešto je.
Pišem intervju, ne obadan film. Razmišljam o naslovu, ne doživljavam film uopće. Kad ono, naslov mi dva metra od mene. Naslov filma je i idealni naslov mog intervjua.
I naša je cura na zadatku, svako malo, i naša je, brate, naoružana, samo što naša nije iz Las Vegasa, nego od Vrgorca. I naša je prava policajka, za razliku od filmske Sandre Bullock. Naša Lorena je djelatnica splitske Jedinice specijalne i interventne policije MUP-a.
Za našu Lorenu Barbir kažu da je ”ponos Vrgorca”. Doduše, niti živi u Vrgorcu, niti je iz Vrgorca došla u Split. Ali, išla je u srednju školu tamo, trenirala sportove, i sama će reći ”kad sam kući kod svojih u Vrgorcu”. Tako da ipak stoji ta da je Lorena ponos Vrgorca.
– Mi smo iz Draževitića, sela u blizini, tamo mi je obitelj. Kad od Vrgorca krenete prema Pločama, kraj Staševice.
Dočim je ovaj intervju objavljen u sportskoj rubrici znači da je i povod sportski. Lorena je, naime, u Abu Dhabiju osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu, disciplina low kick, do 70 kilograma.
To je povod, ali krošnja ovog razgovora grana se u više snažnih grana. Kako se kaže – više od sporta. Jer, tek 22-godišnja Lorena sve je samo ne obična djevojka. Dapače, malo je takvih. Osim što je uspješna sportašica i trenira dva borilačka sporta ona je i policajka i to u sastavu specijalne i interventne jedinice, uz sve to po struci je kuharica. Spajamo nespojivo. Slano i slatko.
– Abu Dhabi je moje prvo veliko natjecanje vani, do sada sam nastupala na državnim prvenstvima.
I odmah medalja!?
– Kad sam vidjela ždrijeb nije mi bilo svejedno, morala sam ići na prvu nositeljicu iz Finske. Ali sam ušla hladne glave i pobijedila je i na kraju bila treća.
Taj Abu Dhabi me prati poput sudbine, nikako se maknit‘ od njega. Nedavno sam radio intervju s Dujom Nizićem i Marulom Babićem koji su tamo ostvarili lijep uspjeh u “điji”, Duje je čak postao svjetski prvak.
– I ja sam neko vrijeme trenirala jiu jitsu u klubu Infinity kod Dina Moskatela, ali sam odustala zbog ozljede koljena. Vratila bih se, ali sad više nemam vremena.
Nisi bila nervozna na Svjetskom prvenstvu, ipak ti je prvo iskustvo na toj razini?
– Ni najmanje. Fokusirala sam se na sebe, a ne na protivnice, da dam najbolje od sebe koliko mogu. Osjećala sam da imam neku od medalja.
Čestitao ti je i Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova. Za čitatelje koji ne znaju, law kick su nožne tehnike.
– Tako je, spoj boksa i rada nogu.
Zanimljivo je da treniraš boks i kickbox, i to u dva kluba.
– Boks već pet godina u klubu Marjan kod Matinija Sršena, a kick box u Mornaru, kod Darija Jurišića. Na Svjetskom prvenstvu to mi je bila prednost, bila sam jača od drugih na rukama. Čak sam toj Finkinji, prvoj nositeljici, nakon 15 sekundi borbe napravila brojanje, uzdrmala sam je krošeom.
Boks ti je prva borilačka ljubav.
– Čim sam preselila u Split krenula sam s boksom jer u Vrgorcu nije bilo mogućnosti za trenirati. Pronašla sam klub na internetu i svidjelo mi se, prava obiteljska atmosfera, drže do mene jako. Bila sam državna viceprvakinja u boksu.
Onda si krenula i s kickboxingom…
– … i sad planiram i na tajlandski boks, isto kod Darija.
Treneri su, neka uđe u zapisnik, Dario Jurišić i Ivan Tabak u Mornaru i Božo Mitrović u Marjanu.
Poleti li ti noga dok boksaš? Onako instinktivno?
– Nije ha, ha! U glavi mi je to uvijek, a i po opremi znam, patike su tu, sve je drugačije.
Okušala si se i u nogometu i u stolnim tenisom.
– Jesam. Od malih nogu sam u sportu, ali u Vrgorcu nije bilo mogućnosti za borilačke sportove, a to mi je bila želja. Imam kući i malu teretanicu koju je brat napravio u garaži, pa bacim trening kad sam vikendom doma.
Vi Barbiri ste jedna od najsigurnijih obitelji na svijetu. I otac Joško i brat Miro su policajci, evo sad i ti. Jedino mama Milena nije u uniformi.
– Brat za ćaćom, ja za njima dvojicom, tako to ide, ha, ha! A uzor mi je Mirko Filipović. Policajac specijalac i sportaš. Zato sam i ja u interventnoj, zbog njega.
Ostatak razgovora pročitajte OVDJE.
