By Jao, kakva divna vijest! Hrvatske autoceste uvode novi sustav naplate. Cijela Hrvatska je u sreći i veselju.
Osim Dubrovnika, piše Dubrovački vjesnik.
Ali ne brinite, Hrvatske autoceste i nas su častile, iskazale nam veliku čast. Nama čast, a ostatku Hrvatske mogućnost da udobno putuje bez klanjanja i zaustavljanja na naplatnim kućicama. Samo gas i ravno do odredišta. Nema više kopanja po takujinu, ni namještanja ENC-a na ‘šoferšajbu’. Nema više strahovanja radi li onaj brzi prolaz za ENC za promjenu ili je opet u kvaru. Samo se jednom registriraš, uneseš broj registracije, ubaciš broj kartice za ‘peglanje’ i voziš se kud god hoćeš. Beč ili Pešta, Beograd ili Niš, sve je tvoje.
Osim Dubrovnika. On je samo naš.
Nama je pripala i čast da to čudo tehnike zove po nečem baš onako našem. Generacije naših predaka plovile su pod tim imenom, a naši branitelji za to su ginuli. Znate li kako se taj moderni, slobodarski sustav naplate cestarine zove? Libertas, daku’će..
Libertas!
Njima cesta i sloboda kretanja, nama Libertas. Mi njima ‘časti našega jezika’ (Hanibal Lucić), mi njima Boškovića, Gundulića, Držića, kameni cvijet Jadrana, a oni nama s autoceste mašu i viču ‘Libertas, brale..’. Ajde, recite pravo, zar nismo to i zaslužili? – pitaju se Dubrovčani.
Nego, isto mene malo kopka – je li oni to nas malo podje.avaju?
Mislim, Dubrovnik najmanje još 10 godina neće vidjeti ni A od autoceste. Drndamo se po Jadranki ili kako li se već zove ono čudo od najgore autoceste u Europskoj uniji.
Kako mislite, nije istina da je najgora?
Pa pola puta do Zagreba ne smijete vozit brže od 100 na sat. Ako zapuše malo juga, ne može ni preko 80, ako je još i kiša, onda ni preko 60, a ako okrene na buru, e onda lagano preko Benkovca, Obrovca, Gosp’ća muke ti… Jer je put koji su partizani probili prohodan cijele godine, taman sjekire padale. A ovaj moderni, sa šest vrsta burobrana, termometrima, digitalnim panelima i prijelazima za divljač zataji na prvom povjetarcu! Čeka globalno zatopljenje da bude prohodan kao kakva normalna cesta.
Do prije 10 godina taljigali smo se do Vrgorca, a sad smo udivljeni što su nam Karamatići jedva na uru i pol od Grada. Karamatići nam, poslije Kantafiga, dođu kao Pariz. Kad prođeš Šarić Strugu i Karamatiće, ti si zapravo u Europi. Ono što ostane iza tebe je prometno dno dna. Prometni .upak od svijeta i ako vas tko pita koje slovo treba stavit umjesto točke, ne nije P. Da nije general Danilo Trampuž rekao da se aerodrom neće graditi na Dužima, nego baš ovdje, eto gdje bi bili.
Ali će zato generacije mladih Hrvata s poštovanjem izgovarati riječ – Libertas. Dok se s godišnjeg odmora vraćaju na posao u Švicarsku, Njemačku, Dansku… Još dok su bili mali, roditelji su im objasnili da to ima neke veze s Dubrovnikom i da su oni tamo isto mogli slobodno putovati još u srednjem vijeku. Ni danas ne žive loše – čiste apartmane, utijavaju posteljinu, služe goste…
Neka im je sretnija ova godina, da dobiju bokunić normalne ceste, a ne da su im Karamatići prozor u svijet.
Jadranko Kapor/Dubrovački vjesnik
