By Hrvati koji imaju stambeni kredit, mnogo toga se moraju odreći.
Luksuz poput fensi pića, torbica i nakita su stvari kojih se najviše odriču oni koji plaćaju stambeni kredit, njih 47 posto, 46 posto ih se odriče izlazaka, od klubova do kina, 33 posto otkazuje razne pretplate, od streaminga do časopisa, a njih 32 posto odriče se nove elektronike: telefona, laptopa i sličnog. U državi poput Hrvatske, odricanje nije ništa čudno, pri čemu su najviše na udaru – mladi.
“Taj iznos koji odlazi na minimalno 20 godina je razdoblje u kojem stasaju djeca, kad je potrebno u njih dodatno ulagati, a to nije trošak nego ulaganje, u sportsku aktivnost, u učenje jezika, u stvaranje mladih, sposobnih ljudi”, kaže ekonomski analitičar Mladen Vedriš za RTL.
Tako će se egzotičnih, pa i baš svih putovanja također primarno odricati mladi, što nam potvrđuje i agent za nekretnine Antonio Štedul.
“Kod mladih ljudi koji upravo startaju u životu, u vidu da su mlada familija i ovo im je prva nekretnina, zaista se vidi kod njih da reduciraju apsolutno sve što im nije primarno, što im nije da tako kažem od glavu, a kod ljudi koji su već nešto stvorili i već imaju određeni broj nekretnina se vidi da je to apsolutno druga priča”, ističe Štedul.
Pritom, stambeni krediti u Hrvatskoj će većini građana odnijeti dobar dio mjesečnih prihoda. Recimo, ako na zagrebačkoj Trešnjevci kupujete stari stan, teško ćete ga naći ispod četiri tisuće eura po kvadratu, a želite li novogradnju, to ćete teško naći ispod šest, šest i pol tisuća eura po kvadratu. To onda znači da će vam mjesečna rata kredita biti najmanje 750 eura, možda i do 800 ili 900 eura, što znači više od polovice prosječne hrvatske plaće.
I onda su, naravno, najugroženiji kupci upravo mlade obitelji.
“U pravilu je jako teško naći danas nekretninu koja zadovoljava uvjete jedne mlade familije, a da je pritom i cjenovni rang upravo podešen na razinu te mlade familije i njihovih primanja. Tako da se to stvarno vidi na tržištu”, zaključuje Štedul za RTL.
Naravno, što je zemlja bogatija, potrebe za odricanjem su manje – tako se čak 44 posto Nizozemaca ne mora ničega odreći, isto tako ni 42 posto Britanaca, a ni 36 posto Švicaraca. U najvećim zemljama Španjolskoj, Njemačkoj i Francuskoj odricati se ne mora svaki peti građanin, ne mora to ni 18 posto Bugara, ili 14 posto Talijana, mi Hrvati smo tu pri dnu – tek 13 posto se ne mora ničega odricati, možda tješi da su ovdje Slovenci iza nas, tamo se ničega ne odriče njih 11 posto.
Da se pomaknemo s dna, obitelji bez stana ne bi trebale biti u istoj poziciji kao i oni koji ih već imaju, a kupuju još za, recimo, iznajmljivanje.
“To je otprilike kao da uspoređujete Ligu prvaka s rekreativnim nogometom i očekujete da ostvaruju iste rezultate, brzinu, golove i slično. Mladi ljudi koji žive od prosječne plaće i oni koji su imali priliku po ovoj ili onoj osnovi ostvariti neku uštedu, nisu ravnopravni partneri u trci za kupnju stana. I tu je ne samo odgovornost, nego i obaveza države da nešto napravi”, jasan je Mladen Vedriš.
Jer dok se ne budu masovnije gradili i nudili priuštivi stanovi, predviđeni baš za one koji svog krova nad glavom još nemaju, mladi će ostati skupina koja će se u najboljim godinama života, i dalje morati najviše odricati svakog luksuza, i zaboraviti da će se ikada odmarati na pješčanoj plaži uz tirkizno more, navodi RTL.
