By Antonio Blažanović, trkač koji je u travnju uspješno završio Pariški maraton, ostvario je novi veliki sportski pothvat. Nastupio je na triatlonskoj utrci IRONMAN 70.3 u Poreču, koju je završio za 6 sati i 16 minuta, a njegova priča posebno je inspirativna zbog puta koji je prošao u samo nekoliko godina.
Nakon što smo nedavno pisali o njegovu nastupu na Pariškom maratonu, na kojem je među desecima tisuća trkača istrčao 42,195 kilometara za 4 sata i 28 minuta, Antonio Blažanović uspješno je svladao još jedan zahtjevan sportski izazov. Ovoga puta okušao se u triatlonu, natjecanju koje objedinjuje plivanje, biciklizam i trčanje.
Na utrci IRONMAN 70.3 u Poreču Antonio je ostvario vrijeme od 6:16:00. Za njega je, međutim, rezultat na satu bio u drugom planu. Glavni cilj bio je završiti cijelu utrku i dokazati sebi da može ostvariti ono za što se pripremao dulje od godinu dana.
A upravo je njegov put do starta možda i najzanimljiviji dio ove priče.
Prije tri godine nije mogao pretrčati ni kilometar
Teško je povjerovati da Antonio prije samo tri godine zbog problema s koljenima nije mogao pretrčati ni jedan kilometar. Danas iza sebe ima polumaraton u Stuttgartu, Pariški maraton, Alpski maraton u Austriji, nekoliko manjih natjecanja te Spartan utrke u Australiji i Njemačkoj.
Sada je tom nizu dodao i triatlon u Poreču.
Iza takvog napretka ne stoji slučajnost, nego dugotrajan trening, upornost i snažna volja. Za porečki triatlon pripremao se više od godinu dana, a dio treninga odradio je i u Opuzenu te u fitness studiju u Metkoviću.
Njegova priča pokazuje koliko se granice mogu pomaknuti kada se čovjek posveti cilju, čak i kada mu se on u početku čini nedostižnim.
Posebna veza s dolinom Neretve
Antonio živi u Stuttgartu, a njegova obitelj posljednjih pet godina ima kuću u Opuzenu. Dolina Neretve s vremenom je postala mnogo više od mjesta na kojem provodi dio godine.
Kada je prvi put došao u Opuzen, rekao je da je to njegov dom. Koliko mu taj kraj znači, možda najbolje opisuje njegova rečenica nakon triatlona u Poreču: „Poslije pakla idem u Raj.” Raj je, naravno, dolina Neretve.
Ponos, ali i strah tijekom utrke
Iza ovakvih sportskih pothvata kriju se i emocije koje publika ne vidi. Za obitelj je praćenje utrke bilo ispunjeno ponosom, ali i velikom brigom.
Antonio je prije starta zamoljen da prekine natjecanje ako osjeti bilo kakvu bol. Ipak, njegova želja da završi utrku bila je snažna, a cilj je ostao isti – uspješno proći sve tri discipline.
Važno je pritom naglasiti da Antonio nije profesionalni sportaš, nego rekreativac koji je vlastitim trudom i upornošću stigao do zahtjevnog triatlonskog izazova.
Njegov nastup u Poreču lijepo se nadovezuje na priču Tihomira Bandura, koji je istoga dana također završio IRONMAN 70.3, ostvarivši povijesni uspjeh za dolinu Neretve.
Dvojica natjecatelja, različiti sportski putevi, ali isti izazov – svladati zahtjevnu utrku i doći do cilja. A za Antonija Blažanovića posebno je vrijedno to što je do tog cilja stigao nakon razdoblja u kojem zbog problema s koljenima nije mogao pretrčati ni kilometar.
Ponekad najveći uspjeh nije brzina kojom stignemo do cilja, nego put koji smo morali prijeći da bismo uopće došli na start.
