By Dječak s balunom koji se usudio ostvariti vlastiti san, otišao u veliki grad i zaigrao ozbiljnu košarku. Dječak koji se jednoga dana vratio u rodni grad i svoj klub te učinio ono što sportaš u duši i čini – postao trener.
Tako je Darija Hercega opisao Milko Peko, opraštajući se od mladog čovjeka koji je svoj život vezao uz košarku, sport i djecu kojoj je prenosio ljubav prema igri.
„Prvi put kad sam mu u pločanskoj sportskoj dvorani gledao trening, pomislih – ovaj momak zna“, prisjetio se Peko.
U Darijevim očima, dodaje, mogla se iščitati ljubav prema sportu i balunu, ali i velika predanost snovima koje je prenosio na djecu.
Miran, tih i samozatajan, ali uvijek s blistavim osmijehom, pokazivao je kako se igra, kako se voli sport, ali i kako se prihvaćaju porazi i pobjede. Učio je djecu kako postati dio ekipe, biti koristan i svakim danom bolji – i kao igrač i kao čovjek.
„Sreli bi se ponekad i uvijek srdačan pozdrav i blistav, prijateljski osmijeh i lijepa, ljudska riječ“, napisao je Peko.
Odlaskom Darija Hercega, ističe, izgubila je njegova obitelj, ali i cijela košarkaška obitelj ovog kraja.
„Otišao nam je prijatelj s balunom, naše dijete, koje je igralo i živjelo taj svoj čaroban, sportski san“, poručio je Peko.
Na kraju oproštaja uputio mu je i posljednje riječi:
„Dragi prijatelju, Darijo, počivaj u miru i laka ti bila naša mila zemlja, tamo gdje Neretva ljubi more.“
Darijo Herceg (1978. – 2026.)
