By Na hrvatskim policama pojavila se i mrkva iz dalekog Surinama, male južnoameričke države, što je ponovno otvorilo pitanje prekomjernog uvoza hrane i kvalitete proizvoda koji završavaju na tržištu.
Prema podacima inicijative Halo, inspektore, Hrvatska domaćom proizvodnjom pokriva tek oko 40 posto potreba za mrkvom, zbog čega se godišnje uvoze tisuće tona ovog povrća. Najviše mrkve stiže iz Srbije, Nizozemske i Italije, no dio uvoza dolazi i iz država izvan Europske unije poput Egipta, Turske, pa čak i Surinama.
Posebnu zabrinutost izaziva upravo uvoz iz takozvanih trećih zemalja jer su europske inspekcije posljednjih godina više puta otkrivale pošiljke voća i povrća s tragovima zabranjenih pesticida. U izvješćima europskog sustava RASFF često se spominju Turska i Egipat zbog pronađenih opasnih kemikalija poput klorpirifosa, insekticida zabranjenog u Europskoj uniji zbog mogućeg štetnog utjecaja na zdravlje, posebno kod djece.
Halo, inspektore upozorava i na problem lažnog označavanja podrijetla robe, odnosno slučajeve kada se uvozno povrće prodaje pod domaće. Ističu kako potrošači imaju pravo znati dolazi li proizvod iz Hrvatske ili iz zemalja u kojima vrijede znatno blaži standardi proizvodnje hrane.
Prema službenim podacima, Hrvatska godišnje uveze više od 15 tisuća tona mrkve, dok domaća proizvodnja iznosi oko 13 tisuća tona, što dodatno pokazuje koliko je domaća poljoprivreda potisnuta uvoznom robom.
