By Kontrolori HZZO-a lani su zatvorili 41 bolovanje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Iako je u porastu zbog povećanja broja radno aktivnih osiguranika, stopa privremene nesposobnosti za rad u ovoj je županiji i dalje daleko ispod državnog prosjeka. Već godinama ima najnižu ili među najnižim stopama bolovanja u Hrvatskoj, piše Dubrovački vjesnik.
– Ukupna stopa privremene nesposobnosti za rad u 2025. godini, u Područnoj uredu HZZO-a u Dubrovniku, bila je 3,40, dok je u 2024. godini bila 2,89 – kažu u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje.
Radnici u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najčešće otvaraju bolovanje zbog bolesti kralježnice i lokomotornog sustava, te bolesti vezane za anksioznost i depresivna stanja, kažu u HZZO-u. Njihovi su kontrolori prošle godine ovdje proveli 345 kontrola rada medicinskih subjekata, od toga 333 kontrole u primarnoj te 12 kontrola u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Pritom je izrečeno 19 opomena, tri opomene uz novčanu kaznu te jedna opomena pred raskid ugovora. Još jednom se točnim potvrđuju primjedbe liječnika obiteljske medicine kako je primarna zdravstvena zaštita na većem udaru kontrola te da nekad nemaju prevelikog utjecaja na trajanje bolovanja zbog dugotrajnih čekanja pacijenata na specijalističke preglede i dijagnostičke pretrage.
Kad su u pitanju bolovanja, u ovoj županiji su pod lupom bila 162 slučaja. Po provedenoj kontroli, za 41 osiguranika utvrđen je prestanak medicinskih indikacija za daljnje korištenje privremene nesposobnosti za rad. Iz HZZO-a ističu kako je u nadzoru i kontrolama izrečeno na desetke opomena zbog nepravilnog vođenja medicinske dokumentacije.
U pravilu, plaću za prva 42 dana bolovanja radnika isplaćuje poslodavac iz svojih sredstava. HZZO u svojim dokumentima navodi da je riječ o ‘samo 42 dana‘, a poslodavcima je to ‘čak 42 dana‘ ili 35 previše. Proteklih se dana ponovno u fokusu našao zahtjev Hrvatske udruge poslodavaca da se broj dana bolovanja kojeg plaćaju poslodavci smanji s 42 na sedam dana. Kažu da bi se time „uspostavio pravedniji sustav i smanjile zlouporabe instituta bolovanja”.
“Sustav bolovanja u Hrvatskoj je uređen na način koji potiče zlouporabu bolovanja, štetan je za većinu radnika koji savjesno obavljaju svoje poslove jer trpe posljedice takve zlouporabe te je štetan za produktivnost rada u Hrvatskoj zbog apsolutno neprimjerene izdašnosti u usporedbi s drugim državama članicama Europske unije”, bilo je objašnjenje njihova zahtjeva.
Za usporedbu, iznose primjere dijela europskih zemalja sa strožim uvjetima gdje naknada plaće tijekom bolovanja znatno kraće ili uopće ne ide ‘na teret poslodavaca‘. Međutim, ovih je dana objavljena i zanimljiva analiza usporednih podataka europskih zemalja iz kojih je vidljivo da većina tih zemalja s HUP-ova popisa ima veću stopu bolovanja te se iz podataka Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) zaključuje kako nema dokaza da financijsko ‘kažnjavanje‘ ili neplaćeni dani bolovanja utječu na smanjenje izostanaka s posla zbog bolesti. Ovih se dana o istom problemu raspravlja u Njemačkoj, gdje su bolovanja u porastu, a osobito iskaču podaci po porastu broja dana odsutnosti s posla zbog narušenog mentalnog zdravlja.
