By Njihova ljubav nije počela naglo, niti u jednom pogledu koji mijenja sve. Počela je tiho, gotovo neprimjetno, iz prijateljstva, iz razumijevanja i iz osjećaja da su pronašli nekoga tko ih vidi onakvima kakvi doista jesu.
Arsen Dedić i Gabi Novak nisu postali samo jedan od najpoznatijih umjetničkih parova, već i dvoje ljudi koji su kroz život hodali kao jedno.
Upoznali su se još krajem pedesetih godina, ali tada nisu znali da će njihovi životi biti zauvijek povezani. U to vrijeme oboje su imali svoje puteve, svoje živote i svoje obitelji. No, postojalo je nešto što ih je neprestano vraćalo jedno drugome – bliskost koja nije tražila objašnjenje. Godinama su bili prijatelji. Dijelili su razgovore, tišinu, glazbu i misli. Gabi je kasnije rekla da nisu bili zaljubljeni na prvi pogled, već su jednostavno prepoznali jedno drugo.
„Bili smo jedno. Jednako smo mislili, voljeli iste stvari i dijelili iste snove“, prisjetila se.
Kada su napokon ostali sami, njihovo prijateljstvo preraslo je u ljubav. Nije to bila prolazna emocija, već odluka, sigurnost i povjerenje. Godine 1973. dobili su sina Matiju, koji će kasnije postati jedan od najpoznatijih hrvatskih jazz pijanista. Njihova obitelj postala je njihov svijet – prostor u kojem su umjetnost i ljubav živjele zajedno.
Gabi je bila Arsenova muza. Pisao je za nju, stvarao pjesme koje su nosile emociju njihova života. No, bila je i mnogo više od toga – bila je njegova podrška, njegov mir. U svijetu pozornica, svjetala i publike, njih dvoje imali su ono što se ne može naučiti – pripadanje.
Arsen je jednom rekao da je u Gabi pronašao nekoga tko ga razumije bez riječi. Nekoga tko ostaje.
Kada su došle godine tišine, bolesti i slabosti, Gabi nije bila velika glazbena diva. Bila je supruga. Bila je žena koja je ostala uz čovjeka kojeg voli, vjerna obećanju koje nikada nije izgovorila glasno, ali ga je živjela svakoga dana.
Arsen Dedić preminuo je 2015. godine, a Gabi je ostala čuvati njihov svijet – njihove pjesme, uspomene i ljubav koja nije nestala njegovim odlaskom. Najveća utjeha bio joj je njihov sin Matija, u kojem je živio dio Arsena.
No, kada je i Matija prerano otišao, tišina je postala još dublja.
Ostala je sama, bez dvojice ljudi koji su bili njezin život, njezina snaga i njezin dom. Tuga koju je nosila bila je tiha, ali neizmjerna. Ubrzo je i ona otišla, kao da je njezino srce, nakon svega, jednostavno odlučilo slijediti one koje je najviše voljela.
Jer postoje ljubavi koje ne završavaju odlaskom. One se samo ponovno pronađu – negdje gdje više nema rastanaka.
