By Memorijalni nogometni turnir „Andrija Anković“, posvećen legendarnom sportašu, i ove će se godine održati početkom veljače.
Uz domaćina GOŠK, na turniru će nastupiti HNK Čapljina te regionalni klubovi Neretva Metković i Jadran Luka Ploče. Utakmice su na rasporedu 6. i 7. veljače, a turnir će, uz natjecateljski dio, imati i svečanu notu.
U sklopu događanja, 6. veljače u svadbenom salonu Dalmata održat će se tradicionalna plavo-bijela noć, na kojoj se očekuje dolazak brojnih sportskih djelatnika, uzvanika i prijatelja kluba, u znak sjećanja na Andriju Ankovića.
Andrija Anković prerano preminuli nogometaš Hajduka, rođen je 16. srpnja 1937, godine u Gabeli, osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, a gimnaziju u Metkoviću.
Nogomet je počeo igrati u ranoj mladosti, u tadašnjoj momčadi Sloge u Gabeli (tako se tada zvao GOŠK iz Gabele) a dres Neretve iz Metkovića oblači 1955. godine, nakon obnove rada kluba. Pripada onoj generaciji nogometaša Neretve koji su postali prvaci mostarskog podsaveza u 1957. godine i koji su se u kvalifikacijama izborili za A grupu nogometne zone Bosne i Hercegovine. U ljeto 1958. godine dolazi u splitski Hajduk.
Andrija Anković je bijeli dres s brojem devet na leđima obukao 326 puta. Za Hajduk je postigao 250 golova. Bio je napadač, jugoslavenski nogometni reprezentativac. U državnoj A reprezentaciji, kao nogometaš Hajduka, od 1960. do 1962. godine odigrao je osam utakmica i postigao jedan zgoditak.
Pamti se gol Jašinu
Debitirao je u Casablanci 1. siječnja 1960. godine u prijateljskoj utakmici protiv Maroka (5:0), a od reprezentativnog se dresa oprostio utakmicom protiv Kolumbije na Svjetskom prvenstvu u Čileu, u gradu Arija, 7. lipnja 1962. godine. Rezultat je bio identičan kao i u Ankovićevu debiju (5:0).
Bio je član one čuvene selekcije koja je 1960. godine na Olimpijskim igrama u Rimu donijela Jugoslaviji zlatnu medalju, kao i one koja je 1962. godine na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila četvrto mjesto na svijetu.
Sudionik je i Europskog prvenstva 1960. godine u Francuskoj, gdje je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju. Kao vođa navale. Anković se isticao borbenošću i hrabrošću, što najbolje potvrđuje opće prihvaćena ocjena kako se nije bojao staviti ni glavu gdje su drugi povlačili kopačku.
Andrija neće biti zaboravljen
Po priznanju samog Andrije, najdraži gol u karijeri bio je onaj što ga je dao slavnom Lavu Jašinu, vrataru Dinama iz Moskve, u Splitu 9. lipnja 1959. godine kada je Hajduk u prijateljskom susretu pobijedio s 2:0. Tim je golom osigurao stalnu vizu za bijeli dres. Odnio je loptu robusnom ruskom braniču Kuznjecovu i sjurio se prema golu velikog Lava. lako ga Kuznjecov nemilosrdno udara, Ankoviću snažna želja da postigne gol daje dovoljno energije da se ne obazire, uzaludan je je bio pokušaj tog slavnog vratara, lopta je zasjela u mreži.
Koje li sreće i radosti! Andrija Anković, koji je tek manje od godine u bijelom dresu, dao je gol jednom od najboljih vratara svijeta, Lavu Jašinu. U nogometnoj sezoni 1964./65. otišao je na odsluženje vojnog roka. Po povratku igra još jednu sezonu u Hajduku, kojeg napušta 4. srpnja 1966. godine. Otišao je u Njemačku gdje je igrao u FC Kaiserslauternu od 1966. do 1969. godine. Potom je Andrija Anković trener FC Landstuhla od 1969. do 1970. godine.
Zatim se vraća u Hrvatsku, Najprije je bio trener Omiša od 1970. do 1971. godine. Iz Omiša odlazi u Hajduk gdje je trener pionira, potom i juniora od 1971, do 1978. godine, s tim da je u prvenstvenoj sezoni 1972./73. pomoćni trener Branku Zebecu u seniorskoj momčadi. Odgojio je u Hajduku mnoge generacije izvrsnih nogometaša.
Iznenadna smrt
Posljednje godine svog kratkog života proveo je na dužnosti instruktora Nogometnog saveza dalmatinske regije od kolovoza 1978, pa do svoje smrti. Umro je od srčanog infarkta 28. travnja 1980. godine u 43. godini života u Splitu, gdje je i sahranjen na groblju Lovrinac.
U sjećanje na Andriju Ankovića u njegovoj rodnoj Gabeli svake se godine od 1987, u zimskim mjesecima održava nogometni turnir pod nazivom Memorijal Andrije Ankovića.
Na taj način odaje se priznanje i zahvalnost ovom velikom hrvatskom nogometašu koji je u povijesti našeg nogometa ostavio dubok i neizbrisiv trag.
Andrija Anković bio je istinska legenda hrvatskog nogometa, neustrašivi centarfor, nositelj zlatne olimpijske medalje, a uz to i nogometni trener koji je u svom poslu mogao još mnogo toga dati hrvatskom nogometu. No, i ono što je do svoje 43. godine stigao dati kao nogometaš, trener i instruktor, ostat će trajno zlatnim slovima upisano u povijest našeg sporta.
