By Sistematski pregledi preko firme u kojoj radite već odavno nisu dobra volja poslodavca, već zakonska obveza, a ta ‘dobra volja‘ odnosi se na razdoblje u kojemu zaposlenik mora obaviti sistematski pregled ovisno o vrsti posla, pa to može biti svake, svake druge ili svake treće godine.
Kako piše Dubrovački vjesnik, u Hrvatskoj je obično takvo nešto u velikom broju tvrtki ‘uglavljeno‘ na svaku ili svaku drugu godinu, osobito jer se sistematskim pregledima vrlo često nekome zaista olakša ili čak i spasi život. Obzirom na nevjerojatno duge liste čekanja u hrvatskom javnom zdravstvu te ogromne troškove privatnih pregleda, nešto poput sistematskog pregleda moglo bi olakšati život zaposlenicima, da ne govorimo o prevenciji i ranom otkrivanju bolesti od kojih Hrvati najčešće umiru – maligne i bolesti kardiovaskularnog sustava.
Ako se ne radi o posebno opasnim uvjetima rada neke tvrtke, posebno opasnim poslovima, onda ova zakonska obveza prelazi u nešto mekši termin dodatne usluge, za neke i ‘povlastice‘, kojima firma pokazuje da joj je stalo do zdravlja zaposlenika.
No postoje, nažalost, i one firme koje takvo što ne smatraju ni obvezom, a ni dobrom voljom, pa svojim zaposlenicima već godinama uopće niti ne nude niti ugovaraju sistematske preglede smatrajući očito da zdravlje, i fizičko i psihičko njihovih zaposlenika o kojima ovise i rezultati rada cijele tvrtke, nije toliko bitno.
Ulaganje u zdravstvenu zaštitu radnika donosi puno veće benefite i za radnika i za tvrtku, no baš kao i zaposlenik, i sistematski pregled smatra se samo nepotrebnim troškom kod nekih poslodavaca. Koliko je radnik efikasan zaista ovisi o njegovom dobrom psihofizičkom stanju i ovo se ne odnosi više samo na poslove u posebnim ili posebno teškim uvjetima. Stres današnjeg načina života sve nas je doveo u poziciju ‘posebnih uvjeta‘, pa ipak i za stres u zakonu postoje jasne smjernice. Koliko se koji poslodavac toga drži i obraća li pažnju na to dovoljno govori činjenica s početka priče- dio poslodavaca smatra da je sistematski za zaposlenika jednostavno nepotreban trošak.
Neki poslodavci idu i korak dalje pa osiguravaju, što je također neoporezivo, dopunsko i dodatno osiguranje svojim djelatnicima, no takvi su rijetki i za nas je to poput neke bajke, no ima ih. Neke tvrtke unutar redovnog sistematskog pregleda posebnu pozornost obraćaju na dob zaposlenika, pa takvi imaju sreće i mogu obaviti specijalističke preglede za bolesti koje se tipično pronalaze u određenoj dobi, poput pregleda prostate za muškarce i ginekološkog pregleda za žene. Zaposlenici nekih tvrtki, makar su i dobrostojeće, o takvome nečemu mogu samo sanjati.
A stres je onaj koji potiče nastanak i brojnih drugih bolesti, pa i njega poslodavac mora nastojati kontrolirati, odnosno smanjiti na radnom mjestu organizirajući posao, radne uvjete i okruženje tako da je zaposlenik što manje izložen, koliko atmosferilijama toliko i nasilnom ponašanju, buci, hladnoći, nastoji osigurati dobru komunikaciju, na vrijeme javljati moguće promjene koje bi kod zaposlenika izazvale stres i neizvjesnost te osigurati podršku. Sve to, naravno, piše u članku Zakona, no rijetko se viđa u stvarnom životu.
„Poslodavac je obvezan provoditi prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje”, kaže Zakon o radu.
A kad je riječ o sistematskim pregledima, Zakon propisuje da je “poslodavac obvezan osigurati radniku zdravstvenu zaštitu primjerenu rizicima za sigurnost i zdravlje kojima je izložen na radu, u skladu s posebnim propisima koji uređuju mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom. Radi osiguranja zdravstvenog nadzora primjerenog rizicima za sigurnost i zdravlje na radu kojima je izložen radnik, poslodavac je obvezan radniku, jednom u pet godina, na njegov zahtjev osigurati zdravstveni pregled”, kaže ovaj članak zakona. Uz činjenicu, naravno, da ste potpisali kolektivni ugovor i da se za tu stavku pobrinuo sindikat. U svakom drugom slučaju je dobrovoljan, a ne obavezan.
Poslodavac vam je obavezan izabranom specijalistu medicine rada osigurati i pristup na vaše radno mjesto i obvezan je surađivati s njime obavještavajući ih o činjenicama vezanima za rad, radno mjesto ili okoliš za koje znaju da mogu utjecati na zdravlje zaposlenika. Jer postoji i ‘profesionalna bolest‘, što jest u zakonu dosta širok pojam, no u današnja vremena možete slobodno provjeriti podatke koliko ljudi uzima određene lijekove i koliko ljudi odlazi na određene terapije i bit će vam jasno da je ama baš svaka dijagnoza postavljena s više od 50 posto zbog posla kojim se netko bavi. Današnji sjedilački način života, intenzivna dostupnost i komunikacija, osobito gotovo neprekidno gledanje u ekrane svake vrste zatrpao je i ordinacije psihologa kao i fizioterapeuta, no to je već druga priča koju bi mogla spriječiti jedna jednostavna stvar – obvezan godišnji sistematski pregled.
Da živimo u zemlji u kojoj je poslodavce malo više briga za svoje zaposlenike, ispunjavali bi još jedan članak ovog Zakona, a to je onaj o medicini rada i daljnjim postupcima u korist zdravstvenog stanja radnika.
“Poslodavac je obvezan osigurati radnicima usluge medicine rada kako bi se osigurao zdravstveni nadzor primjeren opasnostima, štetnostima i naporima tijekom rada u svrhu očuvanja zdravlja radnika. Poslodavac ugovara usluge medicine rada sa zdravstvenom ustanovom koja obavlja djelatnost medicine rada, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi, u skladu s propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, piše u č15. Zakona. No nigdje ne piše, a to se nažalost ne samo iščitava između redaka nego i vidi u stvarnosti, kako poslodavci gledaju na vrstu posla kojim se njihovi zaposlenici bave, pa ispada da rijetko koji obavljaju ‘opasne poslove‘.
Različita su i tumačenja ovog Zakona, zbog čega nažalost neki zaposlenici nikad u svom radnom vijeku nisu doživjeli sistematski pregled osim ako si ga nisu platili sami, dok zaposlenici neke firme koji su potpisali kolektivni ugovor, ta su prava već ugovorili s poslodavcem i odabranim sindikatom. I naravno, uvijek postoji ona kvaka u svim ostalim ugovorima o radu, gdje se poslodavac lako može ‘izvući‘ od omogućavanja sistematskih pregleda za svoje zaposlenike, što se nažalost vrlo često i događa.
Ako se sistematski pregledi osiguraju za sve radnike, onda su neoporezivi, a ako se omoguće samo nekima, oporezivi su i tretiraju se kao plaća u naravi. Samo ovaj podatak trebao bi biti dovoljan da se svaki poslodavac konačno odvaži ispuniti zakonsku obvezu i osigurati svim svojim zaposlenicima redovite sistematske preglede, piše Dubrovački vjesnik.
