By 
Dok se u dolini Neretve počinje s berbom mandarina, slika s terena daleko je od idilične. Iako su plodovi ove godine vrhunske kvalitete, raspoloženje među uzgajivačima je sumorno. Razlog: drastičan pad otkupne cijene i potpuna nemoć pred otkupljivačima i sustavom koji ih, kako kažu, godinama ignorira.
Prva klasa mandarina otkupljuje se za 55 centi po kilogramu, dok je prošle godine cijena iznosila 70 centi. Za drugu klasu cijena pada na 25 centi, a praksa pokazuje da se s odmicanjem sezone otkupne cijene dodatno smanjuju. Istovremeno, prošle godine mandarine su se u trgovinama prodavale i po 3 eura po kilogramu.
Uzgajivač Ante Sršen, vlasnik istoimenog OPG-a na Ušću Neretve, ogorčen je i iscrpljen, piše portal Juginfo.hr
“Ovo je kontinuiran napad na nas proizvođače. To traje već deset godina. Nitko ne stoji iza nas. Prepušteni smo stihiji.”
Sršen kaže da se cijena ne ruši slučajno, već namjerno i planski.
“Pad cijene uzrokovan je time što oni znaju da ove godine… kao i prethodnih godina… Oni zadaju ljudima paniku, i tada krenu s tom cijenom. Navodno da bi zadržali tržišnu cijenu. Čim napune skladišta robom, odmah će vam pustiti cijenu — da padne. Sve svoje godišnje frustracije u prodaji liječe na mandarinama. Priča im je da im mandarina nije u fokusu, a ustvari je samo čekaju. Na njoj žele pokriti sve promašaje koje su napravili tijekom godine — bilo uvozom, bilo nekim drugim inat-kampanjama.”
Problem ne završava s cijenom. Sršen tvrdi da proizvođači nemaju nikakav uvid u stvarni proces otkupa, što ostavlja prostor za manipulacije.
“U gajbi ima onoliko koliko oni kažu. Oni vam mogu reći: ‘Ima toliko druge klase, ima toliko prve, druge, treće, četvrte, pete…’, a mi nemamo uvida. Niti možemo imati. Nitko od nas ne može stajati tamo i gledati. Prilikom ulaska robe u skladište automatski vam odbiju 5%. Znači, od 9 tona robe koju sam dovezao — to je 450 kila. Gdje je završilo tih 450 kila? Kako on zna da je to baš 5%? To je lakrdija. Bez granica.”
Posebno ga boli odnos institucija:
“Više zamjeram Ministarstvu poljoprivrede i ministru nego samim otkupljivačima. Jer zna se da oni (otkupljivači) jednostavno nisu partneri. Da pojednostavim do kraja — oni su lopovi. Jasno i glasno. Bez okolišanja. Ministarstvo nas je moglo zaštititi na milijun različitih načina. Oni su rekli da nema subvencija. Pa ako EU ne da subvencije direktno nama, država ih može dati kroz ambalažu, kroz čuvanje robe, kroz transport — nama ili otkupljivačima. Tako bismo imali zaštitnu cijenu. Ta cijena se ne mora izraziti dokumentom. Može se dogovoriti na sastanku s otkupljivačima — koji ne mora biti ni javan — ali da se tada svi drže dogovora, a ne da manipuliraju. To je osnovni problem.”
Sršen dodaje kako je u drugim zemljama stanje puno bolje;
“Mi ne tražimo ništa više od onoga što imaju druge europske zemlje. Španjolska, Turska… Tamo se bere po 30 euro centi, ali zahvaljujući pomoći države. Oni to ne daju kroz direktnu subvenciju proizvođaču, nego kroz ambalažu, čuvanje robe, transport ili što god treba. Zato im funkcionira.”
U trenutačnim uvjetima, Sršen jasno poručuje da proizvodnja nema nikakvog ekonomskog smisla.
“Da je 55 centi cijena kroz cijelu sezonu, pokrilo bi se. Tu nema diskusije. Ali ona će pasti na 35 centi. A mene dnevna berba jednog radnika košta 60 eura, plus gorivo, plus ulaganja, osiguranje, zaštita… Već je 20% ljudi odustalo. I to s pravom. Oni koji sami ne mogu odraditi berbu, prisiljeni su dati mandarine tim ‘moćnicima’ koji to otkupljuju pa mešetare dalje. Čovjeku se više ne isplati ni čuvati nasad. Moj rođak, koji se razbolio, imao je hektar. Ja sam, iz samilosti, uzeo taj hektar — da mu pomognem. I sad ne znam što da mu dam. Nemaš što dati.”
Iako je urod izniman, tržišna realnost ga čini gotovo beskorisnim:
“Urod i kvaliteta su ekstra klasa. Ja vodim računa o svakom detalju. Tretiram od prvog do zadnjeg momenta, imam sustav navodnjavanja, sve tretmane radim u skladu s propisima. Nema ničega kancerogenog. Gnojio sam i organskim đubrivom. Ali vam to ovdje ništa ne znači. U nas je sve čisto mešetarenje.”
Štoviše, i biološke prijetnje se vraćaju:
“Sada za prvi period od 15. rujna do 1. listopada neće biti nekih značajnijih oštećenja sredozemne voćne muhe, ali onda se očekuje da će muha napraviti štetu. Nije se u kontinuitetu tretiralo kako treba prethodne 2-3 godine. Čim mandarina malo požuti, muha će nju definitivno napadati i bit će problema.”
Na pitanje može li zajedništvo poljoprivrednika nešto promijeniti, Sršen odgovara kratko:
“Pokušao sam. Ali nema šanse. Ljudi su skeptični. Imam osjećaj da se sve ovo namjerno minira kako bi se veliki igrači dokopali zemlje i tržišta.”
Na kraju, njegova odluka je konačna:
“Ja ove godine sigurno napuštam proizvodnju. Od 31. 12. više nisam u ovome. Garant. Sigurno. Nisam život našao da bi me drugi gazili. Da vidite moje nasade, kako se to radi — to bi bilo za novine. Ali ovdje to nikoga ne zanima” – prenosi Juginfo.hr
