Ovaj značajan sportsko-memorijalni događaj ove godine okuplja 18 biciklista iz Hrvatske i BiH s ciljem očuvanja sjećanja, zajedništva i promicanja vrijednosti Domovinskog rata.

Start maratona je na rtu Oštro na Prevlaci, najjužnijoj točki Hrvatske. Tijekom šest etapa, odnosno šest dana vožnje od 26. travnja do 1. svibnja 2026. godine biciklisti će prijeći ukupno oko 1000 kilometara preko teritorija Republike Hrvatske, a 2. svibnja će sudjelovati na mimohodu u Borovu Selu.

Maraton se vozi prema sljedećem rasporedu:

• 26.04.2026. – etapa Prevlaka – Metković (150 km)
• 27.04.2026. – etapa Metković – Knin (210 km)
• 28.04.2026. – etapa Knin – Slunj (166 km)
• 29.04.2026. – etapa Slunj – Novska (178 km)
• 30.04.2026. – etapa Novska – Đakovo (140 km)
• 01.05.2026. – etapa Đakovo – Vukovar – Ilok (120 km)
• 02.05.2026. – sudjelovanje na mimohodu u Borovu Selu

Posebno mjesto u programu ima upravo završni dan, kada će biciklisti sudjelovati na mimohodu u Borovu Selu, gdje će zajedno s ostalim sudionicima odati počast poginulim redarstvenicima. Time maraton dobiva snažnu simboličku i memorijalnu dimenziju.

Ruta maratona prolazi kroz brojne hrvatske gradove i mjesta, gdje se očekuje podrška građana, čime se dodatno naglašava zajedništvo i povezanost svih dijelova Hrvatske.

Organizatori ističu kako ovaj maraton, uz sportski izazov, nosi i duboku emotivnu poruku, podsjećajući na žrtvu hrvatskih redarstvenika i važnost očuvanja povijesnog sjećanja.

Završetak biciklističkog dijela maratona je u Iloku, najistočnijem gradu Hrvatske gdje će biciklisti uz tradicionalnu kavu na Dunavu simbolično spojiti krajnji jug i istok Hrvatske.

Objava Memorijalni biciklistički maraton “Navik on živi ki zgine pošteno” Prevlaka-Vukovar-Ilok pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Nakon proboja.

”Spustili smo se u restoran na večeru, pravu ljudsku večeru, kakav bal i preporod za želudac, ponovo čovjek, ponovo rođen, živ. Noć, spavanje. Nakon dugo, dugo vremena, legao sam u miru Božjem, ne razmišljajući o mogućem napadu granatama ili pješaštvom. Naravno, iako sam bio umoran, još dugo nisam mogao zaspati. Misli su mi se vraćale na ranjene koji nisu mogli poći s nama, što li je s njima? Ujutro smo došli do autobusa (ne znam kako) i krenuli put Zagreba, nas oko 20. U Zagrebu smo parkirali na samom Trgu bana Jelačića, pored Manduševca. Bilo je to u predvečerje. Bili smo uz autobus, naoružani, a tu i tamo bi nas netko od prolaznika pitao odakle smo. Došao je predsjednik HSP-a, Dobroslav Paraga s pratnjom i pozdravio sve nazočne. Upozorio nas je da su svuda oko nas policajci i specijalci, ne bez razloga. Pozvao nas je (Hosovce) da s njim idemo u Starčevićev Dom, bazu HSP-a i HOS-a. Kasnije se raspredala priča da smo krenuli prema Hrvatskom saboru, da bi bilo svašta. Naime, postojala je tzv. “optužnica” branitelja grada Vukovara onima koji nam nisu pomogli, a mogli su. U njoj se zaprijetilo da će netko ostati živ i da će se osvetiti. Neki su se prepoznali u toj optužnici.

U bazi je s Paragom uglavno razgovarao Kvesić, a mi smo obnovili kontakt s Kutinom, pri čemu smo upozoreni da ne idemo prema kućama, jer nas čekaju policajci i specijalci da bi nas uhitili? Pao mi je mrak na oči. Nakon svega što smo prošli, svih borbi koje smo vodili s četnicima, sada kad smo izašli trebali bi se boriti i s našima, pa tko je tu lud? Kvesić i veza iz Kutine dogovorili su da čekamo u Zagrebu pratnju, koja će doći naoružana i u civilu, kako bi nas otpratila doma. Čekajući Hosovce iz Kutine, došla je i žena od Doka (Tomislav Lesić), pitajući nas za muža. U tom trenutku u bazi nas je bilo troje, Kvesić, Gelo i ja. Rekli smo joj da je Dok bio ranjen i ostao u bolnici, ponavljajući kako je tamo “najsigurnije” (u kakvoj smo zabludi bili).

Na žalost, Dok je prva identificirana žrtva iz masovne grobnice na Ovčari. Nismo dalje pričali, nije se imalo više što reći. Hosovci iz Kutine su stigli i nakon kraćeg radosnog susreta, krenuli smo razmješteni u nekoliko auta s naoružanom pratnjom. Malo mi je sada to smiješno, jer baš nam i nije trebala naoružana pratnja, znali bi se i sami obraniti i boriti, to sigurno. Ali, svaka čast tim ljudima koji su došli po nas, oni su riskirali putujući u nepoznato, a mi smo bili spremni na sve, samo da konačno dođemo kući, na zasluženi odmor i mir. Oni nisu trebali biti s nama, ali ipak jesu i zato im hvala. To je HOS, nema puno priče i razmišljanja, samo djelovanje, odmah, bez filozofiranja. U autu sam čitavo vrijeme u rukama držao otkočenu automatsku pušku, spreman za djelovanje, pa ako treba i po našima, samo da preživim i dođem kući. Kako i preko “koga” bilo je manje važno. Bio sam sit borbi, smrti, želio sam malo mira, toplinu doma. Prolazili smo pored policijskih punktova, ali nas nije nitko zaustavljao. Bože, hvala ti. U jednom lokalu u Popovači imali smo dogovoren susret (onda to nisam znao) s načelnikom policije u Kutini.

Kvesićev prijatelj i, kako nam kaže, pouzdan čovjek. Razgovarao je s njim, a ja sam svejedno držao automatsku pušku i bio spreman na sve. Naravno, nije ni načelnik bio sam. Valjda je uvjeravao Kvesića da neće biti problema što se tiče policije, nešto u tom stilu, jer zaista, nismo imali problema. Došli smo u Kutinu negdje oko 2 sata ujutro. Poljubio sam zemlju, a i suza je bilo. Moja Kutina, šta sam sve prošao da bi doma došao, moja Kutina. U Vukovaru su me mnogi zvali Kutina, iako nisam samo ja bio iz Kutine. I na motoroli, dok sam je pred proboj imao, šifra je bila Kutina. Sad sam ponosan, jer su me poistovjećivali s mojim gradom, najljepšim na svijetu, s mojom Kutinom. Prijatelj iz “pratnje” vozio me doma, no prvo sam navratio do svoje Ksenije.

Nisam mogao izdržati, morao sam je vidjeti, iako je bilo toliko sati. Sjećam se otvaranja vrata i izraza lica njezine mlađe sestre, koja je skoro pala u nesvijest, valjda sam izgledao kao duh. Nisam se dugo zadržavao, žurio sam doma vidjeti svoje. Svi su bili na broju, to mi je bilo važno, a kad sam se uvjerio da su svi “okej”, neka bude šta bude.”

Foto: snimljeno nakon proboja u Vinkovcima, nakon prespavane noći i presvlačenja krvavih i uništenih uniformi. S lijeva: ja, Velimir Kvesić i Petar Gelo, autor fotke: Viktorin Jurić.

Iz knjige “58” HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca

Objava NAKON PROBOJA Potresno svjedočanstvo branitelja o prvim trenucima slobode i povratku kući pojavila se prvi puta na Klik Medija.

U nastavku donosimo tekst don Ante Žderića, rogotinskog svećenika sa splitskom adresom.

DAN SJEĆANJA – PAMTIMO 1991.

Dan(i) su sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje u Domovinskom ratu 1991. Žrtve i naša sloboda obvezuju nas njegovati kulturu sjećanja. Ta kultura mora uključivati i mrtve i žive.

U odnosu na mrtve ona se očituje u pijetetu prema njihovim grobovima i mjestima stradanja, spomenicima i studioznom promicanju istine o njihovoj žrtvi. Tu također uključujemo napore za otkrivanje posljednjih počivališta svih nestalih. To je posebno bolna tema za njihove bližnje.

U odnosu na žive ta se kultura očituje u stvaranju društvenih uvjeta koji građanima Vukovara i Škabrnje omogućuju dostojanstven i ekonomski siguran život, temeljen na kvalitetnom obrazovanju, transparentnosti trošenja poreznog novca, jednakim prilikama za zapošljavanje i samom radu. Najdostojnija zahvala čovjeku je omogućiti mu da radi i stvara. To osigurava (samo)poštovanje i osjećaj vrijednosti i odgovornosti. Sućut mrtvima iz prošlosti ne smije (p)ostati zapreka (su)životu živima u sadašnjosti. Sućutnost prema palima je cinična ukoliko ne uključuje pravednost i vladavinu prava među živima.

Kultura sjećanja je puno širi pojam od polaganja cvijeća na grobove, jednom u godini. Ona obuhvaća odnos prema čitavom životu jedne sredine (Vukovar, Škabrnja) u odnosu na njihove prošlosti i sadašnjost. Vukovar i Škabrnja nisu (samo) grobnice i kolone. Oni su ljudi koji su tamo. I to živi ljudi. Njih mrtvih živi su spomen. Briga o dostojanstvenom životu i radu živih najveći je spomenik ratnim žrtvama.

Žrtvu koju se koristi za perfidne političke obračune i probitke ponovno se ubija. Tako ona i bez metka i noža nekom postaje objekt. Ostaje nada da će Dan sjećanja o kojem razmišljamo nekad biti oslobođen takvog pristupa. Jednako tako, bol preživjelih za stradalima treba poštivati i zaštititi od medijskog iživljavanja. Bol traži diskreciju i privatno okružje.

Dan sjećanja je (p)ostao dio kolektivne memorije. Iz tragedija Vukovara i Škabrnje pozvani smo učiti i druge poučavati. Tko ne zna vlastitu povijest, bit će prisiljen ponoviti je. Povijest je učiteljica života, ali ona ne smije biti sredstvo za pripremu revanša, nabijanja kolektivne krivnje i transgeneracijske odgovornosti. Upravo je tako izvitopereno shvaćanje i dovelo do rata i stradanja u njemu. Krivci i krvnici u svakom ratu imaju ime i prezime.

Vukovar i Škabrnja su trajni su zadatak u procesu naše osobne izgradnje, kao i izgradnje našeg društva. Oni potiču i opominju. Nije važno je li Hrvat ili Srbin onaj tko zaista voli svoju domovinu Hrvatsku. Neka bude što hoće. Ovdje nema mjesta nametanju niti likovanju nad poraženima. To bi bio naš poraz.

Pijetet zaslužuje svaki grob. Ovdje se spominjemo i grobova onih koji su jurišali na Vukovar i Škabrnju. Ne osporavajući krivicu onih koji su krivi, svima molimo vječni pokoj i oproštenje grijeha. I za takvima su naricale žene i majke. Društvo i politika velikosrpske ideje koji su potaknuli te ljude da ubijaju i protjeruju druge i drugačije još, na žalost, nisu prošli nužno potrebnu katarzu. No, moliti za njih i poštivati grobove, to je naša ljudska i kršćanska dužnost. Tu smo na tragu Isusa Krista. Oproštenje znači osobno iscjeljenje, ali ne i prešućivanje istine.

Svim žrtvama Vukovara i Škabrnje vječni pokoj i hvala im za domovinu!

Objava Vukovar i Škabrnja nisu samo grobnice – briga o dostojanstvenom životu živih najveći je spomenik žrtvama pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Svijeće su za ovu prigodu bile osigurane, a organizatori su se zahvalili svima koji su se odazvali i pridružili zajedničkom činu sjećanja.

Na kraju okupljanja pročitvena je molitva posvećena žrtvama Domovinskog rata, u kojoj se među ostalim ističe:

„Gospodine, u tišini večeri donosimo Ti Vukovar i Škabrnju. Položi u svoj mir sve poginule, nestale i ranjene… Neka svjetlo ovih svijeća bude znak naše zahvalnosti i ljubavi… Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna neka im svijetli. Amen.“

Dostojanstvena i tiha večer u Desnama još je jednom pokazala koliko je važna briga o sjećanju na žrtve Domovinskog rata i prenošenje te poruke na mlađe naraštaje.

Objava Udruga mladih Desne odala počast žrtvama Vukovara i Škabrnje pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Ove godine prikupljeno je čak devet tona mandarina, koje članovi Udruge branitelja Grada Ploča daruju osnovnim školama na istoku Hrvatske. U Vukovaru su mandarine uručene učenicima dviju škola – OŠ Blage Zadre i OŠ Dragutina Tadijanovića – u sklopu akcije “Branitelji Ploča – djeci Vukovara”. Nakon što su mandarine podijelili u Vukovaru i Županji, posjetili su i Šarengrad, a sljedeća destinacija je Tovarnik.

Velika gesta pločanskih branitelja još jednom je pokazala koliko im je važno pomoći djeci grada heroja i njegovati vrijednosti na kojima je obranjena sačuvana Hrvatska 🇭🇷

Objava Velika humanitarna akcija pločanskih branitelja: Mandarine za djecu od Vukovara do Tovarnika pojavila se prvi puta na Klik Medija.

• Krvavac – riva u 18:00 sati (UVDR 1991 Krvavac)
• Kula Norinska – park kod škole u 18:00 sati (Osnovna škola Kula Norinska)
• Desne – kod crkve u 18:30 sati (Udruga mladih Desne)
• Podrujnica – kod društvenog doma u 17:00 sati

Općina Kula Norinska ovim okupljanjima želi potaknuti mlađe naraštaje na očuvanje vrijednosti Domovinskog rata i njegovanje dostojanstvenog sjećanja na hrvatske žrtve, kao i podržati djelovanje udruga u zajednici.

Pozvani su svi mještani da se pridruže i zajednički odaju počast. Svijeće su nabavljene od Udruge osoba s invaliditetom „Prijatelj“ Metković.

Objava Paljenje svijeća u Kuli Norinskoj povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Kako navode u svom pozivu:

„Neka svjetlo naših svijeća bude znak sjećanja, poštovanja i zahvalnosti.“

Objava Mladi Stabline i Čeveljuše večeras pale svijeće za Vukovar i Škabrnju pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Predstava je kazališni prostor pretvorila u ratno sklonište, a glumac je kroz neposredan odnos s publikom prenio potresne priče o ljubavi, djetinjstvu, ratu i ljudskosti.
Snažna poruka, tišina u publici i dugotrajan pljesak obilježili su večer koju će mnogi dugo pamtiti.

Foto: Martin Burić

Objava Snažna monodrama „Priče iz Vukovara“ dirnula pločansku publiku pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Paljenje svijeća održat će se kod crkve 17. studenoga u 18:30 sati, a svijeće su osigurane. Udruga poziva sve mještane da im se pridruže i zajedno odaju počast stradalima.

Objava Udruga mladih Desne organizira paljenje svijeća uoči Dana sjećanja na Vukovar pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Ova snažna monodrama oblikuje kazališni prostor u ratno sklonište, u kojem glumac ostvaruje potpun i nesebičan odnos s publikom. Tijekom predstave glumac postaje ratni izvjestitelj, a publika njegovi sugrađani kojima prenosi priče o ljubavi, životu, neprijateljima, ratu i djetinjstvu.

Predstava je autorski projekt Pere Eranovića, nastala prema djelu Siniše Glavaševića.

Ulaz je slobodan.

Objava Monodrama „Priče iz Vukovara“ u Domu kulture Ploče pojavila se prvi puta na Klik Medija.