Kako pišu na stranicama Veterani i prijatelji 4. Gardijske brigade, Lari Glaviškić je krvnički pretučen u Otočcu pa je završio u Rijeci na operaciji i tamo je i dalje u bolnici.

Lari je bio pripadnik 4. gardijske brigade, invalid je Domovinskog rata, ali i civilni je invalid, gotovo potpuno nesposoban za rad. Lari danas živi u Plaškom u poluruševini od kuće, bez normalnog krova, sa samo jednom sobicom koja je koliko toliko osposobljena za život. O njemu kad može brine i pomaže mu hrvatska braniteljica Ljiljana Majstorović koja također živi u Plaškom.

Dakle Lariju je potrebna pomoć, za početak barem toliko da mu se kupe drva za ogrjev da može preživjeti ovu zimu. Gospođa Ljiljana dala je broj svog računa u PBZ, jer Larijev je pod blokadom, pa molimo sve vas da uplatom u skladu sa svojim mogućnostima pomognete ovome čovjeku i branitelju, ako ništa drugo onda da mu se za početak barem kupe drva dok je on u bolnici.

Broj računa: HR2923400093203552359
Ime vlasnika računa: Ljiljana Majstorović
Banka: Privredna banka Zagreb
SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X
Svrha uplate: Pomoć za Larija

Hvala svima i molim da podijelite ovu objavu.

Objava Lari Glaviškić treba našu pomoć, veteran 4.Gardijske živi u trošnoj sobici bez grijanja pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Akcija ZIMA 94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare u ekstremnim zimskim uvjetima, po visoku snijegu, snježnoj oluji i uz ekstremno niske temperature i do -20 celzijevih stupnjeva.

Stoga je operacija Zima ’94 u povijest Domovinskoga rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija. Tom prilikom oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara.

Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava.

U operaciji Zima94 23.prosinca poginuo je Stjepan Dropulić, pripadnik 4.gardijske brigade.

Objava Veterani 4. gardijske brigade na vrhu Dinare! Obilježavaju 30. obljetnicu operacije ZIMA ’94 pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Zapalili su svijeće na njihovim grobovima u Dubrovniku, Metkoviću, Pločama, Bagalovićima, Slivnu, Peračkom Blatu, Bijelom Viru, Vitini, Mliništu, Vidu, Borovcima, Boljunima, Doljanima, Gabeli, Grabu, Vašarovićima, Trebižatu, Stubici i Prćavcima.

Počivali u miru Božjem.

Objava Veterani 4. gardijske brigade DNŽ prisjetili se poginulih i preminulih suboraca pojavila se prvi puta na Klik Medija.

U Dubrovniku, Metkoviću, Pločama, Bagalovićima, Slivnu, Peračkom Blatu, Bijelom Viru, Vitini, Mliništu, Vidu, Borovcima, Doljanima, Gabeli, Grabu, Vašarovićima, Trebižatu, Studencima, Stubici i Prćavcima na njihovim grobovima zapalili su svijeće.

Objava Veterani IV. gardijske brigade DNŽ posjetili posljednja počivališta poginulih i preminulih suboraca pojavila se prvi puta na Klik Medija.

U lađi veslaju veterani ali i lađarski pomladak. Ipak, dva lađara su jako zanimljiva. Godinama su bili ljuti rivali u borbi za veliki štit kneza Domagoja sa svojim ekipama a danas Branko Markota i Nedjeljko Jerković žuti veslaju zajedno s veteranima 4. gardijske brigade. Branko je veslačku karijeru započeo sa Domagojevim gusarima iz Vida a Nedjeljko sa lađarima iz Rogotina koji su nekada bili “vladari” na Neretvi.

To su inače dva najzagriženija lađara koji jedini u Neretvi imaju bogatu arhivu maratona lađa i pripremaju dvije knjige-monografije o maratonu lađa. Biće to nesumnjivo zanimljivo štivo za Neretvane i one koji vole Neretvu, lađe i maraton. Svi u veteranskoj lađi dišu kao jedan nestrpljivo iščekujući 12. kolovoza i start Maratona lađa ispod mosta u Metkoviću.

Dvanaest vesala je spremno zabrazdati Neretvom. Nedjeljko i Branko ravnopravno veslaju, pomažu ostalim lađarima svojim iskustvom i savjetima. Veterani su tri puta tjedno na Neretvi, ponedjeljak, srijeda i petak. Trening se ne preskače unatoč vrućinama i poslovnim i obiteljskim obvezama. Nakon odveslanih kilometara slijedi zajedničko druženje, večera, ispeče se janjac, popije se pojede i to je smisao svega.

Maraton lađa je naša tradicija – kaže nam Nedjeljko Jerković Žuti koje će uskoro u zasluženu “lađarsku mirovinu. Ovo mu je 21 maraton lađa. Sedamnaest godina je vesla za Rogotin i četvrtu godinu vesla za gardijsku brigadu. Nakon ovog maratona o klin će objesiti veslo jer veslanje je za njega jako naporno. No, to ne znači da neće i dalje biti dio ove lađarske ekipe.

– Pomagat ću savjetima, treninzima, eventualno biti na pariću ali aktivno ne mislim više veslati. Pišem monografiju maratona lađa od 1998-2022 kao povijesno izdanjem kaže nam Nedjeljko, koji je zadovoljan ovogodišnjim pripremama za maraton lađa.

Koliko je treninga potrebno da bi jedna ekipa pobijedila na maratonu pitamo ovog iskusnog lađara.

Siguran sam da bi ekipa koja želi prvo mjesto trebala trenirati čitavu godinu, skoro bez prestanka, možda mala pauza u devetom mjesecu. Već u desetom mjesecu kreću pripreme trčanje i teretana. Na proljeće treninzi u lađu na Neretvi, zasigurno četiri mjeseca treninga. Minimalno pedeset do šezdeset treninga u lađi i to je garant za medalju-govori Jerković.

Koje su ekipe favoriti za ovaj maraton lađa ?

– Teško je reći ali moje mišljenje je da će to biti Crni put s obzirom na intenzitet veslanja koji su pokazali. To je jedna respektabilna ekipa-iskren je Jerković, koji još naglašava da veteranima rezultati nisu bitni premda postoji rivalitet prema drugim ekipama. Cilj je “ne molati”.

Slično razmišlja i Branko. Iza njega je 25 odveslanih maratona pa mu je ovaj jubilarni. Samo nije bio na prvom maratonu 1998 godine i od tada je na iz godine u godinu na svakom sudjelovao kao veslač.

Sedamanest godina je veslao za Domagojeve gusare Vid a osam godina vesla za veterane 4. gardijske brigade.

Ne misli još ići u lađarsku mirovinu.

– Dok god me zdravlje služi ja ću veslati. Neću vješati veslo o klin, govori nam Branko koji je zaposlenik MORH-a u Pločama. Uspije povezati posao i treninge u lađi na Neretvi. Trenutačno je na godišnjem odmoru pa ime više vremena za treninge. Sve se može stići samo treba imati volje-kazati će.

Da bi se postigao respektabilan uspjeh na maratonu potrebno je dosta truda i treninga. Za osvojiti petnaesto mjesto potrebno je ok dva mjeseca treninga i dobra ekipa. Sve ovisi o tome. Bez dobre i uigrane ekipe nema ništa-kaže Branko, koji je zadovoljan sa svojom ekipom.

– Mi idemo na sredinu tablice. Sa takvim plasmanom smo zadovoljni. Nama su bitni druženje i promocija 4. gardijske brigade. Treninzi i večere. To je naš đir – zaključio je Markota, koji također priprema monografiju o maratonu lađa gdje će objediniti svoju bogatu arhivu fotografija i tekstova od početaka maratona do danas.

Dubrovački vjesnik

Objava VETERANI NA NERETVI Oni veslaju prema sredini tablice, druže se i promoviraju 4. gardijsku brigadu pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Skupina od 13 sudionika zapalila je svijeće kod spomen obilježja poginulim pripadnicima 4. gardijske brigade, pok. Goranu Kliškiću i Ivici Vuci.

Nakon kratke molitve, krenulo se prema Dubrovniku gdje bi trebali stići ujutro oko 10 ili 11 sati na Srđ. U Slanom će ih dočekati pripadnici Udruge veterana samostalne policijsko-dragovoljačke satnije Slano.

– Prisjetimo se oslobodilačkih operacija 1992. godine – poručuju veterani:

18. svibnja 1992. do 30. lipnja 1992. – napadna akcija kojom je oslobođeno cijelo Dubrovačko primorje.

1. do 13. srpnja 1992. – operacija Tigar. Glavni cilj bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, potisnuti okupatora na južni rub Popova polja te uspostaviti položaje za oslobađanje Konavala. Posebno se ističu borbe za Golubov kamen što je ostvareno uz veliku žrtvu hrvatskih branitelja.

20. do 24.listopada 1992.godine – oslobođenje Konavala. Cilj je bio zauzeti Konavoska brda i izbiti na granice prema BiH i tadašnjoj SRJ što je na kraju i učinjeno. Oslobođeno je 1210 četvornih kilometara kopna i 1080 četvornih kilometara hrvatskog pojasa teritorijalnog mora čime je oslobođen cijeli jug Domovine – podsjećaju iz Udruga veterana 4. gardijske brigade DNŽ.

Objava Članovi Udruge veterana 4. gardijske brigade DNŽ noćas krenuli u hodnju od Bistrine do Srđa pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Današnja svečanost obilježavanja 30.obljetnice akcije Maslenica je počela u Kašiću kod spomenika poginulim pripadnicima 3.gbr-Kune polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća za poginule branitelje.

Vijence i svijeće položila su brojna izaslanstva gradova, županija, vojske i policije te braniteljskih udruga. O teškim borbama prije 30 godina svjedoče i danas brojne ruševine. Poslije toga je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod Zelenog hrasta u Islamu Latinskom kod spomenika poginulim pripadnicima 4.gardijske brigade u akciji Maslenica.

Veterani 4.gbr DNŽ iz Metkovića posjetili su potom Paljuv gdje su položili cvijeće i zapalili svijeće kod spomenika poginulim suborcima pok. Mariju Glavoti i pok. Mariju Nikoliću-Kišu iz Krvavca. Sveta misa za poginule branitelje služena je u crkvi Zaštitnice kršćana u Paljuvu. Na putu za Novigrad veterani četvrte zastali su kod spomenika poginulim pripadnicima 2.gbr-Gromovima na ulazu u gradić gdje su zapalili svijeću. Zajedničko druženje veterana nastavljeno je u Novigradu.

Jedna od najuspješnijih vojnih akcija Hrvatske vojske Operacija Maslenica započela je u ranim jurarnjim satima 22. siječnja 1993. godine. Cilj akcije bio je povezati sjever s jugom Hrvatske pravcem Zadar – Maslenica – Karlobag i odbaciti srpske snage iz Rovanjske, Novskog ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje – Zadar. Akcija je bila ključna za obranu i daljnja vojna djelovanja Hrvatske vojske.

Objava Veterani 4. gardijske brigade DNŽ sudjelovali na obilježavanju 30. obljetnice VRO Maslenica pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Taj dan svoje živote na Oltar Domovine prinijeli su Nevenko Petric, Mate Vuletić, Grgo Zec, Marko Basić, Marko Tošić i Stjepan Dropulić.

Objava Udruga veterana 4. gardijske brigade prisjetila se stradalih branitelja pojavila se prvi puta na Klik Medija.