Kako navode u svom zahtjevu, trenutno predloženi model isplate od 2026. do 2029. godine za mnoge predstavlja ozbiljan problem, osobito s obzirom na činjenicu da su na obeštećenje čekali više od dva desetljeća. Ističu kako je neprihvatljivo da se isplata dodatno odgađa, bez kamata, te smatraju da se time narušavaju njihova prava.

U peticiji se naglašava kako su brojni radnici već preminuli, a preostali se suočavaju s narušenim zdravljem i starijom životnom dobi, zbog čega svako daljnje odgađanje isplate smatraju neprihvatljivim i socijalno neosjetljivim.

Zahtjev je upućen Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, uz poziv na hitnu izmjenu zakonskog prijedloga. U suprotnom, najavljuju i mogućnost pokretanja postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.

Građani koji žele podržati ovaj zahtjev mogu to učiniti potpisivanjem peticije na sljedećoj poveznici:

👉  https://www.peticijeonline.com/zahtjev_za_jednokratnu_isplatu_obeteenja_radnicima_plobesta_stop_isplati_na_rate?utm_source=web_share

Potpisivanjem peticije daje se podrška radnicima koji, nakon dugogodišnjeg čekanja, traže pravedno i brzo rješenje svog slučaja.

Objava Radnici Plobesta traže jednokratnu isplatu: pokrenuta peticija za hitnu izmjenu zakona pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Ovim izmjenama zakona koji se upućuju u javno savjetovanje, omogućuje se da pravo na obeštećenje ostvare i radnici koji su stvarno bili izloženi azbestu, a do sada nisu bili obuhvaćeni zakonskim rješenjem.

“Riječ je o pojedinačnoj naknadi od 29.100 eura, a u ovom trenutku možemo predvidjeti da je riječ o još približno u Salonitu i Plobestu oko 400 radnika. Znači, ukupni učinak je oko 10 ili 11 milijuna eura, no to je prijedlog”, rekla je na konferenciji za novinare Vučković.

Isplatu i osiguranje sredstava preuzima Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Ministrica je poručila da ti zakoni predstavljaju dodatni angažman HDZ-ovih vlada u vezi s položajem radnika koji su bili izloženi azbestu te da je to poruka da Vlada neće zaboraviti ljude koji su zbog svog rada bili izloženi ozbiljnim zdravstvenim rizicima. Istaknula je da ta dva zakona predstavljaju društvenu i političku volju da dodatno država isto učini nešto za te radnike s obzirom na njihovo narušeno zdravlje, narušenu kvalitetu života i na povećanu izloženost siromaštvu.

Naglasila je da oba zakona imaju za obitelji pravo nasljeđivanja te pravni temelj u petogodišnjoj izloženosti azbestu.

Što se tiče Plobesta rekla je da je još uvijek pravni temelj petogodišnja izloženost azbestu no ona se ne sagledava od datuma 8. listopada 1991. nego je mogla nastati i prije toga uz uvjet da je radnik zatečen u radnom odnosu 8. listopada 1991.

Objava Vlada najavila obeštećenje radnika Plobesta: 29.100 eura po osobi pojavila se prvi puta na Klik Medija.

U Pločama je nekoć radila tvornica “Azbest”, kasnije preimenovana u “Plobest”, industrijski gigant doline Neretve koji je zapošljavao i do 1200 radnika, od čega gotovo polovicu žena. Sirovina je stizala iz Kanade, Južne Afrike, Rusije, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, a u pogonima su se proizvodili azbestno predivo, platno, zaštitna odjeća i obuća, pletenice za kemijsku i naftnu industriju, obloge kočnica i spojki za cestovna, poljoprivredna i željeznička vozila te brojne druge komponente. Proizvodi iz Ploča nalazili su put do tržišta diljem Europe.

Pretvorba je, kažu, provedena po pravilima. No privatizacija je, tvrde, donijela katastrofalne posljedice. Unatoč svemu, proizvodnja je trajala i 1997., 1998. i 1999. godine, kada je u tvornici radilo oko 300 radnika. A onda je u prosincu 1999. uslijedio stečaj. Oko 300 radnika ostalo je bez 25 plaća. Država je iz prodanih proizvoda naplatila svoja potraživanja, no radnicima – ništa. Mnogi su, kako kažu, završili “sa suzama na cesti”.

Prosvjede nisu organizirali. Vrijeme je bilo osjetljivo – neposredno nakon Domovinskog rata. Među radnicima koji nisu primili svojih 25 plaća bilo je i onih koji su sudjelovali u obrani Hrvatske. Tvornica je, podsjećaju, pomagala ratne napore svojim proizvodima, a dvaput je izdvojeno i po 100.000 tadašnjih njemačkih maraka. “Plobest” je godinama bio jedan od stupova razvoja Ploča i šire regije.

Danas, 26 godina kasnije, 300 radnika još uvijek čeka isplatu 25 zarađenih plaća.

Formiran je Odbor za neisplaćene plaće koji je 2024. i 2025. godine, uz pomoć Novog sindikata, pokrenuo novu inicijativu. Pet puta su bili u Hrvatskom saboru, gdje su ih primali predsjednici različitih saborskih odbora sa suradnicima. Održan je i sastanak s ministrom financija Markom Primorcem i njegovim timom, na kojem je, prema riječima radnika, istaknuto da se problem može i mora riješiti te su spomenuti i određeni modeli rješenja. Razgovarali su i s ministrom pravosuđa Damirom Habijanom. Podršku su im, tvrde, dali i brojni saborski zastupnici.

Početkom 2025. godine obratili su se i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću. Nakon što na e-mailove nije bilo odgovora, poslali su pismo preporučenom poštom s povratnicom – na savjet iz Ureda predsjednika Vlade. Povratnica je stigla, ali odgovor – nije. Telefonski kontakti, kažu, završavali su istom porukom: “Sačekajte”. Kraj je veljače 2026., a odgovora još nema.

– Čiji smo mi ljudi, koji smo iz mjeseca u mjesec bez 25 isplaćenih plaća odgajali generacije? – pitaju se bivši radnici. – Ne tražimo ništa više od onoga što smo zaradili. Želimo da se napokon riješi naših 25 neisplaćenih plaća – ističu u ime odbora za neisplaćene plaće Ivan Družijanić, Milenko Herceg, Srećko Šimunović i Mladen Popovac, naglašavajući da jedino Vlada RH može donijeti konačno rješenje, piše Slobodna Dalmacija.

Objava „Ne tražimo milostinju, nego svoje“: 300 radnika Plobesta i dalje bez 25 zarađenih plaća pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Predsjednik Novog sindikata Mario Iveković izjavio je kako je sastanak protekao pozitivno te da je dogovoren novi susret u rujnu, kada bi se trebale iznijeti konkretne mogućnosti isplate dugovanja. Podsjetio je pritom da su slični sastanci održavani i ranije, s ministrima Brankom Bačićem i Markom Primorcem, no bez konkretnih pomaka, jer se odgovornost prebacivala s jednog ministarstva na drugo.

“Zato smo sada inzistirali na jasnoj dinamici”, poručio je Iveković, dodavši kako sindikat traži donošenje posebnog zakona koji bi obuhvatio slučajeve poput Revije i Plobesta, proizašle iz procesa privatizacije, pretvorbe i stečajeva. Ipak, dodaje, ako Ministarstvo ima učinkovitiji put za rješenje, sindikat će to podržati.

Viši pravni savjetnik Novog sindikata Vedran Uranija istaknuo je da se postojeći zakoni ne mogu primijeniti u ovim slučajevima, jer bi u suprotnom radnici već tužili državu. Ministarstvu su, kaže, uputili apel u ime 700 pogođenih radnika i radnica, tražeći da se na razini Vlade donese lex specialis kojim bi se regulirala potraživanja u iznosu od približno 1,29 milijuna eura.

Uranija kao moguća rješenja vidi i primjenu europskih direktiva o socijalnoj odgovornosti i održivom poslovanju, kao i donošenje posebne uredbe o isplati potraživanja. No, ključnom smatra političku volju: “Jedino realno rješenje je da o tome odluči premijer Plenković. Mi od ovog nećemo odustati.”

Među okupljenima je bila i radnica šibenske Revije Jadranka Bačinić Košinić, koja već 25 godina čeka svojih devet neisplaćenih plaća. Iako zadržava dozu opreza, priznaje da nakon dugo vremena osjeća novu nadu. Slično razmišlja i Ivan Družijanić, bivši inženjer Plobesta, koji upozorava da su tisuće ljudi osjetile posljedice neisplata. I on se nada da će rujan napokon donijeti pomak.

Objava Ministar Habijan najavio rješenje do rujna za radnike Plobesta: Sindikati traže lex specialis pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Mirni prosvjed bivših, ogorčenih radnika Plobesta. U ovim su prostorima neki od njih proveli desetljeća. Mladen je radio više od 25 godina.

“Kad smo krenuli u stečaj, ovakvih kakav sam ja bilo je 300. Znači, 300 nas nije primilo plaće. Tražimo svoje, ne tražimo ništa tuđe. Neka se izvrši obveza prema nama”, rekao je Mladen Popovac.

Traže isplatu 25 plaća. U tvornici, osnovanoj davne 1955. godine, azbestna proizvodnja bila je baza. Izlagali su svoje zdravlje, a za novac koji su zaradili bore se godinama.

“Već punih 25 godina pokušavamo riješiti svoje zaostale, neisplaćene plaće, putne troškove, otpremnine i sve ostalo”, rekao je Milenko Herceg, koordinator ispred sindikata Novi sindikat radnika Hrvatske.

Ističu, poslu su bili maksimalno posvećeni. Čim je stigla direktiva EU-a prema kojoj se zabranjuje korištenje azbesta, odmah su, kažu nam, pokrenuli bezazbestnu proizvodnju, digli kredite, kupili licencu, strojeve.

“Sve se to ugasilo da bi netko došao i napravio, evo svi ovdje vidimo što. Vidimo i zašto smo danas. Tražimo ono što je nama netko trebao isplatiti”, rekao je Popovac.

“Mi smo u to vrime bili nosioci svojih obitelji i domaćinstava, a djeca su bila na školovanju. Morali smo raditi po tuđim dnevnicama da bismo školovali djecu i tu je ostala velika bol koji nas tišti”, rekao je Srećko Šimunović.

Objašnjavaju, problem je nastao privatizacijom kada je tvrtka prodana za 11 milijuna eura, a onda je državi prodana za 136 milijuna. U svemu tome oni se nisu uspjeli naplatiti. Kada je otvoren stečaj, bili su među zadnjima u naplatnom redu.

“Radilo se normalno, otvorio se stečaj, mi nismo primali plaće, a država je uredno naplaćivala sva svoja potraživanja. Mi smo inače bili poznati u svijetu po svojim proizvodima”, rekao je Ivo Družijanić.

Do onoga što im pripada pokušavali su doći na razne načine, pa i dopisima prema Vladi. Odgovor nisu dobili.

“Nikada nismo dobili odgovor, što nas je posebno revoltiralo. Nismo dobili nikakav odgovor ili smjernice i po tome smatramo da smo građani drugog reda ove nesretne države”, rekao je Milenko Herceg.

I zaključuju – nisu stali godinama, pa neće ni sada.

Piše Lana Švigir/DNEVNIK.hr

Objava TUŽNA PRIČA RADNIKA PLOBESTA “Mi smo građani drugog reda ove nesretne države” pojavila se prvi puta na Klik Medija.