Prema tvrdnjama obitelji Bajo iz Metkovića, njihova obitelj već mjesecima živi u strahu zbog radova na izgradnji pretovarne stanice otpada u neposrednoj blizini njihove kuće u naselju Dubravica. Tvrde kako se projekt provodi na temelju, kako navode, lažirane i krivotvorene dokumentacije, pri čemu je njihova kuća, stara gotovo dva stoljeća, navodno izostavljena iz službenih elaborata kako bi se prikrila stvarna udaljenost gradilišta od stambenog objekta. Obitelj upozorava i na opasnost od neispaljenih minsko-eksplozivnih sredstava koja se, kako tvrde, nalaze svega nekoliko desetaka metara od kuće, zbog čega strahuju za sigurnost i zdravlje svojih članova.

Nevjerojatno, ali istinito: u službenom Elaboratu zaštite okoliša (OPUO), kuća na adresi Dubravica 2 – ne postoji. Iako je u katastru i na terenu prisutna od 1836. godine, projektanti su je, prema riječima obitelji Bajo, namjerno prešutjeli kako bi lažirali udaljenost. U papirima piše da je najbliži objekt udaljen 400 metara, dok je surova stvarnost na terenu svega 28,9 metara.

„Ovo je copy-paste inženjering u svom najgorem obliku. Dokumentacija je doslovno prepisana iz nekih drugih projekata, dok se stvarni utjecaj na rijeku i kanale Koševo i Vrbovci, koji su udaljeni svega 55 metara, uopće nije procijenio. Izbrisali su me iz postojanja da bi mogli ugurati smetlište”, ogorčen je Luka Bajo.

Život na neispaljenom minskom polju

Situacija na gradilištu graniči s ludilom. Na svega 30 metara od kuće nalaze se neispaljena eksplozivna punjenja i električni upaljači preostali iz faza miniranja. Dok bageri od 35 tona i masivni Caterpillar D8 s ripperom (paralicom) od 40 tona udaraju u stijenu, cijelo se brdo trese, a s njim i kameni zidovi kuće.

„Moja kuća nema armiranobetonske serklaže, građena je starim vapnenim mortom 1836. godine. Svaki udar bagera i svaka vibracija rippera na 30 metara udaljenosti prijeti rušenjem nosivih zidova. Bojim se za vlastiti život. Svake sekunde očekujem da će vibracije aktivirati neispaljeni eksploziv ili da će mi se krov urušiti“, svjedoči Luka.

Trovanje pitke vode: Bioaerosoli i mikroplastika u čatrnji

Kuća nema priključak na gradski vodovod; njihova gustirna (čatrnja) jedini je izvor pitke vode. Zbog lažirane udaljenosti, nitko nije procijenio da će se prašina, bioaerosoli i mikroplastika s pretovara otpada taložiti izravno na njihov krov i sa svakom kišom ispirati u spremnik s vodom.

„Tjeraju me da pijem vodu zagađenu mikroplastikom i bakterijama s otpada. To je teška ugroza zdravlja koja se financira novcem poreznih obveznika Europske. Investitor uporno gura projekt, dok su nas, prve susjede, potpuno isključili iz postupka izdavanja građevinske dozvole kako se ne bismo mogli žaliti“, upozorava Luka.

Agencija i „glava u pijesku“

Investitor, Agencija za gospodarenje otpadom d.o.o. i izvođač Texo Gradnja nastavljaju s radovima unatoč aktivnoj istrazi Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) pod brojem PP.00098_2026_HR.

“Građevinska dozvola izdana je bez riješenog pravnog interesa za pristupni put, no lokalna politika i dalje gura kriminalni projekt ignorirajući građane. Lokalne vlasti odbijaju vidjeti problem. Oni vide samo EU milijune, a ne vide čovjeka i kuću koju ti milijuni ruše. Ovo je institucionalni teror nad mojom obitelji“, zaključuje Luka Bajo.

Ljudevit Bajo nam je rekao da se ovdje radi o velikom propustu i teškoj ugrozi zdravlja ljudi zbog kršenja DNSH načela. Što samo po sebi zahtijeva ništetnost gradjevinske dozvole sukladno ZUP – u čl. 128 i punu Procjenu utjecaja na okoliš (PUO), trenutnu obustavu radova te hitno uklanjanje eksplozivnih sredstava u blizini kuće na adresi Dubravica 2.

Objava ŽIVOT UZ MINE I TEŠKE STROJEVE Obitelj Bajo iz Metkovića strahuje za život i zdravlje pojavila se prvi puta na Klik Medija.