Na rubu znanosti: Drevni arheološki lokaliteti Turske

Otkad je nastala suvremena arheologija i usmjerila pogled prema prošlosti ljudi i počecima civilizacije, svako novo otkriće pomicalo je sliku povijesti dublje u prošlost. Od Grka do Egipćana, a od njih do Sumerana, koji su procvali potkraj 4. tisućljeća prije nove ere. No, krajem 20. stoljeća još je jedna tajanstvena drevna civilizacija počela pokazivati svoje lice ispod pijeska, zemlje i kamena. Puno više udaljena vremenski nego prostorno. Ovoga puta to se zbilo u Turskoj, u središnjoj Anadoliji i u dijelovima nekad nazivanima Mezopotamijom. Niz čudnovatih hramova – od kojih je najpoznatiji Gepekli Tepe – i podzemnih gradova, počeo je privlačiti sve više pažnje. Koliko god bili tajanstveni i dalje, otvorili su interes i prema drugim starim narodima tog područja, od Frigijaca, Hetita i drugih…

Urednik i voditelj: Krešimir Mišak

foto: Krešimir Mišak

foto: Göbekli Tepe

Miško Erak

Miško Erak, rođen 21. ožujka 1961. u Metkoviću, djetinjstvo i mladost proveo u Pločama gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao na Fakultetu građevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu kao dipl. ing. građevine, a potom završio Master of Business Administration (MBA) program na Henley Management College UK, kao magistar poslovnog upravljanja. Radio kao profesor građevine i matematike u vatrogasnoj školi MUP-a RH, inženjer u Hidroelektri, konzultant u savjetodavnoj kući CM-Expert, a zadnjih tridesetak godina radi kao privatni poduzetnik na području ljudskih resursa u tvrtki Dr. Pendl & dr. Piswanger. Sudionik je Domovinskog rata i nositelj spomenice Oluja. Kolekcionar je slika suvremenih hrvatskih umjetnika. Oženjen i otac troje djece.

Osnivač i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac koja je ostvarila desetke konkretnih akcija u cilju očuvanja kulturno-povijesne baštine Grada Ploča, ali i šire. Autor je knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ i „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“. Dobitnik je Osobne nagrade Grada Ploča 2023. godine. Nastupio kao gost u emisiji „Na rubu znanosti“ tri puta s temama o Ilirima, stećcima i Turskoj. Suorganizator je prve hrvatske konferencije o Ilirima ILIRIKON 2025. održane na Šolti i druge međunarodne konferencije o Ilirima ILIRIKON 2026. koja će se održati u Pločama.

ILIRIKON 2026.

Miško Erak iskoristio je gostovanje u epizodi Na rubu znanosti da najavi i pozove sve ljude dobre volje na ILIRIKON 2026. međunarodnu konferenciju o Ilirima, koja će se održati u Pločama zadnji vikend u rujnu 2026. godine.

ILIRIKON 2026. će predstavljati mnogo više od predavanja. Sudionici će iskusiti vođene izlete na ilirske gradine i gomile te umjetničke doživljaje koji interpretiraju našu drevnu povijest. Na stručnom dijelu slušati će vrlo zanimljive teme od respektabilnih predavača, a imat ćete priliku pogledati i po dvije filmske projekcije i izložbe, poslušati četiri koncerta te sudjelovati na tri književna susreta. Nakon svakog predavanja imati će priliku postavljati pitanja i dobiti kvalitetne odgovore. Svaki dan u prijepodnevnim satima organizirati će se vođeni izleti na zanimljive ilirske lokacije u Staševicu, Baćinu i Plinu. Zbornik radova ILIRIKON 2026. kao trajni zapis o ovom jedinstvenom događanju bit će otisnut prije konferencije i uručen sudionicima konferencije prilikom dolaska.

ILIRIKON 2026. organizira udruga Obličevac uz podršku Grada Ploča, Turističke zajednice Grada Ploče, Pučkog otvorenog učilišta Ploče i privatnih sponzora. Konferenciju medijski pokriva BUDNI DIV – Portal za slobodna istraživanja.

Sve detalje o konferenciji možete pronaći na https://ilirikon.budnidiv.net/default.aspx

logo: Ilirikon

Krešimir Mišak i Miško Erak u emisiji Na rubu znanosti

Miško Erak

Objava Miško Erak u emisiji „Na rubu znanosti“ najavio međunarodnu konferenciju Ilirikon 2026. u Pločama pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Emisija će biti emitirana tijekom travnja, a Erak je tom prilikom iskoristio priliku i za promociju nadolazeće konferencije Ilirikon 2026., koja će se krajem rujna održati u Pločama. Pozvao je sve zainteresirane da se pridruže ovom događaju posvećenom istraživanju i očuvanju kulturno-povijesne baštine.

Miško Erak autor je knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ te „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“. Dobitnik je osobne nagrade Grada Ploča za 2023. godinu, a ujedno je i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac.

Objava Miško Erak ponovno gostovao u emisiji „Na rubu znanosti“ i najavio Ilirikon 2026. u Pločama pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Ako se istinski posvetite nekom predjelu, on će vam nesebično otkriti mnoge tajne: tragove, puteve, vjekove, koji svjedoče o životu, milenijumima, onome što je čovjek radio, ostavljajući svjedočanstva o svom bitisanju, sebi i vremenima u kojima se ostvarivao (to na najbolji i najuvjerljiviji način opisao Lorens Darel u knjizi Duh mjesta). Svaki predio krije svoju knjigu, a ako je želite čitati, njene stranice će vam se otvarati i otkrivati. Doći će do poistovjećenja s predjelom i onim ko ga posvećenički čita. Za Miška Eraka se upravo to može reći: posvećenik koji se posvetio predjelima svoga rođenja, djetinjstva i odrastanja, Dalmaciji gdje su tragovi onih što su živjeli u njoj svuda prisutni u izobilju i raznovrsnosti. Njegov petnaestogodišnji posvećenički rad krunisan je sa dvije kapitalne knjige, koje su izazvale naučnu i širu i javnu pažnju. Riječ je o knjigama: Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi i Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča. Radi se o dubinskom čitanju terena i komparativnom sagledavanju i vezama onoga što su ostavile civilazacije na prostorima kojima se autor bavi. One su bile motiv za ovaj razgovor, te prijateljstvo sa Petrom Gudeljom, na čiju mi je preporuku Erak svojevremeno poslao svoju prvu, a zatim i drugu knjigu. Objašnjavajući što ga je privuklo stećcima i Ilirima, Erak kaže:

Igra slučaja koja je rezultirala osobnim prosvjetljenjem. Do unazad petnaestak godina živio sam ugodan građanski život u Zagrebu u potpunosti posvećen obitelji i poslu. Ništa nije ukazivalo da bih se mogao baviti navedenim temama a osobito ne istraživanjem naše drevne prošlosti, pisanjem knjiga i organiziranjem konferencija. Formativne sam godine proveo u dolini donje Neretve kada su me roditelji, zbog poslovnih obveza, vrlo često slali “babama i didovima” koji su tada još uvijek živjeli u zaselcima pločanskog ruralnog zaleđa gdje su dječje igralište doslovno predstavljale prapovijesne gradine i gomile sa stećcima na njima. U trenutku odlaska na studij u Zagreb sve to sam zaboravio ili barem mislio da sam izbrisao iz sjećanja. Prilikom jednog uskršnjeg povratka u roditeljski dom u Pločama otac Ante me je zamolio da odem fotografirati mjesto zločina u pločanskom zaleđu gdje je 2. studenog 1943. godine 7. SS dobrovoljačka brdska divizija “Prinz Eugen” izvršila stravičan zločin pobivši tridesetak civila, uglavnom djece, žena i staraca. Taj dan je trebao biti ubijen i moj otac koji je, kao devetogodišnje dijete, zajedno sa ostalim suseljanima, bio već doveden pred streljački vod kada je nacistička akcija, iz nepoznatih razloga, prekinuta. Sedamdesetak godina nakon masakra potpuno nedužnih ljudi scena je još uvijek bila potresna s vidljivim tragovima zločina u obliku ostataka zapaljene dalmatinske kuće i razasutih grobova prekrivenih nabacanim kamenjem. Vodič, kojeg mi je dodijelio otac, u jednom me je trenutku upitao da li se želim popeti na obližnje brdo. Na moje protupitanje što se nalazi na vrhu toga brda lakonski je odgovorio: lijep pogled. Kako smo se penjali pažnju mi je zaokupio kameni popločani put do poravnatog vrha s kojeg sam “progledao” i odjedanput vidio sva mjesta svog djetinjstva koja su se međusobno ukrštavala. Konačno sam se vratio svojim korijenima povezujući sve podsvjesno i u trenu shvaćajući da se radi o planski izgrađenoj ilirskoj konstrukciji koja predstavlja sunce u pokretu ili svastiku.Tako je sve počelo…

Iliri, kao i stećci su zagonetke i uprkos brojnim napisanim naučnim i drugim knjigama ne prestaju da intrigiraju naučnike, pisce i znatiželjnike. Šta je podloga ovom izazovu? Činjenice ali i nešto skriveno, tajanstveno?

Na žalost, nema ničega tajanstvenog, samo političkog. U školi su me učili da su Slaveni krenuvši iza Karpata u 7. stoljeću stigli na naše prostore gdje su u narednom razdoblju formirali nekoliko srednjovjekovnih država. Također su me učili da su stećci srednjovjekovni i isključivo srednjovjekovni artefakti. Danas znam da su obje teze konstrukcije nastale u sklopu takozvane bečko-berlinske škole pod okriljem njemačkog nacionalističkog pokreta “Drang nach Osten” (Prodor na istok) u XIX stoljeću koja nam je nametnula navedene paradigme u cilju ovladavanja ovim prostorima. Teze o doseljavanju Slavena na naš povijesni prostor i srednjovjekovlju stećaka nastavljaju se održavati kroz suvremene procese gospodarskih i političkih interesa globalističkih elita. Suprotstavljanje takvim trendovima vidim kroz povratak iskonskim vrijednostima i jačanjem veza čovjeka i njegovog zavičaja kao prirodnog okruženja. Tek afirmacijom naših identiteta, prvenstveno ilirskog, postajemo kompetentni za preuzimanje globalnog identiteta i ostvarujemo preduvjete suživota lokalnog i globalnog, autohtonog i univerzalnog.

Da li su Iliri nestali narod?

Prvo je potrebno razjasniti činjenicu da su nam taj izraz nadjenuli Grci sredinom prvog tisućljeća prije Krista naišavši na prvo ilirsko pleme. Stoga radije govorim o ilirskim plemenima s atributima naroda kao što su u Donjoj Neretvi bili Autarijati, Ardijejci, Daorsi, Plereji, Manijci, Nesti a u kasnijoj fazi i Delmati. Naravno da su neka od navedenih plemena, prje svega Ardijejci i Autarijati, obitavali i na prostorima današnje Crne Gore. Činjenica je da su Iliri nestali kao narod ali je njihov genetski kod preživio. Naime, muška haplogrupa I2a1, kolokvijalno nazvana “dinarska ili ilirska” stara je preko 20.000 godina i jedino se može pronaći u Europi što je čini najstarijom i najeuropskijom haplogrupom. Na žalost ova nam je činjenica kroz povijest uvijek donosila i velike probleme kojima se nismo znali oduprijeti. Haplogrupa I2a1 ima najveću učestalost upravo na prostorima bivše nam države (BiH, Hrvatska, Crna Gora, Srbija) gdje frekvencije mjestimično prelaze 60 – 70% u uzorku ukupnog broja muškog stanovništva. To nam govori kako smo većinski autohton narod koji od niotkuda nije došao (niti je gdje išao) i kako su Iliri, koji su se kao narod formirali u posljednjem tisućljeću prije Krista, naši direktni preci, odnosno karika u razvoju naših naroda.

Ne možemo, a da se ne prisjetimo simpozijuma Duhovna kultura Ilira koji je održan u Herceg Novom 1982. godine.

Akademija znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANU BIH) imala je običaj svakih desetak godina organizirati skupove posvećene Ilirima tako da su oni održavani u Sarajevu pod naslovom “Simpozijum o Ilirima u antičko doba” 1966. g. i u Mostaru pod nazivom “Utvrđena ilirska naselja” 1974. g. Skup u Mostaru je osobito poznat po istupu našeg proslavljenog ilirologa Aleksandra Stipčevića koji je povezao ilirski urbanizam i planimetriju sa simboličkim sustavom vrijednosti Ilira. Spomenuti simpozijum u Herceg Novom 1982. godine je, koliko ja znam, bila posljednja znanstvena konferencija o Ilirima u bivšoj nam državi. Kada pogledate sudionike toga skupa i obrađene teme vidjeti ćete da je tamo sudjelovao “creme de la creme” jugoslavenske znanosti. Od istraživača Glasinca Alojza Benca i Borivoja Čovića, preko već spomenutog Aleksandra Stipčevića do proslavljenih arheologa iz Dalmacije Duje Rendića – Miočevića i Marina Zaninovića. Oni su između 4. i 6. novembra 1982. godine nastupali s temama koje su danas malo kome u interesu, a trebale bi biti. Jer znate, kad narod zaboravi svoju prošlost, zapravo nema ni budućnosti ili će mu je krojiti netko drugi.

U Vašim knjigama mogu se naći i pjesme Petra Gudelja. Otkuda i zašto stihovi ovog velikog pjesnika? Da li su ilirski tražili lirske krugove?

Ne dijelim knjige na znanstvene i neznanstvene, mišljenja sam da je istina samo jedna i da joj je nužno pristupiti multidisciplinarno. Takav pristup mora uključivati i filozofe ali i pjesnike, kao što bi A. B. Šimić rekao, koji su uvijek bili “čuđenje u svijetu”. Na žalost, iz poznatih političkih razloga, relativno sam kasno otkrio opus najvećeg hrvatskog pjesnika Petra Gudelja. Nakon toga sam shvatio da je on već davno, u svojim pjesmama i prozama, napisao sve što ja tek pokušavam artikulirati kroz svoje akcije i knjige. Dovoljno je bilo samo pročitati njegove poeme kao “Vrč ilirske krvi u prsima”, “Prsten moje prababe”, “Čija je ovo zemlja”, “U kamenom krugu neba” ili “Kako ste me zidali”. Kako smo bliski i zavičajno i tematski obratio sam mu se direktno ali neortodoksno putem klasičnog pisma sa žigom i poštanskom markom moleći ga da mi dopusti objavljivanja pjesama u knjigama na što je on vrlo rado pristao. Njegov mašinom tiskani odgovor poslan poštom čuvam i danas u svojoj arhivi. Na taj su se način pokrenuli ili zatvorili “ilirski krugovi života” koji opetovano dolaze u svoje ishodište.

Autor teksta: Miraš Martinović

Objava Između kamena, stećaka i poezije: kako je Miško Erak pronašao ilirske korijene uz stihove Petra Gudelja pojavila se prvi puta na Klik Medija.

U sjeni znanstveno-stručnih istraživanja o podrijetlu i dolasku Hrvata na današnje obitavalište, ostali su tragovi ilirskih plemena kao autohtone i po DNK analizi vjerojatno dominantne civilizacije na podruju Dinarida. Iako se, možda i opravdano forsira priča o banovima i kraljevima “Hrvatske krvi” ranog Srednjeg vijeka, zasigurno je da bi i “Ilirska povijest” nekoliko stoljeća prije mogla biti interesantna kako za domicilno stanovništvo tako i turiste.

Sladinac – Baćina, foto: Miško Erak

Ilirska baština kao zanemarena osnova kulturnog identiteta

Početak svake godine je i vrijeme planiranja pa uz analize društveno ekonomskog razvoja drugih sektora, i turistički dionici pokušavaju pronaći najbolja rješenja koja uvijek započinju održivošću, eko-kulturnim, društveno-ekonomskim te duhovno-emocionalnim aspektom. Tako se uz već profaniranu “cjenovnu prilagodljivost” turističkih poklisara, nameću i akademske pa i stručne analize o potrebi kvalitetnijeg upravljanja receptivnom destinacijom te bolji marketinški mix i PR (odnosi s javnošću) na emitivnim tržištima.

Sve to podrazumijeva i kvalitetne ljudske resurse koji su bitan čimbenik svakog društveno-ekonomskog procesa pa i turističkog. Iako smo i kroz blogove pa i stručno znanstvene konferencije provlačili tezu da je za relativno male zemlje bogate resursima, tržišno pozicioniranje potrebno graditi na… dodanoj vrijednosti… to još nije zaživjelo u praksi.

Šolta, foto: Miško Erak

Posebno se to odnosi na kontinentalni dio jer dok s jedne strane imamo sezonsku prenapučenost jadranskih destinacija, dotle unutrašnjost gorskih i ravničarskih dijelova još uvijek nema ekonomsku održivost.

Storytelling kao alat za razvoj kontinentalnih i nerazvijenih destinacija

Ispričati priču o turističkom potencijalu (storytelling) nameće se kao neophodan alat kako za produženje sezone tako i za razvoj nerazvijenih turističkih regija i mjesta koja imaju realnog potencijala.

Jedna od zanimljivih destinacija svakako je i područje Zagorja i Slavonije ili panonska Hrvatska koju uz Liku i Dalmaciju treba preko Dinarida povezati s Jadranskom, kako bi optimizirali sve turističke pokazatelje.

Crkva Svih Svetih u Bristi, foto: Miško Erak

Prostor između Jadrana i unutrašnjosti: neiskorišteni turistički koridori

Otvaranje auto ceste Dalmatina, pa i prema Istri i Kvarneru, ubrzala je dolazak turista iz srednje i zapadne Europe, ali i usporila, a negdje i zaustavila, prihode i korist od turističkih dolazaka.

Iako ima i svijetlih primjera, npr. oko Plitvica koje su zadržale popularnost, dojam je da bi uređenje i otvaranje starih cesta i turističkih koridora prema Jadranu otvorilo i niz novih inovativnih turističkih itinerera, pa i profitabilnih aranžmana.

Ilirska plemena, arheologija i potencijal tematskih turističkih ruta

Za turiste bi svakako bilo zanimljivo čuti i neku zanimljivu priču o tragovima ilirskih plemena, rimski i srednjovjekovni gradovi i dvorci, pravci dolaska Hrvata, pa tragovi ratnih sukoba kojima ovi krajevi obiluju.

Eraci i Vrbica – Istočna Plina, foto: Miško Erak

Tu su i toplice i izvorišta pitke vode, autohtona i zdrava domaća gastro ponuda, prirodna i kulturna baština kao neiscrpan izvor za definiranje konkurentskog identiteta koji se uz kvalitetan marketing može kreirati u dobar imidž te se po brendiranoj vrijednosti može tržiti i na domaćem, regionalnom pa i globalnom tržištu.

Udruge, inicijative i primjeri dobre prakse u valorizaciji ilirske baštine

Jedan od primjera je entuzijazam koji se zadnjih godina pojavio u Dalmaciji, a odnosi se na istraživanje ilirskog života i kulture kao autohtone i vjerojatno dominantne civilizacije u našem genetskom kodu. U tom prednjači udruga Obličevac iz Ploča, koja je prošle godine organizirala prigodan skup, mini konferenciju ILIRIKON 2025 na otoku Šolti, a u rujnu 2026. slijedi u Gradu Ploče na ušću Neretve u Jadran. Slijede ih i udruga DELMATINCRO KLASTER iz Hrvaca na Cetini, te VRILO u Ljubuškom, ali i u okviru HKD NAPREDAK u Vitezu koji neovisno poduzima stanovite kulturno turističke aktivnosti.

Već par godina odvijaju se i međudržavne aktivnosti preko muzeja u Sarajevu, Livnu, Sinju i Splitu s ciljem populariziranja ilirske civilizacije na našim prostorima. Na prostoru cetinske krajine djeluje i udruga Gaj Laberije koja pokušava dočarati Rimsko-delmatske sukobe kao dio kulturno-turističke atrakcije Dalmatinske zagore.

I na području Bilogore i zapadne Slavonije gdje su dominirali Iasi te u dolini rijeke Une gdje su obitavali Japodi pojavljuju se stanovite eko-turističke manifestacije kao i u dolini Neretve gdje su i danas vidljivi tragovi Daorsa i Ardijejaca.

Zato je sve ove atrakcije koje baštinimo kao izniman turistički potencijal potrebno turistički valorizirati i umrežiti na klasterskim principima i ponuditi kao originalan turistički proizvod.

Izvor fotografije: Marinko Brkić

A kako se uz svaku regiju i pleme koje je obitavalo mogu vezati i zanimljive turističke priče kao ishodiste za dobar marketinški mix to znaci i dodanu vrijednost u cijeni turističkog proizvoda.

Sve to je i na tragu održivog turizma kako ga promoviramo i koji nam je nasušna potreba.

Autor: Marinko Brkić

Objava Tragovi Ilira – originalna i izvorna inspiracija za turistički storytelling pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Mnogi od čitatelja će se sjetiti da je udruga Obličevac u suradnji sa Župom Plina – Stablina i bivšim župnikom župe fra Kristijanom Perkovićem, 5. lipnja 2024. godine prebacila 33 stećaka sa Obličevca na mnogo prikladniji lokalitet ispred stare Župne kuće i kapele svetog Paškala „kod Kule“ u Plini. Tada smo ponovo uspostavili naprasno prekinutu vezu odnosno komunikaciju s precima koji su nam u naslijeđe ostavili ove vrijedne kulturne artefakte – jedinstvene u svijetu. Nakon prebacivanja stećaka na, nadamo se, „konačnu“ lokaciju imali smo posjet grupe od dvadesetak profesora povijesti Splitsko – dalmatinske i Dubrovačko – neretvanske županije ali smo, kao udruga, organizirali interaktivnu radionicu sa srednjoškolcima Ploča, osim na ovom lokalitetu, i na in-situ nekropoli Grebine Crnoća kod Staševice. To nas je ponukalo da razmišljamo o uređenju i označavanju arheološkog parka „kod Kule“ pa smo tako u suradnji s Gradom Ploče dogovorili postupni pristup izvođenju projekta koji je započeo ovom akcijom a nadamo se kako će se nastaviti i u budućnosti do konačnog uređenja parka.

Ovom prilikom moram naglasiti kako udruga Obličevac u suradnji sa Župom Plina – Stablina nije stećke maknula i prebacila sa IZVORNIH tzv. in-situ mjesta na kojima su se nalazili prije „zaštitnih arheoloških istraživanja“ na trasi autoceste A1. Naime, nakon završetka navedenih arheoloških istraživanja 2008. godine (koja su uključivala srednjovjekovno nalazište Krč Eraci i prapovijesne gomile „5 prethistorijskih tumula Eraci, Garište Trklje, Granica, Dračevac Vrbica i Mišja Draga Vrbica“) dislocirana su najmanje 33 stećka, koja su naknadno prenesena i odbačena bez ikakve popratne i dostupne dokumentacije na SEKUNDARNU lokaciju sjeverozapadno od crkve Uznesenja BDM tj. Velike Gospe na Obličevcu gdje su se nalazili do lipnja prošle godine.

Sama akcija postavljanja informativnih panela i sadnje maslina završena je 7. studenog 2025. godine ali su prethodno napravljene sve potrebne predranje koje su uključivale design i izradu informativnih panela za koji se je postarala udruga Obličevac, njihov transport iz Metkovića i fizičko postavljanje ispred stare Župne kuće i Arheološkog parka „kod Kule“ što je odradilo Komunalno poduzeće Grada Ploča. Komunalno poduzeće je također dan ranije iskopalo rupe i dopremilo sadni materijal na lokalitet a članovi udruge Obličevac su jučer zasadili masline i murvac na Arheološkom parku „kod Kule“.

Postavljeni informativni paneli su dvostrani i dvojezični (hrvatski i engleski jezik) s QR kodom koji će posjetitelje, nakon kompletnog završetka projekta, voditi do mrežne stranice udruge Obličevac gdje će moći vidjeti i pročitati i mnoge druge zanimljive detalje vezane uz ostalih 10 lokaliteta na kojima se nalaze stećci u Pločama.

Prvi informativni panel je posvećen prostoru koji je nekoć davno bio središte društvenog, kulturnog i vjerskog života Pline. S prednje strane informativnog panela je predstavljena stara Župna kuća Pline a sa stražnje strane kapela svetog Paškala, koje se obje nalaze na istom lokalitetu „kod Kule“. Oba objekta su namjenski sagrađena za potrebe cijele župe uključujući Istočnu i Zapadnu Plinu te pripadajuće crkve Uznesenja BDM (Velike Gospe) na Obličevcu i svetog Ivana Krstitelja na Zavali.

Prednja strana drugog informativnog panela je posvećena stećcima na Arheološkom parku „kod Kule“ i na njoj se grafički pregledno mogu identificirati lokaliteti gdje su se stećci nalazili u izvornom tj. in-situ položaju. Na stražnjoj strani drugog informativnog panela nalazi se karta Grada Ploča i na njoj označeno 11 lokaliteta na kojima se mogu pronaći i razgledati nekropole ili skupine stećaka u našem gradu.

Jučer je pri hortikulturnom uređenju prostora zasađeno 9 maslina, jedan murvac i jedna kostela. Očekuju nas još poslovi koji uključuju sanaciju okolnog suhozida koji je u iznimno lošem stanju, izgradnju staze po kojoj bi se posjetitelji mogli neometano i sigurno kretati pri posjeti arheološkom parku te postavljanje stola i klupa na kojima bi se turisti mogli odmoriti i predahnuti.

Grad Ploče je obećao, preko svog Komunalnog poduzeća, preuzeti godišnje održavanje (košnju i čišćenje) ovog lokaliteta ali i nekropole Grebine Crnoća, na čemu im se zahvaljujemo, jer jedino suradnja službenih institucija s volonterskim radom lokalnih entuzijasta i nevladinih udruga može dovesti do konkretnih rezultata u zaštiti zajedničke kulturne baštine.

Projekt uređenja arheološkog parka „kod Kule“ ujedno predstavlja prvi korak u provedbi integriranog razvojnog projekta „Stazama pločanskih stećaka“ čiji je konačni cilj zaštititi odnosno sanirati s konzerviranjem i mogućim restauriranjem svih 11 nekropola ili skupina stećaka u Gradu Ploče (od čega se 6 nekropola ili skupina nalazi u Plini, 4 na području Staševice te jedna u Baćini) te ih napraviti pristupačnim široj javnosti osobito djeci školskog uzrasta i turistima.

Još jedna informacija vezana uz stećke i udrugu Obličevac. Naime, nakon protoka od 500 godina u dolini Neretve u pripremi je izrada prvog pravog stećka – sanduka. Višetonski kameni blok je već dopremljen na mjesto gdje će ga član udruge Obličevac Šime Manenica isklesati i na njemu reljefno istaknuti grb naše udruge što svi članovi s nestrpljenjem očekuju.

Članovi i simpatizeri udruge Obličevac – sudionici postavljanja panela i sadnje maslina:

• Nikolac Neven

• Bustruc Boro

• Jovica Jure

• Jovica Niko

• Mateljak Karlo

• Živković Tomislav

• Vuica Markica

• Herceg Vinko

• Zmijarević Stipe

• Erak Darko

• Erak Miško

Miško Erak, autor knjiga „Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi“ i „Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča“, dobitnik Osobne nagrade Grada Ploča za 2023. godinu, suorganizator prve hrvatske konferencije o Ilirima – „ILIRIKON 2025“ i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac.

FOTOGRAFIJE:

Naslovna fotografija: Zasađene masline i postavljeni paneli na arheološkom parku „kod Kule“

1. Iskopane i priređene rupe za sadnju

2. Prvi informativni panel – prednja strana predstavlja staru Župnu kuću Plina

3. Zasluženi odmor volontera u pauzi između sadnji maslina

4. Akcija sađenja maslina u punom zamahu

5. Prvi informativni panel – stražnja strana opisuje kapelu svetog Paškala

6. Drugi informativni panel – prednja strana prikazuje lokalitete s kojih su stećci maknuti

7. Treba posvetiti punu pažnju svakoj sadnici

8. Drugi informativni panel – stražnja strana pokazuje kartu s naznačenim lokacijama stećaka

9. Kameni blok čeka obradu da postane prvi „stećak“ – sanduk u Neretvi nakon 500 godina

10. Neno diže „sačuru“ u sjedištu udruge Obličevac u Erakovoj luci

Objava Postavljanje informativnih panela i sadnja maslina u arheološkom parku „Kod Kule“ u Plini pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Stoga smo, zajedno s Tomislavom Beronićem i Goranom Majetićem odlučili organizirati Prvu hrvatsku konferenciju o Ilirima nazvavši je IliriKon 2025. Konferencija je održana od 26. – 28. rujna 2025. na otoku Šolti. Događaj je spojio znanstveni program, likovne i glazbene umjetničke sadržaje te izlete na ilirske gradine i gomile, nudeći sudionicima jedinstven doživljaj naše drevne povijesti.

Prva hrvatska konferencija o Ilirima i predavači iz cijele Hrvatske

Konferencije o Ilirima su se redovito održavale u Jugoslaviji ali taj kontinuitet nije, na žalost, nastavljen u Hrvatskoj. Na pamet nam padaju tri posljednje konferencije o Ilirima: Iliri u antičko doba (Sarajevo, 1966.), Utvrđena ilirska naselja (Mostar, 1974.) i Duhovna kultura Ilira (Herceg-Novi 1982.) Stoga je ova naša konferencija prva hrvatska za koju se nadamo da će postati i tradicionalna. Na konferenciji su sudjelovali predavači iz cijele Hrvatske: Goran Majetić, Miško Erak, Tomislav Beronić, Natalija Princi, Tonči Milišić, Markica Vuica, Andrija Pećar, Božen Živaljić, Tihomir Ivančan i Nikica Arapović. Tijekom tri dana predstavili smo niz tema – Divovi u Ilira, Iliri i hrana kroz povijest (mogućnost primjene u turizmu), Korištenje spilja i čatrnja u ilirsko doba, Izgubljena civilizacija naših ilirskih predaka u Donjoj Neretvi, Troja na Istočnom Jadranu, Nakit i ukrasi ilirskih žena kao preteče glagoljice, Tradicija kamenovanja (Rotne gomile – drevna sudišta), Sladinac pored Ploča: Genius loci od Ilira do Hrvata, Ilirski novac u Dalmaciji i Izvorna umjetnost Ilirije.

Izleti na ilirske gradine i gomile

Svaki dan u prijepodnevnim satima sudionici su sudjelovali u vođenim izletima na ilirske lokalitete na Šolti – gradinu Rogač, gradinu Donje Selo i obrednu gomilu Vela Straža u Gornjem Selu. Na tim je svetim ilirskim mjestima Goran Mikas, u poljičkoj narodnoj nošnji, svirao tradicionalne instrumente koji potječu još iz ilirskog doba: liricu, gajde i diple. Zanimljivo je da smo, u neformalnom dijelu programa, posjetili i gradinu Gradac za koju se veže legenda uz ilirsku kraljicu Teutu. Osim na Šolti, pučka predaja spominje njezine dvore ili utvrde još kod Sućuraja na Hvaru, na otoku Svetac (Sv. Andrija) i na našim Baćinskim jezerima. To su upravo prostori na kojima je formirano prvo ilirsko (ardijejsko) kraljevstvo kojim su vladali Pleurat, Agron, njegova supruga Teuta, Demetrije Farski i Balej.

Drevna umjetnost

Poseban ugođaj donijele su izložbe slika Tihomira Ivančana i Mirjane Drempetić Hanžić. Tihomir prakticira „izvorno“ slikarstvo ilirske tematike i direktno se naslanja i nastavlja tradicije udruge „Zemlja“ kao i „Hlebinske škole naive“ ali pri tome suvereno gradi svoj vlastiti stil koji se temelji na povratku izvoru i simbolizmu naših znanih i neznanih predaka. U Tihomirovom slikarstvu vrijednosti ilirskog simboličkog sustava dolaze do punog izražaja kao što je to nekada bio slučaj s Rabuzinovim „suncem“ ili još ranije u arheologiji sa Stipčevićevim ilirskim urbanizmom i planimetrijom koje je povezao s njihovim simboličnim sustavom vrijednosti.

U programu se „našla“ i degustacija prigodnog „Ilirskog piva“ pivovare Podrum iz Karlovca.

Ilirski plemena na hrvatskom povijesnom prostoru i njihov genetski zapis

Iliri su zapravo plemena s atributima naroda koja su u zadnjem tisućljeću prije Krista boravili na područjima hrvatskih povijesnih prostora. Prije svih su to Delmati, Japodi, Panonci, Kolapijani, Histri, Liburni, Ardijejci, Plereji, Autarijati, Daorsi, Narensi, Manijci, Nesti, Hili, Bulini ali i drugi… Iliri su najstariji poznati naseljenici prostora na kojima danas obitavaju Hrvati i direktna su karika – poveznica u njihovom razvoju. Vrlo je izvjesno kako iIliri nisu najstariji politički narod koji je obitavao na našim prostorima (prije njih su bili Pelazgi npr.), ali o Ilirima imamo dostupne informacije preko svih znanstvenih disciplina koje je ova konferencija istaknula. Jedna od disciplina koja nam daje egzaktne odgovore o našem podrijetlu je genetika. Dosadašnja genetska istraživanja su dokazala kako je najeuropskija i najstarija haplogrupa I i a njen haplotip I2a1 najzastupljeniji upravo na našim prostorima oko šireg dinarskog masiva. (U Dalmaciji i Hercegovini preko 70% muškog stanovništva nosi ovaj „biljeg“). Štoviše, riječ je o istim prostorima na kojima se nalazi više od 95% svih evidentiranih monolita, primjeraka pretpovijesne megalitske tradicije, odnosno primjeraka iz ruha srednjovjekovne tradicije (stećaka).

Deklaracija o ilirskom naslijeđu Hrvata

Na kraju konferencije usvojena je i Deklaracija o ilirskom naslijeđu Hrvata koja našoj javnosti šalje niz poruka od kojih izdvajamo najvažnije:

• Iliri su razvili vlastitu civilizaciju u svemu ravnopravnu grčkoj i rimskoj koja predstavlja temelj europske civilizacije;

• Iliri su imali svoju religiju koja se je s vremenom transformirala u kršćansku;

• Iliri su (poput ostalih civilizacija) imali i svoj jezik i svoje pismo – glagoljicu;

• Produhovljena megalitska kultura s monumentalnim gradinama od prije nekoliko tisuća godina direktan je dokaz zavidne ilirske graditeljske vještine;

• Gomile ili tumuli su nijemi svjedoci događaja vezanih za duhovni aspekt, ritualne obrede i pokope naših predaka Ilira još od neolitika;

• Stećci su megalitni ilirski spomenici izrađivani u kontinuitetu od prapovijesti do srednjeg vijeka i materijalni su dokaz autohtonosti današnjih Hrvata.

Štoviše, teze o doseljavanju Hrvata na hrvatski povijesni prostor, starosti i autorstvu glagoljice i srednjovjekovlju stećaka i druge nastale su u sklopu takozvane bečko-berlinske škole pod okriljem njemačkog nacionalističkog pokreta u XIX. stoljeću, odražavaju se i danas kroz suvremene procese gospodarskih i političkih interesa globalističkih elita. Suprotstavljanje takvim trendovima vidimo kroz povratak iskonskim vrijednostima i jačanjem veza čovjeka i njegovog zavičaja kao prirodnog okruženja. Tek afirmacijom naših identiteta, prvenstveno ilirskog i hrvatskog, postajemo kompetentni za preuzimanje globalnog identiteta i ostvarujemo preduvjete suživota lokalnog i globalnog, autohtonog i univerzalnog.

Iliri su najstariji poznati naseljenici prostora na kojima danas obitavaju Hrvati i direktna su poveznica u njihovom razvoju te smo obvezni odnositi se s poštovanjem prema njihovom povijesnom nasljeđu: ilirska povijest je i hrvatska povijest, ilirska kultura je i hrvatska kultura, ilirska baština je i hrvatska baština.

Zanimljiva je činjenica što čak pola prezentera na konferenciji imaju povenicu s Neretvom (Tonči Milišić, Markica Vuica, Andrija Pećar, Nikica Arapović i Miško Erak) i svi oni priželjkuju da se jedna od slijedećih konferencija o Ilirima održi u našoj dolini.

Uskoro će svjetlo dana ugledati i Zbornik radova Ilirikon 2025. u kojem će biti predstavljeno svih deset prezentacija u pisanom obliku odnosno kao autorski članci uz slikovne ilustracije Tihomira Ivančana. Zbornik radova konferencije bit će objavljen i dostavljen svim registriranim sudionicima početkom prosinca 2025., dok ga zainteresirani pojedinci mogu naručiti kod organizatora. Također će se producirati i dokumentarni film za koji se nadamo da će biti emitiran i na Hrvatskoj televiziji.

Miško Erak, predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac, Ploče

Markica Vuica, predsjednik udruge za promociju zaštite prirodne i kuluturne baštine Neretve Baštinik, Metković

FOTOGRAFIJE S KONFERENCIJE ILIRIKON 2025:

Naslovnica: Tim predavača vezanih uz Neretvu (s lijeva na desno: Markica Vuica, Andrija Pećar, Davor Jelavić iz Vrgorca, Miško Erak i Tonči Milišić, na slici nedostaje Nikica Arapović iz Gabele)

Slika 1. – Prezenteri i gosti nakon uspona na gradinu zapadno od Donjeg Sela na Šolti

Slika 2. – Otvaranje izložbe slika “izvornog” slikara Tihomira Ivančana

Slika 3. – Predavanje Tončija Milišića o ilirskoj hrani u Bratskoj kući Grohote

Slika 4. – Markica Vuica u katunu (bunji)

Slika 5. – Konferencijski gost iz Srbije, poznati „influencer“ Miroljub Petrović

Slika 6. – Na grobu slavne hrvatske pjesnikinje Vesne Parun u Grohotama na Šolti

Slika 7. – Degustacija ilirskog piva ILIRIKON proizvedenog u Karlovcu

Slika 8. – Djelić atmosfere s prezentacija na konferenciji u Bratskoj kući Grohote

Slika 9. – Podizanje hrvatske trobojnice na šoltanskoj gradini Rogač

Slika 10. – Goran Mikas u poljičkoj narodnoj nošnji svira diple na ilirskoj gomili / gradini

Slika 11. – Organizatori konferencije T. Beronić, M. Erak i G. Majetić na gradini Vela Straža

Objava ILIRIKON 2025. – Održana prva hrvatska konferencija o Ilirima na Šolti pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Početak uz obilazak ilirskih lokaliteta

Prvi dan konferencije, u petak 26. rujna, otvoren je jutarnjim izletom na gradinu Donje Selo. Sudionici su uz stručno vodstvo imali priliku obići ovo arheološko nalazište i upoznati se s njegovim povijesnim značajem.

Majetić: Divovi u doba Ilira

Prvo predavanje na konferenciji održao je Goran Majetić, otvarajući intrigantnu temu o postojanju divova u ilirsko doba. Podsjetio je da je ova tema već ušla u knjigu Domagoja Nikolića i na portal Div, no naglasio da je sada predstavio i „nove stvari koje do sada nisu prezentirane“.

„Ljudi često pitaju gdje su kosti. Moj odgovor je: to će se dogoditi kada čovječanstvo postigne višu razinu svijesti. Bitno je otkriti kakva je bila kultura tih bića i kakvu su ostavštinu ostavili“, kazao je Majetić. Dodao je da postoje posredni dokazi u vidu predmeta, nakita i odjevnih ukrasa, dok je velik dio kostiju, prema njegovim riječima, nestao. „Ekipa domaćih i stranih lopova kosti je odnijela. Ljudi su kroz povijest doslovno pokradeni“, istaknuo je.

Prosjek rezultata različitih istraživanja, tvrdi predavač, ukazuje na visinu od 3,2 metra. U tom je kontekstu podsjetio i da su „Grci sve narode zapadno od sebe nazivali Ilirima“, navodeći da su koristili isti jezik, imali porezni sustav i elemente državnosti.

Pozvao se i na mišljenje Bartolomea Georginija, prema kojem su divovi bili rijetki, ali prisutni. Kao primjere naveo je rimske vladare: cara Maksimina Tračanina (172.–239.), visokog čak 2,47 metara, te cara Jovijana (331.–364.), za kojega se bilježi visina od 2,20 do 2,30 metara. „Za Jovijana se dugo nije mogla pronaći odjeća koja bi odgovarala njegovim mjerama“, kazao je Majetić.

Govorio je i o porfirnim sarkofazima cara Jovijana u Konstantinopolu, koje opisuje car Konstantin Porfirogenet. „Bilo je devet porfirnih sarkofaga i isto toliko ulomaka, dugačkih gotovo četiri metra. U njima su se nalazili ljesovi visoki i preko 2,5 metra“, pojasnio je predavač.

Majetić je posebno istaknuo najveći sarkofag s istočne obale Jadrana, pronađen u Saloni, dug tri metra. „Oko 40 posto ulomaka otkriveno je 2007. godine. Mramor je dopremljen iz kamenoloma na otoku Prokonzeu, a težio je 27 tona. Nakon rekonstrukcije, sarkofag je 2025. predstavljen u splitskom Arheološkom muzeju. U njemu su pronađeni ostaci muškarca i žene“, naveo je.

Među primjerima je i sarkofag iz Medka kod Gospića, pronađen 1937. godine. U njemu su, prema svjedočanstvima, bili ostaci „pravih orijaša“. „Riječ je o nalazu nepoznatom današnjim arheolozima. Zadnji ljudi koji su znali više o njemu ili su poginuli ili pobjegli. Taj je sarkofag bio čak ugrađen u suhozid unutar groblja“, kazao je Majetić, apelirajući da se arheolozi uključe i zaštite lokalitet.

Spomenuo je i gigantsku grobnicu iz Završja u Istri, koju je 1616. opisao tadašnji biskup iz Novigrada. U njoj je pronađena ogromna lubanja s 11 zuba, koji su kasnije podijeljeni kao suveniri. „Grobnica je bila duga pet metara i široka 2,5 metra, a unutar nje su nađeni medaljoni rimskog cara i uljanica“, podsjetio je predavač.

Govorio je i o arheološkim nalazima iz brončanog doba, poput ratničke brončane kacige pronađene 1999. godine. „Promjer kacige bio je 28,5 cm, a visina 21 cm – jasno je da veličinom nadmašuje ljudsku glavu. Željezne narukvice promjera 7,7 cm te ogromne kopče i ukosnice od 28 cm dodatno ukazuju na to da je riječ o ljudima visine 2 do 2,2 metra“, rekao je.

U zaključku predavanja Majetić se osvrnuo i na suvremene divove. Podsjetio je na Edhema Kadušića, visokog 2,38 m, te na „najvišeg Hrvata svih vremena“ – Matiju Tomića iz 18. stoljeća. „Tomić je bio visok 2,38 metara, govorio je nekoliko svjetskih jezika i dolazio iz Splita“, naglasio je Majetić.

Milišić: Iliri i hrana kroz povijest

Drugo predavanje održao je Tonči Milišić, koji je publici približio prehrambene navike Ilira i njihovu povezanost s razvojem društva, gospodarstva i turizma.

„Lovci i sakupljači većinom su jeli biljke, a velike životinje poput mamuta lovili su rijetko, često u samoobrani“, započeo je Milišić. Naglasio je da je motivacija prvih seoba uvijek bila povezana s hranom: „Da bi se zadržao na određenom području, lovac-sakupljač trebao je sigurnost hrane. Tako su nastajale stacionarne skupine, često uz špilju i vodu, dok je mobilna skupina donosila hranu.“

Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je da se prvo gospodarenje hranom javlja u Mezopotamiji, dok su Grci zbog nedostatka obradivih površina i resursa bili prisiljeni na kolonizaciju. „Znamo da su odavde nosili drvo i vosak. Upravo su ti resursi bili presudni – drvo za brodogradnju, a vosak za trgovinu po cijelom Mediteranu“, rekao je predavač.

Milišić je podsjetio da su Vis i Korčula bile prve kolonije na našoj obali, osnovane od strane Dionizija Sirakuškog, te da su amfore s ovih prostora imale veliku reputaciju. „Naša je keramika bila vrhunske kvalitete, a pečati proizvođača bili su svojevrsne deklaracije robe – postojale su amfore za vino, ulje, datulje, masline, suho grožđe.“

Osvrnuo se i na odnos Rimljana prema Ilirima: „Za vrijeme osvajanja Ilirika Rimljani su sebi zadržavali sve resurse, uključujući hranu. Zato danas imamo vrlo malo ostataka.“

U svom izlaganju posebno je naglasio ritualnu ulogu hrane: „Pokojnici su se pokapali s određenom hranom. Hrana je bila i lijek i otrov. Ljudi su kroz povijest stradavali dok nisu naučili što je jestivo, a što opasno.“

Milišić je podsjetio da je prvi sir u svijetu zabilježen upravo kod Danila kod Šibenika, te da su Iliri razvili stočarstvo, solane i ribarske tehnike. Spomenuo je i važnost masti za premazivanje brodova i kože, te istaknuo da su koristili ječam, proso, zob i druge žitarice.

Predavanje je završio razmišljanjima o turizmu: „Posljednjih petnaestak godina gastro turizam doživljava snažan uzlet. Hrana je danas jedan od ključnih razloga zbog kojih se ljudi odlučuju na putovanje. Hrvatska, sa 16 milijuna turista na 4 milijuna stanovnika, mora pronaći održive modele razvoja. Upravo povijest prehrane Ilira može biti važan adut za nove turističke sadržaje.“

Vuica-Matković: Špilje i čatrnje u ilirsko doba

Treći predavač bio je Markica Vuica-Matković, koji je govorio o značenju špilja i vodenih resursa u životu Ilira.

„U svijetu postoji jedinstven termin – jama. Jama je vertikalni objekt u koji se ne može ući bez speleoloških vještina, dok su špilje horizontalne i ljudima su bile pristupačne. Mnoge su špilje zapravo izvori vode“, pojasnio je na početku.

Naveo je niz primjera: špilju pod gomilama u Plini, s predmetima starim 3000 godina prije Krista, Vilnu špilju iznad Omble, koja je bila ilirsko svetište, te špilju Kukova peć staru šest tisuća godina. „Špilja za Gromačkom vlakom, duga 2300 metara, svjedoči o kontinuitetu života i prije 12.000 godina“, istaknuo je Vuica.

Poseban naglasak stavio je na vitalnu važnost vode u kršu. „Tisuće su živjele bez ljubavi, ali nijedna bez vode“, citirao je staru poslovicu, opisujući bunare i lokve koje su Ilirima osiguravale opstanak.

Spomenuo je veliki bunar Neveš kod Stoca u BiH, kao i niz bunara i lokvi na Biokovu i Dalmatinskoj zagori. „Bunar Stražbenica, primjerice, bio je građen tako da ga životinje nisu mogle zagaditi, dok su lokve na planini služile za napajanje stoke“, pojasnio je.

Izdvojio je i arheološki značajan lokalitet na Biokovu: „Kod planinarskog doma Slobodan Lavrić pronađen je ukop star 4000 godina. Riječ je o najstarijem tumulu na toj visini u Hrvatskoj.“

Vuica je naglasio da je samo u dvije dalmatinske općine registrirano 150 čatrnja, od kojih je tek manji broj danas u funkciji. „One su svjedočanstvo genijalnih rješenja naših predaka za prikupljanje i čuvanje vode“, zaključio je.

Erak: Izgubljena civilizacija naših ilirskih predaka u donjoj Neretvi

Četvrto predavanje na prvom danu ILIRIKON-a održao je Miško Erak, autor knjige Ilirski krugovi života u Plinji. Govorio je o donjoneretvanskoj dolini kao srcu izgubljene ilirske civilizacije, naglašavajući važnost plemena Ardijejaca, Daorsa, Plerejaca, Manijaca i kasnijih Delmata.

„Naši ilirski preci, kako ih skupno zovemo, živjeli su na prostoru od Ploča i Metkovića preko Makarske i Pelješca sve do Čapljine, Stoca i Ljubuškog. Upravo ovdje u 4. stoljeću prije Krista odvijali su se ključni događaji za razvoj njihovih zajednica“, rekao je Erak.

Podsjetio je da je prvi pisani spomenik u Hrvatskoj pronađen na Visu, a drugi najstariji u Starom Gradu na Hvaru. Prodor Kelta u 4. stoljeću prije Krista promijenio je odnose među plemenima, pa Ardijejci, potaknuti nestankom Manijaca, dolaze na jug. „Manijci su ih naučili pomorskim vještinama, a Ardijejci su shvatili stratešku prednost kontrole plovidbe Pelješkim zaljevom“, naglasio je predavač.

U 3. stoljeću kralj Pleurat vraća Hvar pod domaću kontrolu, a Ardijejci razvijaju pristaništa – Gornji i Donji Emporij u Pločama – te počinju naplaćivati lučke pristojbe. Time osnivaju svoje prvo kraljevstvo, čija je jezgra bila od Hvara do Boke Kotorske.

Gradine i sustav nadzora

Dolaskom u donju Neretvu Ardijejci zatiču gradine koje su preuzimali, ali i gradili nove, uspostavljajući jedinstven sustav vizualne kontrole plovidbe. „Nijedan brod nije mogao ući ili izaći iz kanala, a da ga nisu opazili i da mu nije naplaćena pristojba“, objasnio je Erak.

Ilirski vladari Agron, kraljica Teuta i Demetrije Farski dodatno su ojačali moć kraljevstva, a njihov nasljednik Balej kovao je novac čiji su nalazi pronađeni od Hvara do Boke Kotorske.

Erak je podsjetio i na zabilješku don Petra Kaera iz 1865. o Mateljkovoj gradini kod Brista, gdje je, dvadesetak godina nakon njegova odlaska, pronađeno blago od 500 kovanica Balejevog novca – najveći takav pronalazak u Hrvatskoj.

Megaliti, stećci i solarni simboli

Predavač je istaknuo da se megaliti, stećci, gradine i gomile prostiru na području koje se danas poklapa s genetskom haplogrupom I2a1. Posebno je govorio o megalitskim strukturama Daorsona, gdje je sustav prijenosa informacija funkcionirao gotovo u realnom vremenu: „Znalo se pola dana unaprijed da će brod doći. Jedni su druge vidjeli s gradine na gradinu.“

Iliri su imali i vlastitu religiju. „Svetište Nakovani na Pelješcu svjedoči o njihovom kultu, a zapisi govore da se još početkom 20. stoljeća u Pločama pokapalo ispod gomila i stećaka“, kazao je.

Naglasio je da su gradine u donjoj Neretvi bile namjerno građene na brdima radi kontrole pristupa, a sve su morale biti u vizualnom kontaktu s centralnom gradinom. „Gradine su se povezivale u križ pod pravim kutom, a Ardijejci su sa sobom donijeli i solarne simbole“, rekao je.

Organiziran prostor i razvijena civilizacija

Životni prostor bio je funkcionalno organiziran: branilo se polje sa svih strana svijeta, a u svakom „solarnom krugu“ moglo je živjeti do 800 ljudi. U dolini Neretve postojala su tri takva područja, nazvana „solarni štitovi“.

„Ilirska civilizacija bila je razvijena i ravnopravna grčkoj i rimskoj. Imali su promet, vjeru, vlastiti novac, jedinstvene gradinske sustave i megalitske strukture s obrambenom, simboličkom i apotropejskom funkcijom – zaštitom od zala. Agron je slao vojnu pomoć i u daleke krajeve“, naglasio je Erak.

Zaključio je kako se ilirsko nasljeđe vidi i danas: „Ilirski grb sadržan je u kruni službenog grba.“

Film i panel o Liburnima i Japodima

Program je zaključen projekcijom filma i panel-diskusijom o Liburnima i Japodima. Božidarka Šćerbe Haupt podsjetila je na liburnske brodove, gomile i gradine na Pagu te japodske ukrase od jantara. Istaknula je i kult Bindusa – boga vode i mora – kao dokaz važnosti prirodnih resursa u životu ovih naroda, piše Dalmacija Danas.

Objava ILIRKON 2025. Miško Erak otkriva izgubljenu ilirsku civilizaciju donje Neretve pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Skup je u ime organizatora promocije knjige, udruge Baštinik, otvorio njen predsjednik Markica Vuica, koji je istaknuo važnost djelovanja udruga (kao što su Baštinik iz Metkovića i Obličevac iz Ploča) na području zaštite kulturne baštine. U pauzama izlaganja stihove pjesnika Petra Gudelja impresivno su recitirali brat i sestra Luca i Goran Martinović…. Ovo je ujedno bio „hommage“ velikom hrvatskom pjesniku koji je preminuo početkom godine, a autoru je dopustio objavljivanje svojih pjesama u obje knjige u nakladi udruge Obličevac.

Profesorica Katarina Barišić je bila prvi prezenter koja je svoje izlaganje posvetila tezama Kamena knjiga mrtvih napravivši sintezu sadržaja, u kojoj je naglasila sve ključne detalje opisujući svih deset poglavlja knjige. Snažno je istaknula potrebu zaštite i čuvanja tih „kamenih spavača“ i predložila brandiranje neretvanskih stećaka, odnosno njihovu promociju među kulturnim turistima. Stihove njenih pjesama Domovina i Neretvanska dolina, u neretvanskim narodnim nošnjama, recitirale su učenice Srednje škole iz Metkovića Matea Marušić i Sara Bebić.

Autor knjige Miško Erak je u svom izlaganju naglasak dao na glavnu tezu knjige koja glasi da stećci nisu samo srednjovjekovni spomenici nego da su nastajali u dugom kontinuitetu našeg drevnog naroda koji počinje u prapovijesti i traje sve do naših dana. Tragedija našeg naroda se ogleda u činjenici da smo zaboravili smisao obreda i više ne možemo pročitati simboliku stećaka. Istaknuo je mnogobrojne osobitosti stećaka Grada Ploča osobito pojavu „Pločanskog trokuta“ gdje uvijek na in-situ nekropolama nalazimo prapovijesnu gomilu, stećke i ostatke crkvice / kapelice.

Također je govorio o prvom istraživaču stećaka i prapovijesnih gomila uopće tj. o liku i djelu don Petra Kaera, župnika Briste i Pasičine ali i Slivna Ravna koji je 1886. godine napisao i objavio prvi znanstveni članak o toj tematici opisujući stećke župa u kojima je službovao. Drugim rječima, članak o stećcima Donje Neretve, naslova Stećci okruga neretvanskog, koji je po prvi put preveden s francuskog na hrvatski jezik upravo u ovoj knjizi, predstavlja nultu godinu i tekst od kojeg će trebati krenuti svi budući istraživači stećaka ali i prapovijesnih gomila istražujući upravo „naše“ stećke. Kratko se osvrnuo na simboličke motive na stećcima ističući neobični reljefni motiv s naslovnice knjige koji se nalazi na stećku na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca u Bristi u Staševici, koji po njemu prikazuje obrednu primopredaju znanja u simboličkoj košari ili cistusu između dvojice muškarca (u skafanderima?). Jedini sličan motiv navedenom možemo vidjeti upravo u blizini Metkovića i to na nekropoli Vrućica blizu Čarapina, Nova sela, na samoj granici s Hercegovinom.

Iako je prezentacija trajala preko sat vremena, posjetitelji su reagirali iznimno aktivno postavljajući niz zanimljivih pitanja na njenom završetku. Promocija je, kao i u Zagrebu, Pločama i Staševici, popraćena izložbom fotografija, s dronom snimljenih svih 12 nekropola i skupina stećaka Grada Ploča kao i video projekcijama akcija udruge Obličevac. Izložba i video projekcije su posjetiteljima dočarale prebacivanje 33 stećka s Obličevca na lokaciju „kod Kule“ u Plini ali i čišćenje, već spomenutih 12 nekropola.

Nakon „službenog“ dijela prezentacije prešlo se na druženje posjetitelja uz prigodni domjenak.

Miško Erak, autor knjiga Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi i Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča, dobitnik je osobne nagrade Grada Ploča za 2023. godinu i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac.

FOTOGRAFIJE:

Slika 1 – Autor ispred izloga Školske knjige u Metkoviću gdje se može nabaviti promovirana knjiga

Slika 2 – Markica Vuica u završnim pripremama za promociju knjige u dvorani Gradskog kulturnog središta Metković

Slika 3 – Dragi gosti iz Ljubuškog Krešo Vujević i Vinko Herceg sa autorom

Slika 4 – Članovi udruge Obličevac sa Staševice Karlo Mateljak i Jure Jovica sa autorom

Slika 5 – Prepuna dvorana Gradskog kulturnog središta Metković

Slika 6 – Promociju je pratila i projekcija filma akcija udruge Obličevac

Slika 7 – Prezenteri s učenicama Mateom Marušić i Sarom Bebić u neretvanskoj narodnoj nošnji

Slika 8 – Luca Martinović je dojmljivo recitirala stihove Petra Gudelja

Slika 9 – Prezenteri knjige (Markica Vuica, prof. Katarina Barišić i autor)

Slika 10 – Ravnatelj Arheološkog muzeja Narona mr. sc. Toni Glučina i autor

Slika 11 – Budusćnost neretvanske zaštite kunturne baštine studenti Marević i Plečaš sa autorom

Slika 12 – Studentska generacija iz Zagreba, Paula Puljan i autor

Slika 13 – Recitator Luca Martinović i autor

Slika 14 – Promociju knjige je pratila i izložba fotografija nekropola stećaka Grada Ploča

Slika 15 – Dvorana Gradskog kulturnog središta Metković je bila ispunjena do posljednjeg mjesta

Objava [FOTO] U Metkoviću održana završna promocija knjige “Kamena knjiga mrtvih – stećci Grada Ploča” autora Miška Eraka pojavila se prvi puta na Klik Medija.

• Tena Zmijarević, knjižničarka Narodne knjižnice Ploče

• Andrija Pećar, povjesničar i arheolog, profesor u Srednjoj školi Ploče

• Miško Erak, autor knjige Kamena knjiga mrtvih – stećci Grada Ploča

• Natalija Princi, diplomirana ekonomistica iz Splita, autorica i neovisna istraživačica

Skup je u ime Pučkog otvorenog učilišta otvorio Jurica Karamatić ravnatelj Narodne knjižnice Ploče dok je Tena Zmijarević u pauzama izlaganja recitirala stihove pjesnika Petra Gudelja. Ovo je ujedno bio „hommage“ velikom hrvatskom pjesniku koji je preminuo početkom godine a autoru je dopustio objavljivanje svojih pjesama u obje knjige u nakladi udruge Obličevac.

Profesor Andrija Pećar je bio moderator skupa ali ujedno i prvi prezenter koji je svoje izlaganje posvetio tezama knjige Kamena knjiga mrtvih napravivši sintezu sadržaja, pri čemu je naglasio sve ključne detalje ali osobito odnos autora prema radu na knjizi kada kaže: Ona (knjiga) je izraz ljubavi autora prema svome zavičaju, Plini, Pasičini, Neretvi i to se čitajući osjeća u svakom trenutku. Knjiga je nastala jer autor želi da se naša povijest sačuva za buduće generacije, a s druge strane nastoji da se tradicijska i kulturološka slika o gradu Pločamai njegovim stanovnicima mijenja. Poručuje da je nužno da komuniciramo s našom očuvanom baštinom, kamenim gomilama i stećcima koje su nam naši stari ostavili u nasljeđe, jer to je jedini način da upoznamo sami sebe , ne izgubimo svoj identitet i povezanost s ovim našim brdom, poljem, morem i rikom. Na kraju je cijelu knjigu sažeo u ono najvažnije riječima: Članovi Udruge građana Obličevac u suradnji sa župnikom fra Kristijanom i brojnim njegovim župljanima učinili su veliki posao i bez njih sve ovo bilo bi neostvarivo. Oni su istinski zaljubljenici u svoj kraj i njegovu kulturnu baštinu. To su potomci onih čije podrijetlo i vrijeme dolaska pokušavamo otkriti proučavajući stećke.

Autor knjige Miško Erak je u svom izlaganju naglasak dao na glavnu tezu knjige koja glasi da stećci nisu samo srednjovjekovni spomenici nego da su nastajali u dugom kontinuitetu našeg drevnog naroda koji počinje u prapovijesti i traje sve do naših dana. Tragedija našeg naroda se ogleda u činjenici da smo zaboravili smisao obreda i više ne možemo pročitati simboliku stećaka. Također je govorio o prvom istraživaču stećaka i prapovijesnih gomila uopće tj. o liku i djelu don Petra Kaera, župnika Briste i Pasičine koji je 1886. godine napisao i objavio prvi znanstveni članak o toj tematici. Istaknuo je mnogobrojne osobitosti stećaka Grada Ploča ali i važnost nevladinih udruga u zaštiti kulturne baštine na primjeru udruge Obličevac iz Ploča. Završio je apelom na sve koji to mogu učiniti da pomognu udruzi Obličevac u čišćenju, održavanju i označavanju nekropola stećaka, da Pločama vrate „nestalu“ opremu ilirskog ratnika pronađenu u Istočnoj Plini 2008. godine i da nazovu ulicu u Pločama ili Staševici imenom don Petra Kaera.

I konačno, neovisna splitska istraživačica, autorica mnogobrojnih knjiga kao što su Osmi grijeh – Posluh, Arduba – dokaz iz tišine, Adamu s ljubavlju, Teslina frekvencija mira i Bombastic Alchemy te Alkar u labirintu (neobjavljena), Natalija Princi je govorila o simboličkim motivima na stećcima. Naglasila je kako najveći dio prikaza na stećcima – sljemenjacima pripada vrhovnom božanstvu Artemidi (ma kako se tada zvala na našim prostorima) i Heraklovim zadacima. Ističe da ta činjenica predstavlja šok za našu znanstvenu zajednicu jer se Artemida i Heraklo drže grčkim i rimskim naslijeđem, dok njih dvoje na našim stećcima dokazuju gdje je mit zapravo nastao. Po gospođi Princi, motiv s naslovnice knjige koji se nalazi na stećku na nekropoli Staro Greblje iznad Jezerca u Bristi, prikazuje Herakla i Dioniza u nadmetanju u piću u našem vinorodnom kraju.

Iako je prezentacija trajala preko sat vremena, posjetitelji su reagirali iznimno aktivno postavljajući niz zanimljivih pitanja na njenom završetku. Sve je bilo popraćeno izložbom fotografija, s dronom snimljenih svih 12 nekropola i skupina stećaka Grada Ploča kao i video projekcijama akcija udruge Obličevac. Izložba i video projekcije su posjetiteljima dočarale prebacivanje 33 stećka s Obličevca na lokaciju „kod Kule“ u Plini ali i čišćenje, već spomenutih 12 nekropola.

Nakon „službenog“ dijela prezentacije prešlo se na druženje posjetitelja uz domjenak i glazbu koji je trajao do kasno u noć. Okupljene je na domjenku, uz domaća vina, dalmatinske delicije i korčulanske kolače, zabavljao DJ Davor Družijanić – Tornado.

Siguran sam da će se slična atmosfera ponoviti i na Staševici 29. ožujka i u Metkoviću 2. travnja 2025.

Miško Erak, autor knjiga Ilirski krugovi života u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi i Kamena knjiga mrtvih – Stećci Grada Ploča, dobitnik je osobne nagrade Grada Ploča za 2023. godinu i predsjednik udruge za očuvanje kulturno-povijesne baštine Obličevac.

FOTOGRAFIJE:

Jutarnja najava promocije knjige u Radio Ploče s Eleonorom Doboš

Najava promocije knjige na vratima Narodne knjižnice Ploče

Završne pripreme bannera i plakata u Domu kulture

Završne pripreme video projekcije u Domu kulture

Davor Družijanić – DJ Tornado

Vesela Žderić, autor i Dunja Grgurinović

Plinjanski buket Marine Zmijarević za autora

Gradonačelnik Ivan Marević i autor

Krešimir Kuran i autor

Ivan Škarić i autor

Natalija Princi i autor pripremaju prezentaciju

Prezenteri knjige (Zmijarević, Pećar, autor, Princi)

Popunjena dvorana na prezentaciji knjige

Izložba fotografija nekropola stećaka Grada Ploča

Dragi gost sa Korčule Tonči Milišić

Tena Zmijarević i autor

Snimatelj Petrov, autor i fotograf Veraja

Natalija Princi i Markica Vuica

Organizatori skupa Jurica Karamatić, autor i Andrija Pećar

Puna dvorana Doma kulture

Objava Održana Središnja prezentacija knjige Kamena knjiga mrtvih – stećci Grada Ploča pojavila se prvi puta na Klik Medija.

• Valentina Bach, kustosica GKD
• Krešimir Mišak, urednik i voditelj HRT emisije Na rubu znanosti
• Miško Erak, autor knjige
• Goran Majetić, karlovački novinar i publicist, slobodni istraživač

Sve je popraceno izložbom fotografija, s dronom snimljenih svih 12 nekropola i skupina stećaka Grada Ploča kao i video projekcijama akcija udruge Obličevac. Izložba i video projekcije su posjetiteljima dočarale prebacivanje 33 stećka s Obličevca na lokaciju „kod Kule“ u Plini ali i čišćenje, već spomenutih 12 nekropola.

Nakon „službenog“ dijela prezentacije prešlo se na druženje posjetitelja uz domjenak i glazbu. Okupljene na domjenku, uz pelješka i korčulanska vina, slavonske delicije i kolače, zabavljao je Krešimir Mišak Fingerpicking & NLObless Band.

Promocija knjige u Pločama održat će se u petak, 28.03.25., 19h, u Domu kulture Ploče. Promocija knjige u Staševici će se održati u subotu, 29.03.25. u 19h, Dom kulture (stara škola).

Vidimo se!

Objava U Klovićevim dvorima u Zagrebu održana nacionalna prezentacija knjige Kamena knjiga mrtvih – stećci Grada Ploča pojavila se prvi puta na Klik Medija.