U svojoj objavi, Paqito je pohvalio restoran Sedmica, posebno istaknuvši krumpir i kajmak, uz napomenu da je teško pogriješiti s izborom restorana u Jablanici. No, mnogi njegovi pratitelji nisu se složili s tom ocjenom.

“Jablanica je već odavno izgubila svoju reputaciju. Sve je podređeno zaradi, porcije su manje, a kvaliteta varira iz dana u dan. Nema sumnje da će poznatom blogeru poslužiti vrhunsku janjetinu, ali to nije realna slika,” komentirao je jedan korisnik, dodavši kako se, prema njegovu mišljenju, bolja janjetina može pojesti u Čitluku, koji je nazvao “hramom janjetine u Hercegovini”.

Drugi su se složili da je opća razina usluge i hrane u Jablanici pala. “Meso je uglavnom svježe, ali zbog gužvi, neljubaznog osoblja i neurednih sanitarija, cjelokupni dojam je slab. Janjetina je precijenjena,” stoji u jednom od komentara.

“Ne znam što bih rekao za Jablanicu. Jednom odem i meso vrhunsko, drugi put ne valja. Mislim da imaju problema sa kontinuitetom kada je kvaliteta u pitanju. Isto tako, jednom mi stave lijepo u tanjur mesa i malo kostiju, drugi put sve same kosti. Ostanem gladan, a dobro platim”, napisao je treći.

Oglasili su se i Dalmatinci. “Bio, probao. Neću reći da ne valja, al’ daleko je to od naše dalmatinske janjetine.”

Cijene i porijeklo mesa

Neki su komentatori tvrdili da se u jablaničkim restoranima poslužuje janjetina iz uvoza, navodeći zemlje poput Argentine, Novog Zelanda, Australije i Mađarske.

Uz to, mnogi su upozorili na visoke cijene. Tijekom prošlog ljeta, porcija janjetine od 300 grama stajala je oko 25 konvertibilnih maraka (oko 12,80 eura), pa je prosječnoj obitelji za obrok s prilogom, salatom i pićem bilo potrebno izdvojiti najmanje 100 KM (oko 51 euro).

Objava Najbolja janjetina više nije u Jablanici? “Sve je to precijenjeno” pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Pokojni Slavko Jelačić – Jašar svojevremeno je za portal jablanicalive.com ispričao zanimljivosti i anegdote vezane za restoran “Kod Gojka”.

“Moj otac je bio pionir ovog posla, među prvima je otvorio restoran ovog tipa. Gojko je bio direktor “Čvrsnice” i ispred komore su direktori išli Mediteranom na ekskurziju. “Čvrsnica” je bila ugostiteljsko poduzeće, osnovano 1955. godine. Na tom putovanju je pokupio neke dobre ideje, koje je kasnije iskoristio i primijenio u svom radu. U firmi se nešto nasekirao i onda odlučio otvoriti privatno svoju ugostiteljsku radnju.

Gojko Jelačić 1997. godina.

Rudo Mikulić, njegov veliki prijatelj iz Njemačke, financijski mu je pomogao kada se on odlučio na taj korak. A prije toga, kao direktor “Čvrsnice” otvorio je “Lendavu”, te stari restoran gdje se sada nalazi lokal “Prenj”. 1970. godine počinje praviti ovaj restoran. Prije no što je Gojko krenuo praviti “Lovački dom”, jedino je Branko Kršić držao “Bagrem”. Dakle, kada smo mi počeli 1970., ispred radnje nije bila niti jedna grančica, drvo, sve je bilo golo. Ovuda je prolazio stari put. Kasnije nam je Gojko ispričao da se za tu lokaciju opredijelio jer su Romi na baš tom mjestu često palili vatru, a po njegovoj priči to je znak da je mjesto “nafakali”. Uvijek je govoro da treba praviti lokal ondje gdje Romi logoruju. Ispočetka nije bilo ni hladovine, što je pokojnom ocu smetalo.

A Gojko kao Gojko, bio vrlo sposoban. Počeo polako graditi, dorađivati, sadnica po sadnica ispred radnje i tako je sve počelo. Kasnije je bila ludnica od posla, slobodno mogu reći. Svojevremeno je čuveni gastro novinar Bret Martin uvrstio „Lovački dom“ u 10 najoriginalnijih restorana, onih koji nude slasne zalogaje, zarad kojih vrijedi sjesti u avion i otići na kraj svijeta. Izuzetna nam je čast što se o nama pisalo na taj način”, pričao je tada Jašar Jelačić.

“Gojko je bio stravstveni lovac, ali nikada nije išao na veliku divljač. Samo na zečeve. Također, bio je i dobar ribar, no najviše je volio loviti ptice. To je nešto što ga je činilo posebno sretnim. Oko restorana je držao je poni konje, paunove, paunice, štigliće. Imali smo i srnu sa faličnom nogom, a toliko se udomaćila da je hodala slobodno između stolova, a gosti su je hranili. Kvalitet se gradio godinama, ali je zato cijela bivša Jugoslavija ovdje svraćala. Ovdje su svi svraćali i političari i pjevači, glumci, sportaši… Mislim da u ono vrijeme nije bilo političara i pjevača koji nije svratio. Rato Dugonjić, Safet Oručević, nogometne ekipe Zvijezde, Dinama, Hajduka, Robert Prosinečki, Pančev, Lepa Brena, Mišo Kovač, Miroslav Ilić, Šaban Šaulić, Zdravko Čolić, Mirza Delibašić – ovo su samo neki koji su bili redovni gosti.”

Legende o Gojku još žive. Toliko su poznate, da je Gojko postao dio folklora, čak i slenga u Bosni i Hercegovini. Tarik Filipović spominjao je Gojka u mega popularnom kvizu Milijunaš, a Gojko je postao i akter viceva. Jedna od šala glasi da se tokom bitke na Neretvi, Tito odrekao večere u korist ranjenika, jer će on, kaže vic, čim izda naredbu „ruši most“ otići kod Gojka na vruću janjetinu.

“Tako je, mnogo je dogodovština koje se i sada prepričavaju. Gojko je bio veliki šaljivdžija i obožavao je praviti lovačke smicalice. Imao je svoju ekipu za lov i to je bila družina za pamćenje, po šalama, anegdotama, po svemu. U to vrijeme su se meci za lov ručno pravili. Dakle, oni su sami morali praviti metke. Kada je na red da pravi metke došao Gojko, on je namjerno umjesto sačme u metak stavio papir. Te metke je dao svom prijatelju koji je krenuo u lov. Svakog zeca kojeg je sreo Gojkov prijatelj, a kome su meci bili podvaljeni, promašio bi i sa samo 5 metara. Kada je lovac došao kući, provjerio je šta nije uredu, te je shvatio podvalu sa mecima. Sutra je došao kod nas i kaže Gojku: “Šta bi bilo da me medvjed napao?!” To je bilo njihovo druženje. Ejub Omeragić, Daut Arfadžan, Šašić Kajkan, to je bila njihova duhovita ekipa. Svatko se šalio i na svoj i na tuđi račun i nije bilo ljutnje.”

“Gost je uvijek upravu. Jedino ako ne psuje i ne tuče se. Svaka reklamacija mora biti uvažena. Svaki moj radnik mora upitati gosta da li je zadovoljan. Ako se gost požali na meso i hranu onda je Gojko govorio da upitamo gosta da popravimo to ili ako ne žele da se popravi, onda neće ni platiti. Kada dajemo meso u papir, obavezno pokažemo gostu šta kupuje. Gost je svetinja. Nitko nije smio protiv gosta reći ništa. Iste radnike imamo preko 15 godina. Imali smo sreće sa vrijednim i poštenim radnicima. Spomenuo bih i Slobu Đordžića, mesara koji je radio kod nas preko 20 godina. To je bio čuveni radnik, godinama zaštitni znak radnje. Tu je i Ana Marić, vrhunska konobarica. Živjela je čak kod Gojka. To je jedini radnik kojeg je Gojko primio da živi s njim, jer je bila izuzetno poštena i vrijedna” – ovako je Gojkov sin, pokojni Jašar, završio priču o ocu napominjući kako je imao izuzetno korektan odnos prema svojim sugrađanima:

”Gojka su zvali i “sirotinjska majka”. Brojni su primjeri njegove humanosti, od sponzoriranja lokalnih klubova različitih profila, stipendiranja socijalno ugroženih učenika, do svakodnevnog kontakta sa sugrađanima u nevolji, koji su znali u redovima čekati pred Gojkovom kućom znajući da će dobiti pomoć. Gojko nikoga nije odbio.”

Objava Restoran “Kod Gojka”: Jedan od simbola Jablanice i sinonim za ukusnu janjetinu pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Hrvati, prema nekim statistikama, samo u vrijeme Uskrsa pojedu oko 650 tona janjetine, između 42 i 55 tisuća komada janjadi, a uzgojiti ih nije nimalo lako. Zdeno priča kako svi ovih dana na njegovoj farmi, i djed, baka, brat, supruga, tri zaposlena od kojih i dva radišna Nepalca, dežuraju 24 sata dnevno i ništa ne prepuštaju slučaju, piše Večernji list.

– Što ako je posteljica janjetu preko glave, ako je došlo do nekih komplikacija? – pita Zdeno, te dodaje kako ima i dvojki, kod najmanje 50 ovaca dosad, a dok se sve ojanje, možda i 100-tinjak od ukupno 1000 na farmi – zajedno sa 150 ovnova u ekološkoj proizvodnji u idiličnom krajoliku podno Ličke Plješivice. Netko tko ima 100 ovaca mora imati najmanje 80 janjaca, priča on. Dio njegova stada ličke pramenke služi, naime, i za remont – oko 150 mladih ovaca koje se ne janje i 60-70 ovnova, tako da on od ukupne brojke računa na oko 850 janjaca ove godine za prodaju.

Svako se obavezno evidentira, čak i onih 10-15 komada koji će otići za ‘vlastite potrebe’ na farmi. Negdje se ovce janje i dva puta godišnje. No kod njega toga, kaže, nema jer mu je previše stalo do životinja. On u kolovozu odvaja ovnove od ovaca i ponovno ih pušta među njih tek u studenom, kako bi pomladak prispio u uskrsno vrijeme, a meso janjadi na stolove ugostitelja i građana na vrhuncu turističke sezone. Stočari iz Like, orijentirani na uskrsnu potrošnju, ali s manjim stadima, danas pak po janjetu od oko 23-24 kilograma dobivaju oko 130 eura, oko 6 eura za kilogram žive vage.

Klanje ‘po šljivama’?

– Sramota je ako netko janjetinu prodaje na crno samo kako bi izbjegao PDV od 5% – to je ništa. Legalno ga odjaviš i to je to. Pa ne može ispasti da si 250-300 komada zaklao na gospodarstvu za svoje potrebe, zna se koliko se može pojesti kroz godinu dana – priča Zdeno, uvjeren je kako bi janjaca trebalo biti i više od statističke brojke ovaca. No, priznaje da je važno i kako tko vodi računa o svom blagu. Taj se posao mora voljeti, a “danas bi svi samo novce, a sjedili u hladovini”.

Objava KAD JAGANJCI UTIHNU Hrvati će o Uskrsu pojesti do 55 tisuća janjaca pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Jablanica je omiljena destinacija za opuštanje putnicima prema Mostaru ili Jadranskom moru kada je vrijeme godišnjih odmora. Loše vijesti za sve ljubitelje mesa je da cijena janjetine nevjerojatno raste iz dana u dan te da je postala ‘pravo zlato’, javlja Radio Sarajevo.

Za kilogram janjetine u poznatom jablaničkom restoranu “Kovačević” ćete morati izdvojiti 65 KM što pokazuje da je došlo do poskupljenja. Restoran Maksumić, koji se također nalazi u Jablanici, nije podigao cijenu pečenja te ćete za kilogram morati izdvojiti, kao i ranije, 60 KM.

Posebno nas je iznenadila visoka cijena poznatog hercegovačkog restorana “Udovice” koji se nalazi između Mostara i Čitluka, u mjestu Sretnice. U njemu kilogram janjetine košta čak 75 KM, što je jedna od najviših cijena u Bosni i Hercegovini. Potrebno je napomenuti da čak u Hrvatskoj kilogram janjetine rijetko košta više od 35 eura (oko 70 KM).

Nakon Hercegovine odlučili smo provjeriti kakva je gastronomska situacija u Sarajevu. U pet najpoznatijih restorana u glavnom gradu BiH, koji su popularni po dobroj janjetini, cijena kilograma pečenja košta od 55 do 65 maraka, prenosi ABC Portal.

Izvor: Hercegovački portal

Objava SKUPLJA NEGO U HRVATSKOJ Kilogram janjetine u BiH dostigao rekordan iznos pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Poznato je da većina putnika prema Jadranskom moru ili vikend provodu u Mostaru, ovaj hercegovački gradić bira za mjesto za predah i osvježenje od puta. Naravno, uvijek se gleda da to bude vrijeme ručka i da se svrati na janjetinu.

Na žalost po gurmane loša vijest je da cijene janjetine rastu iz mjeseca u mjesec. U jednom restoranu kilogram janjetine u Jablanici košta čak 55 KM. Radnici i šefovi restorana cijenu pravdaju sa tri razloga – teško je naći kvalitetnu janjetinu. Nabavna cijena janjadi je dosta porasla. A treći razlog – poskupio i ugljen.

Ipak, u Jablanici se, prema saznanjima portala Radiosarajevo.ba, ne prodaje najskuplja janjetina u BiH. Kako saznaju, janjetina u poznatom restoranu Udovice, koji se nalazi između Mostara i Čitluka u mjestu Sretnice, odnedavno košta – 60 maraka.

“Da, kod nas je kilogram janjetine 60 maraka. Imate točnu informaciju. Naravno, i dalje smo najkvalitetniji”, potvrdili su za Radiosarajevo.ba iz ovog restorana.

Usporedbe radi – u siječnju je u Udovicama kilogram janjetine koštao 50 KM. Oni koji se žele odmoriti za vikend u blizini Sarajeva, u popularnom restoranu Kulin dvor u Semizovcu, kilogram janjetine košta 50 maraka. Potvrdili su za navedeni portal.

U ovom restoranu kilogram janjetine skuplji je za 5 KM u odnosu na početak 2023. godine.

Izvor: Hercegovački portal

Objava U HERCEGOVINI POSKUPILA JANJETINA U Jablanici 55, u Udovicama čak 60 KM kilo pečenog pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Time je ovaj naziv proizvoda upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele Europske unije. EU znak zaštićene oznake izvornosti odnosno zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koji se nalazi na ambalaži, potrošaču jamči kupnju autentičnog proizvoda.

Postupak zaštite naziva „Dalmatinska janjetina“ pokrenula je Udruga uzgajivača ovaca i koza Dalmacije koja je Ministarstvu poljoprivrede podnijela zahtjev za zaštitu oznake izvornosti pod nazivom „Dalmatinska janjetina“.

„Dalmatinska janjetina” je meso janjadi hrvatske izvorne pasmine ovce, dalmatinske pramenke, koja su ojanjena, uzgojena i zaklana isključivo na području Dalmacije. Za proizvodnju „Dalmatinske janjetine” klanje janjadi obavlja se u dobi od 70 do 130 dana, kad dostižu tjelesnu masu od 15 do 28 kg. „Dalmatinska janjetina” nosi ime po uzgojnom području dalmatinske pramenke, Dalmaciji, ali i sam naziv Dalmacija potječe od ilirske riječi za ovcu, dalma ili delma.

Mišićno tkivo je blijedoružičaste do ružičaste boje, a meso dugog leđnog mišića sadržava manje od 4 % masti i veći broj različitih hlapivih spojeva arome, osobito terpena te specifičan sastav masnih kiselina, što sve zajedno rezultira specifičnim senzorskim svojstvima mesa.. Posebno cijenjenu „Dalmatinsku janjetinu“ koja se proizvodi na otocima, priobalju i krškim područjima Dalmatinske zagore odlikuju nježna struktura mišića bez izražene mramoriranosti, bijelih potkožnih i unutarnjih masnih naslaga. U usporedbi s drugim vrstama janjetine meso „Dalmatinske janjetine“ sadrži znatno manje masti, a potrošači prepoznaju i posebno cijene „Dalmatinsku janjetinu“ prije svega zbog mekanog i sočnog mišićnog tkiva te arome i okusa bez izraženog mirisa po ovčjem mesu.

Republika Hrvatska sada ima 40 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda čiji je naziv registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla.

Uz sada registrirani naziv „Dalmatinska janjetina“, registrirani su i nazivi proizvoda: Krčki pršut, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Neretvanska mandarina, Ogulinsko kiselo zelje/Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Lički krumpir, Istarski pršut, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak, Zagorski puran, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Paška janjetina, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen/Slavonski kulin, Međimursko meso ‘z tiblice, Slavonski med, Lička janjetina, Istra, Paška sol, Zagorski mlinci, Paški sir, Bjelovarski kvargl, Brački varenik, Varaždinski klipič, Malostonska kamenica, Rudarska greblica, Dalmatinska pečenica, Dalmatinska panceta, Lički škripavac, Bračko maslinovo ulje, Zagorski bagremov med, Zagorski štrukli/Zagorski štruklji, Meso istarskog goveda – boškarina/Meso istrskega goveda – boškarina, Samoborska češnjovka/Samoborska češnofka, Lumblija i Goranski medun.

Objava NAKON PRŠUTA, KAMENICA.. Dalmatinska janjetina postala proizvod zaštićenog naziva u Europskoj uniji pojavila se prvi puta na Klik Medija.