Skupljanje suglasnosti nakon 7 godina rada čeka i Davora Kevrića.

“Malo je ovako retrogradno nezgodno skupljati sad nove potpise, ali snaći ćemo se. Ne bojim se, imam dosta dobre susjedske odnose. Ovdje je 13 stambenih jedinica, nas pet se bavi turizmom, a još nekoliko stanova je u dugoročnom najmu”, rekao je.

Više dugoročnog najma država i želi. Uz priuštivo stanovanje cilj im je kvalitetan suživot lokalnog stanovništva i turista. Rok za prikupljanje potpisa, onih koji se najmom već bave je 5 godina, piše Dnevnik.hr.

“Optimalnim rokom prilagodbe s kojim ćemo postepeno doći do situacije da imamo stambene zgrade oslobođene od turista osim na mjestima gdje velika većina stanara to smatra prihvatljivim i daje suglasnost, a da moramo turističke usluge i usluge smještaja pružati u adekvatnim objektima”, rekao je Tonči Glavina, ministar turizma i sporta.

Za njih je to smještaj u domaćinstvu. Iz Hrvatske udruge stanara i suvlasnika zgrada kažu – davanje suglasnosti je najmanje značajno.

“Poruka je državi da bi u svakom slučaju trebalo voditi računa o tome da se ne dovedu ostali suvlasnici u nezavidnu situaciju da nemaju aparat s kojim će se obraniti od onog zla koje im može zaprijetiti od pojedinih”, rekao je Milan Jokić iz Hrvatske udruge stanara i suvlasnika zgrada.

Hoće li se oko potpisa lomiti međuljudski odnosi? Susjedi su već sada podijeljenih stavova.

“To je njegov stan, ako može iznajmljivati neka iznajmljuje, nemam ja ništa s tim, piše Dnevnik.hr.

Ako bude trebao potpis dobit će ga”, rekla je Marina.

“Galame će biti i vjerojatno da im ljudi neće potpisati, 100 posto neće”, poručila je Marija.

“Jako je važno imati dobre susjede, ali isto tako ti isti susjedi u konkretnoj situaciji mogu zagorčati život, tako da je to dosta delikatno”, rekla je Patricija.

Nacrt novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti na savjetovanju je do 13. studenog.

Objava ODZVONILO APARTMANIMA? Bez 80 posto potpisa stanara nema najma u zgradama pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Ovom peticijom tražimo da se vlasnicima apartmana u višestambenim zgradama omogući da i dalje slobodno iznajmljuju svoje stanove turistima, bez dodatnih ograničenja i zabrana (kako za postojeće tako i za buduće iznajmljivače). Vjerujemo da je pravo na slobodno raspolaganje imovinom osnovno ljudsko pravo koje se ne smije ograničavati, te da turizam i stanovanje mogu koegzistirati na način koji koristi cijelom društvu. Zahtijevamo da se u buduće, kao i do sada, postupak kategorizacije provodi na jednak način za sve vrste smještaja bio on u višestambenim zgradama, obiteljskim kućama ili kućama za odmor i temelji isključivo na kvaliteti i ispunjavanju propisanih kriterija. Protivimo se i bilo kakvoj zakonskoj diskriminaciji iznajmljivača poput naplate dvostruke pričuve i zalažemo se za zaštitu svih stečenih prava u svim zakonskim i podzakonskim aktima kao i kod eventualne buduće rekategorizacije.

Ova praksa ne samo da je potpuno zakonita (sva rješenja donešena su temeljem svih važećih zakona), nego i donosi brojne koristi društvu, kao što su:

• Egzistencija mnogim hrvatskim obiteljima – Desetci tisuća vlasnika stanova u Hrvatskoj i članova njihovih obitelji koriste prihod od iznajmljivanja kako bi poboljšali svoju financijsku situaciju, plaćali kredite ili ulagali u održavanje i obnovu svojih nekretnina.
• Podrška lokalnom gospodarstvu – Gosti koji borave u privatnim apartmanima značajno doprinose porastu vanpansionske potrošnje, od trgovina i restorana do kulturnih sadržaja.
• Fleksibilnost tržišta – Omogućavanje iznajmljivanja apartmana pomaže u prilagodbi tržišta nekretnina prema potrebama i interesima vlasnika i turista, od kojih mnogi žele upravo takav smještaj – apartmane u zgradama u gradu.
• Raznolikost i konkurentnost u turizmu – Privatni smještajni kapaciteti povećavaju ponudu i raznolikost turističkog smještaja, što čini Hrvatsku privlačnijom destinacijom na globalnom tržištu.

Ovim putem potpisnici ove peticije izražavaju podršku pravu vlasnika stanova – malim obiteljskim iznajmljivačima i domaćinima unutar Građanske incijative “Spasimo male obiteljske iznajmljivače” na slobodno odlučivanje o načinu korištenja svoje imovine, uključujući mogućnost iznajmljivanja stanova turistima, bez ikakve suglasnosti, pristanka i odobrenja ljudi koji nisu vlasnici njihovog stana.

Pozivamo državne institucije da zaštite ova prava, podrže razvoj turizma i očuvaju konkurentnost Hrvatske kao turističke destinacije te da ne podlegnu interesima hotelijerskih lobija i unište onaj najzdraviji dio hrvatskog turizma – male obiteljske iznajmljivače. Pokažimo da nas ima i da se naš glas ne smije i ne može ignorirati!”, stoji u opisu peticije.

Peticiju možete potpisati OVDJE.

Objava “ZA SLOBODU PRIVATNOG VLASNIŠTVA” Pokrenuta peticija protiv zabrane apartmana u zgradama pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Na tribini je predstavljena studija turističkog kapaciteta Makarske, koju je izradio Institut za turizam, a makarski gradonačelnik Zoran Paunović (SDP) istaknuo je kako je taj dokument ključni alat za novi Prostorni plan i zaustavljanje višestambene gradnje.

“Na terenu je i ranije bilo vidljivo gotovo sve što smo doznali studijom, ali sada se na znanstvenoj osnovi, jednostavnim brojkama, građanima demonstrira zašto su promjene i zaokret prema održivom turizmu neophodni”, poručio je Paunović.

Građani zabrinuti zbog mogućnosti novog vala apartmanizacije

Zbog desetljeća stihijskog upravljanja turizmom moguća je izgradnja dodatnih 10.000 stambenih jedinica po postojećem prostornom planu iz 2020. godine, iako za vrijeme špice sezone već sada u gradu živi prosječno više od dva gosta po stanovniku.

Komunalna infrastruktura je uvelike prenapregnuta, što ne ostavljaju sumnju u potrebu hitne reakcije, a građani su u diskusijama izrazili posebnu zabrinutost zbog mogućnosti novog vala apartmanizacije.

1000 stanova u kojima nitko dosad nije boravio

Gradskoj upravi dali su punu podršku u zaustavljanju višestambene izgradnje izmjenama prostornog plana. Negodovalo se i zbog velikog broja stanova koji predstavljaju nelojalnu konkurenciju te činjenice da na području Makarske postoji čak 1000 stanova u kojima, po podacima o potrošnji vode, do sada nitko nije boravio.

Paunović je izrazio žaljenje što takva stručna istraživanja nisu napravljena proteklih godina jer se sada ne bi nalazili u takvoj situaciji i poručio da očekuje suradnju svih aktera na nacionalnoj i lokalnoj razini u borbi za održivu budućnost makarskog turizma.

Hina

Objava U Makarskoj postoji 1000 stanova u kojima nitko dosad nije boravio pojavila se prvi puta na Klik Medija.

Zakon sadrži paket mjera koje mogu, ali ne moraju provoditi gradovi, općine i županije, ali ne i mjere koje će provoditi nadležna ministarstva. Očekivati je stoga da će nakon donošenja Zakona o turizmu Ministarstvo predložiti i paket mjera na nacionalnoj razini koje će ono provoditi. Do tada će odgovornost za donošenje mjera biti samo na gradonačelnicima i načelnicima.

Što je apartmanizacija

– Svaka izgradnja apartmana nije apartmanizacija. Apartmanizacija je prekomjerna izgradnja apartmana. Njezin je najagresivniji oblik apartmanizacija višestambenih zgrada. Stanovi u višestambenim zgradama, koji su prostornim planom namijenjeni za stanovanje, nakon prodaje se pretvaraju u apartmane. Prostornim planovima planirana (kontrolirana i usmjeravana) izgradnja obiteljskih kuća s apartmanima za pružanje usluga smještaja u domaćinstvu nije apartmanizacija, pod uvjetom da je njihov broj primjeren i ograničen. Njih domaćin ne gradi da bi ih prodao, nego za svoje potrebe.

Zakonom o turizmu sprječavanje apartmanizacije odgađa se najmanje dvije godine

– S obzirom na to da se zakonom ne donose mjere na nacionalnoj razini, Ministarstvo će nesvjesno ili svjesno rješavanje problema apartmanizacije odgoditi za najmanje dvije godine. Za to vrijeme će se izgraditi i registrirati tisuće novih apartmana u višestambenim zgradama namijenjenim stanovanju, a ne turizmu. Štoviše, intenzitet izgradnje će se povećati jer će mnogi požuriti s izgradnjom prije donošenja mjera, za čiju je pripremu gradovima i općinama potrebno najmanje dvije godine.

DOMAĆINI I RENTIJERI

Mjere za sprječavanje apartmanizacije i pitanje njihova donošenja na nacionalnoj razini

– Očito je da se ove mjere neće donositi Zakonom o turizmu. Međutim, njih treba donijeti kad-tad jer nije logično da se briga i odgovornost za sprječavanje apartmanizacije prebaci samo na gradove i općine. Nije jasno zašto Ministarstvo kasni s donošenjem učinkovitijih mjera koje će ono provoditi. Mjere za sprječavanje apartmanizacije na nacionalnoj razini su prioritet jer se mogu pripremiti i početi primjenjivati u kratkom roku od samo nekoliko mjeseci. Nije potrebno da se donose Zakonom o turizmu, jer su predmet Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i drugih zakona.

Razlika između pojmova “domaćin” i “iznajmljivač (rentijer)”

– U svakodnevnom komuniciranju često se miješaju pojmovi “domaćin” i “iznajmljivač (rentijer)”, odnosno “pružanje usluga smještaja” i “iznajmljivanje” koji imaju različito značenje. Razlog tome je što u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti nije definiran pojam domaćinstvo, odnosno domaćin. Domaćini pružaju usluge smještaja u domaćinstvu u obiteljskoj kući osobnim radom, komuniciraju s gostima i žive u turističkoj destinaciji. Iznajmljivači (rentijeri) to ne rade. Oni iznajmljuju stanove registrirane kao apartmane u višestambenoj zgradi, a mnogi i ne žive u turističkoj destinaciji. Mogu, na primjer, živjeti i u New Yorku.

Ministarstvo je odustalo od namjere da se zakonom razlikuju domaćini od rentijera

– U kolovozu 2022. ministrica Nikolina Brnjac je na prezentacijama Strategije razvoja turizma do 2030. najavljivala da će se izmjenom nekoliko propisa odvojiti (razlikovati) obiteljski smještaj od rentijerskog biznisa. Na osnovi te izjave očekivalo se da će iz odredbi Zakona o turizmu kao krovnog zakona biti jasna razlika između domaćina i rentijera (iznajmljivača). Međutim, u prijedlogu zakona nema definicije domaćina, što znači da se domaćini i rentijeri i dalje ne razlikuju. Ostaje praksa da rentijeri (iznajmljivači) mogu dobiti dozvolu za registraciju apartmana u višestambenim zgradama, čak i ako nemaju prebivalište u destinaciji. Osnovna mjera za sprječavanje apartmanizacije je trebala biti definicija ključnog pojma domaćin, odnosno domaćinstvo, da bi se mogli razlikovati apartmani domaćina i apartmani rentijera. Potrebno je također bilo definirati apartmane u neprimjerenim objektima kao što su nekadašnje garaže, spremišta i sl. Tek se nakon toga mogu donositi reformske odluke o ukidaju postojećih dozvola (rješenja o odobrenju) za apartmane rentijera i apartmane u neprimjerenim objektima.

SVE DOZVOLE – NEZAKONITE

Apartmanizacija višestambenih zgrada je protuzakonita

– Niti jednim zakonom nije dozvoljeno da se stanovi u višestambenim zgradama prenamjenjuju u apartmane. Sve dozvole (rješenja o odobrenju) registracije apartmana u višestambenim zgradama izdane rentijerima su nezakonite. Apsurdno je stoga govoriti o navodno stečenim pravima. Ove dozvole će se kad-tad morati ukinuti. Do toga je došlo jer su se ministri nadležni za turizam i za prostorno uređenje dogovorili da će to omogućiti građanima izdavanjem rješenja o odobrenju pružanja usluga smještaja u domaćinstvu i trgovačkim društvima građevinara izdavanjem rješenja o kategorizaciji da mogu poslovati s apartmanima dok im cijene porastu da ih mogu prodati.

KRŠENJE ČETIRI ZAKONA

A apartmanizacija višestambenih zgrada nije u skladu sa a) Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti jer se rješenja o odobrenju za pružanju usluga u domaćinstvu mogu izdavati samo domaćinima, s obzirom na to da domaćinstvo može biti samo u obiteljskim kućama, a ne i rentijerima u višestambenim zgradama, b) Zakonom o prostornom uređenju jer stanovi u zgradama imaju namjenu stanovanja, a ne pružanju usluga smještaja, c) Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer ovakve zgrade imaju zajednički ulaz u vlasništvu suvlasnika koji se koristi sukladno ugovoru između svih njih i d) poreznim propisima kojima je propisao da porezni paušal plaćaju samo domaćinstva, odnosno domaćini.

O činjenici da se registracijom apartmana u višestambenim zgradama krše četiri zakona svi šute

– Problem apartmanizacije višestambenih zgrada može se riješiti ako dva ministarstva priznaju pogrešku i počnu provoditi zakone. Ministarstvo nadležno za turizam moralo bi, prije svega, nedvosmisleno i precizno propisati definicije pojmova domaćin i domaćinstvo. Moralo bi zaustaviti izdavanje novih dozvola za registraciju apartmana i u roku od pet godina provesti deapartmanizaciju višestambenih zgrada da u njima ne bude apartmana. Ministarstvo nadležno za prostorno uređenje moralo bi jasno propisati da se stanovi u višestambenim zgradama ne mogu koristiti kao apartmani. Štoviše, moralo bi to propisati i najavljenim prvim Zakonom o upravljanju zgradama. Ministarstvo nadležno za financije trebalo bi jasno propisati da paušalni porez plaćaju samo domaćini, odnosno domaćinstva u obiteljskim kućama (ne i rentijeri).

Hoće li gradovi i općine uopće moći donijeti učinkovite mjere

– Kao što je rečeno, mjere za sprječavanje apartmanizacije moći će se provoditi tek nakon najmanje dvije godine koliko je potrebno da se pripreme. Međutim, ključno pitanje je: hoće li gradovi i općine uopće moći donijeti učinkovite mjere za sprječavanje apartmanizacije? Da bi to mogli, potrebno je, kao što je rečeno, da ministarstvo zakonom definira pojmove domaćina i domaćinstva, da se razlikuju apartmani domaćina (u obiteljskim kućama) i apartmani rentijera (u višestambenim zgradama). Ako se to ne propiše, gradovi i općine moći samo odlučiti da se dozvole za registraciju apartmana više ne izdaju nikome, odnosno ni domaćinima ni rentijerima. Moći će odlučiti i da se dozvole više nikome ne izdaju na čitavom području ili samo u nekim zonama (što je teško provedivo jer je teško odrediti granice zona). Na koncu, da je ministarstvo propisalo (kao što je najavilo, pa odustalo) razlikovanje domaćina i rentijera, mogli bi odlučiti da se zabranjuju samo apartmani rentijera, a ne i domaćina.

Najveći apsurd Zakona o turizmu

– Gradovi i općine imaju nemoguću misiju sprječavanja apartmanizacije prije nego što ministarstvo propiše razliku između domaćina i rentijera. Najveći apsurd ovog zakona je očekivanje da gradovi i općine ograniče ili zaustave rast novih apartmana prije nego što ministarstvo riješi problem apartmanizacije višestambenih zgrada i preispita sadašnji najveći kapacitet u obiteljskom domaćinstvu od 10 apartmana s 20 stalnih postelja. Da su ovi problemi riješeni, mnogi gradovi i općine ne bi trebali donositi svoje mjere osim planiranja smještajnih kapaciteta na temelju nosivog kapaciteta destinacija.

Eventualna zabrana pružanja usluga novim domaćinima

– Zabrana razvoja smještaja u novim domaćinstvima u obiteljskim kućama bi bila štetna politika. Jedina ispravna politika je zabrana pružanja usluga smještaja novim i starim rentijerima u višestambenim zgradama. Nažalost, provedbu politike deapartmanizacije ovih zgrada ne omogućava ni jedan zakon.

LOGIČNE OPCIJE

Dvije opcije politike sprječavanja apartmanizacije višestambenih zgrada

– Pred ministarstvom su dvije opcije. Prva je reformska, da se u roku od pet godina počnu provoditi zakoni koji su se do sada kršili, tj. izvrši deapartmanizacija višestambenih zgrada. Druga je da se zaustavi daljnja apartmanizacija višestambenih zgrada, a da se postojećim rentijerima dozvoli poslovanje s apartmanima bez obzira na to što to znači nastavak kršenja zakona. Logična je reformska opcija.

Dvije opcije politike pružanja usluga smještaja u obiteljskim kućama

– Pred ministarstvom su dvije opcije. Prva je reformska da se smanji maksimalni kapacitet s 10 na šest apartmana. Druga je da se zadrži postojeći maksimalni kapacitet 10 apartmana i da se nastavi provoditi najliberalnija politika. Logična je reformska opcija.

Objava Apartmani u višestambenim zgradama su nezakoniti! Krše se četiri zakona, svi šute, ali tome dolazi kraj pojavila se prvi puta na Klik Medija.